Taman sam se dva dana za redom raspisao o tome kako novinarska bratija čerupa sadržaje blogova kao crni čvorci, potkrjepljujući to primjerom svog bloga "Bablfotograf", kad ono danas u "Jutarnjem listu" ponovo jedna fotografija s istog bloga. Uz fotografiju ni naznaka odakle je preuzeta, a najave da kane isplatiti neko obeštećenje ni na horizontu!

Na Blogu.hr postoje dvije vrste autorskih dozvola, za koje se svaki bloger opredjeljuje već pri pokretanju bloga, te je na svakome to i jasno naznačeno.

Nekim blogerima je potpuno svejedno tko i kako koristi bilo što s njihovog bloga, možda im je čak i drago ako se to dogodi. Njihovo je potpuno pravo da to dozvole. No čak i ako se uzme štogod od njih, već elementarna pristojnost zahtijeva da ih se spomene kao autore. Nekima od njih je to svejedno ili drago dokle god se materijal upotrebljava u nekomercijalne svrhe, ali zabranjuju svako korištenje za postizanje komercijalnih ciljeva (kao što je objavljivanje u novinama). I oni na to imaju sva prava.

Druga grupa blogera su oni koji zadržavaju svoj copyright, što znači da nitko ne smije objaviti nijedan njihov materijal bez njihove dozvole i dogovora o eventualnom honoriranju. Neki od njih će se zadovoljiti već samo time da ih se pita za dozvolu i navede kao autore, da ih se ne ignorira, a pitanje honorara im je beznačajno.

Praksa međutim kazuje da za sada blogeri jedino kukaju, a raznorazni neovlašteni korisnici njihovih sadržaja bezmilice ih brste. Zašto je to tako?

Za one koji se neovlašteno koriste sadržajima tuđih blogova jasno je zašto to rade. Ne propuštaju priliku da se lako i besplatno oslade, i - ne zavaravajmo se - raditi će tako dokle god im to bude moguće. Veće je pitanje zašto to blogeri trpe.

U prvom redu, blogeri najčešće ni ne saznaju da su okradeni. Malo tko može svakodnevno pratiti sve novine, radio i tv-emisije. Izgledi da će neovlaštena posudba promaći su ogromni. (Tek na komentar jednog blogera na najavu mog posta na naslovnici Bloga.hr saznao sam da je jedna moja fotografija neovlašteno iskorištena i u "Globusu".) Zatim, ako i saznaju, smatraju da je beznadno žaliti se i tražiti ikakvo obeštećenje, jer nemaju izgleda išta dobiti. Treće, ako misle da bi tužbom i mogli izboriti neki pravični honorar, znaju da su i inače honorari tako mali da se ne isplati gubiti vrijeme i živce oko toga. I, naravno, blogere obuzdava u pravednom gnjevu i to što i samo masovno koriste tuđe materijale, premda ima onih koji to nikada ne čine.

Sve u svemu, dok se svaki od pojedinačnih blogera za sada neće odlučiti da tužbom zaštiti svoja prava, komercijalni mediji od svakoga ukradu po malo, što je u zbroju mnogo, a slijeva se njima u džepove. Oni zarađuje, njima se te krađe isplate. Naizgled, to je savršen zločin. Svi znaju za tu kriminalnu rabotu, a nitko ništa ne poduzima jer smatra da nema izgleda išta postići i da mu se to - na koncu konca - ne isplati.

Ipak, to je moguće promijeniti, ali danas više nema vremena pisati, pa ću pitanja tko, zašto i kako ostaviti za jedan od narednih postova.