U dvanaestom stoljeću u Francuskoj, Španiji i Italiji bili su brojni i utjecajni kršćani koji su se nazivali katareni. Knjige na našem jeziku nazivaju ih i "patareni", "bogumili", "babuni" ili "katari". Njihovo vjerovanje se u nekim pojedinostima razlikovalo od onoga kojeg je propovijedala katolička crkva na čelu s papom u Rimu. Ipak, čak i njihovi protivnici su im priznavali izuzetnu dobrotu i snažan moral. Katolički pisac Bernard of Clairveaux je zapisao: "Ako ih se ispituje, nitko ne može biti više kršćanin. Ako ih se hoće preobratiti, ništa nije nezizglednije jer ono što propovijedaju potvrčuju i djelima. Moral im je takav da nikoga ne bi prevarili, ne ugnjetavajhu nikoga, ne napadaju nikoga…" Ipak, 1139. godine papa Innocent III je pozvao da se svakoga tko ne priznaje njegov vrhovni autoritet "spali bez milosti". Godine 1208. papa je obećao oproštenje grijeha i vječno spasenje svakome tko krene u križarski rat protiv katarena, a - da bi osnažio religioznu posvećenost - i da može zadržati i njihovu zemlju i imovinu. To je pokrenulo brutalan tridesetgodišnji rat koji je gotovo opustošio južnu Francusku. Na primjer, u St Nazaireu bilo je pobijeno dvanaest tisuća, a u Toulouseu deset tisuća ljudi.
Inkvizitor Bernard Gui dao je naputak da se s "nevjernicima" ne smije ni razgovarati, nego umjesto toga "zabiti mač u njihov stomak koliko duboko može ući". Na upit kako onda razlikovati pravovjerne i heretike, drugi papinski predvodnik, Arnauld, dao je drugi naputak: "Pobiti sve, a Bog će znati koji su njegovi". U narednih pedeset godina mačem i vatrom katareni su potpuno iskorijenjeni iz Europe.
Više o katarenima možete naći na http://www.innervision.com/mysteries/cathars.html . OVDJE
U jednom od posljednjih uporišta katerena, gradiću Minerve, u francuskoj pokrajini Languedoc Roussion, prije nekoliko desetljeća podignut je spomenik na jadne, nevine, mučeničkom smrću pobijene katarene. Karakterističan lik ptice, ključni motiv spomenika, efektno ga povezuje s jednim drugim komemorativnim obilježjem, onim na Ovčari u Vukovaru. Iako je vukovarska tragedija neusporedivo manja, za nas je bliža i time veća i bolnija, te ima smisla da jednostavni spomenik upravo frapantnom sličnošću ukazuje da govori o tragediji daleko većoj od pukog broja žrtava.