subota, 07.07.2007.

jesu li gluplji Bosanci ili Hrvati?

Živ čovjek mora misliti, pa i ja evo, vozim auto i mislim: stoji li teza da su Bosanci glup narod, uključujući i mene? Ima tu nečega, zaključujem, uz klimanje glavom, na što mi vozač iz suprotnog pravca otpozdravlja blicanjem.

Julsko jutro, vedro kao prvi dan slobode, a i ja sam od sretnih ljudi što su imali priliku doživjeti jedan takav dan. Kasnije, kad malo odmakne, smrkne ti se kad uvidiš kako i u miru kao i u ratu imaš samo jednu zadaću - preživjeti! Solidno glup Bosanac, začudo, umije uspješno uraditi tu zadaću, čak i u situacijama kad bi genetski manje glupi narodi s pika lipsali. A piše u debeloj knjizi da je inteligencija i …sposobnost snalaženja u novim prilikama, sposobnost rješavanja problema i iznalaženja novih prilagođenih reakcija: pronicljivost…

Ipak, ja jutros nadolazim da su hipotezu o glupim Bosancima, koju sam sklonija nazvati hipi-tezom, lansirali oni koji su nekoć bili Bosanci, pa su otišli tek malo dalje i tamo postali bezobrazni. To im je novo i trajno opredjeljenje. Moja ti ovako glasi (a što se mene tiče - moja je zadnja): naletiš li na čovjeka da je dobar ko hljeb, to ti je Bosanac; a sretneš li bezobraznika drskijeg od hijene, to ti je nekadašnji Bosanac. I nemoj nipošto brkati dobrotu sa glupošću, jer ćeš vidjeti šta je glupost kad te stigne bezobrazluk!

Ne, nisam ja napisao gornje odlomke. Samo sam ih prepisao iz knjige Fadile Nure Haver "Kad umrem da se smijem", koju je objavilo osobeno izdavačko poduzeće ZORO sa sjedištima u Sarajevu i Zagrebu. Knjiga je odlična: sjajno je napisana, prefinjeno osjećajna, pametna, duhovita u smislu da ima mnogo duha i da je na mnogim mjestima zarazno smiješna… Prije objavljivanja te knjige Fadila je bila potpuno nepoznata u BiH književnosti, nakon nje je postala zvijezda koja vodi svoj program na radiju i televiziji.

Uzmemo li zdravo za gotovo da su Hrvati koji čitaju pametnija grupacija Hrvata, na primjeru ove knjige nameće se nekoliko pitanja. Iako se knjiga (doduše teško) može nabaviti i u Zagrebu, kako to da joj je prodaja nikakva, a oni koji prate izdavačku produkciju i knjižarsku ponudu nisu je nikako zabilježili? Dok se istovremeno prevodi sve i svašta, a pomodna i površna ostvarenja razglašuju i kuju u zvijezde, kako to da se nešto tako dobro potpuno prešućuje? Kako to da našu čitalačku publiku zanimaju pseudohitovi s druge strane zemaljske kugle, a ne zanima ih nešto iz najbližeg susjedstva? Zar su zaista bolji loši prijevodi od nečega što se može čitati na originalu? Pa ako se najpametniji Hrvati tako ponašaju, kakvi li su tek ostali?

Fadilino pitanje s početka ovog posta može se primijeniti i na Hrvate, ne samo na ovom primjeru. Svojevremeno Krležino upozorenje "Čuvaj se srpskog junaštva i hrvatske kulture!" mnogi još nisu do kraja razumjeli. Srpsko junaštvo se razotkrilo i posljednjem bedaku: artiljerijom i snajperima po opkoljenim gradovima, masakriranje nenaoružanih… Postoji dovoljno pokazatelja da je i hrvatska uljudba kultura koliko je i srpsko junaštvo hrabrost.
- 17:13 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker