ponedjeljak, 20.08.2007.

razlog za radovanje

Prolazio sam pješke u gluho doba noći asfaltiranom stazom kroz gustu šumu. Staza je bila dobro osvijetljena rasvjetom na visokim stupovima, ali su je crne krošnje ipak nadvisivale, pa je izgledalo kao da kročim tunelom svjetla kroz tmušu. Od stupa do stupa gledao sam kako se moja sjena podno nogu rasteže i skuplja.

U trenu kada mi je sjena bila najmanja i cijela poda mnom, naglo se stvorila druga koja ju je u djeliću trenutka cijelu prekrila, a zatim strelovito sunula naprijed. Prepoznao sam je istovremeno kada sam je i spazio. Bila je to sjena ogromne sove koja me je nečujno naletjela ni dva-tri metra ponad glave. Brzo sam podigao pogled, no stigao sam samo u magnovenju spaziti sivkasto-smeđi kovitlac koji nestaje u crnim krošnjama.

Usprkos grobnoj tišini nisam čuo ni kada me je sustigla ni kada me je bez zvuka prestigla, nisam stigao ni trepnuti, a već je nestala.

U narednom trenutku me je preplavio osjećaj silne sreće što nisam (bio) miš.
- 16:07 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker