U dvanaestom stoljeću u Francuskoj, Španiji i Italiji bili su brojni i utjecajni kršćani koji su se nazivali katareni. Knjige na našem jeziku nazivaju ih i "patareni", "bogumili", "babuni" ili "katari". Njihovo vjerovanje se u nekim pojedinostima razlikovalo od onoga kojeg je propovijedala katolička crkva na čelu s papom u Rimu. Ipak, čak i njihovi protivnici su im priznavali izuzetnu dobrotu i snažan moral. Katolički pisac Bernard of Clairveaux je zapisao: "Ako ih se ispituje, nitko ne može biti više kršćanin. Ako ih se hoće preobratiti, ništa nije nezizglednije jer ono što propovijedaju potvrčuju i djelima. Moral im je takav da nikoga ne bi prevarili, ne ugnjetavajhu nikoga, ne napadaju nikoga…" Ipak, 1139. godine papa Innocent III je pozvao da se svakoga tko ne priznaje njegov vrhovni autoritet "spali bez milosti". Godine 1208. papa je obećao oproštenje grijeha i vječno spasenje svakome tko krene u križarski rat protiv katarena, a - da bi osnažio religioznu posvećenost - i da može zadržati i njihovu zemlju i imovinu. To je pokrenulo brutalan tridesetgodišnji rat koji je gotovo opustošio južnu Francusku. Na primjer, u St Nazaireu bilo je pobijeno dvanaest tisuća, a u Toulouseu deset tisuća ljudi. Inkvizitor Bernard Gui dao je naputak da se s "nevjernicima" ne smije ni razgovarati, nego umjesto toga "zabiti mač u njihov stomak koliko duboko može ući". Na upit kako onda razlikovati pravovjerne i heretike, drugi papinski predvodnik, Arnauld, dao je drugi naputak: "Pobiti sve, a Bog će znati koji su njegovi". U narednih pedeset godina mačem i vatrom katareni su potpuno iskorijenjeni iz Europe. Više o katarenima možete naći na http://www.innervision.com/mysteries/cathars.html . OVDJE U jednom od posljednjih uporišta katerena, gradiću Minerve, u francuskoj pokrajini Languedoc Roussion, prije nekoliko desetljeća podignut je spomenik na jadne, nevine, mučeničkom smrću pobijene katarene. Karakterističan lik ptice, ključni motiv spomenika, efektno ga povezuje s jednim drugim komemorativnim obilježjem, onim na Ovčari u Vukovaru. Iako je vukovarska tragedija neusporedivo manja, za nas je bliža i time veća i bolnija, te ima smisla da jednostavni spomenik upravo frapantnom sličnošću ukazuje da govori o tragediji daleko većoj od pukog broja žrtava. |
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (9)
Srpanj 2020 (7)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (7)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (5)
Svibanj 2019 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)