Već smo dobrano potisnuli iz sjećanja ne tako davno vrijeme kada nitko nije propuštao nijedne televizijske vijesti prepune zabrinutih i/ili zapjenušanih političara i narodnih vođa, naoružanih ljudi u maskirnim uniformama i mrtvaca koji su se dovozili kamionima i kombijima ili ležali na gomilama u jarcima, na poljima ili usamljeni posred ceste. Jedna od nebrojeno anegdota iz tog vremena koje pokazuju u kakvom smo ozračju živjeli priča je o četverogodišnjem Vlahi, sklonjenom iz Dubrovnika u Zagreb, koji odjednom počne pomno razgledati majčinu ruku iz blizine, centimetar po centimetar. Svi se začude i zapitaju ga što radi.
- Tražim ima li mama neki madež… Hoću joj zapamtiti ruku… Ako je pronađem, da je mogu prepoznati. Ta je generacija danas odrasla i ne sjeća se onoga što se zbivalo dok su bili premali da bi razumjeli i da bi zapamtili. Pitam se jesu li, kako su i koliko drugačiji zbog toga što su razmišljali o tome kako će sastaviti raskomadane roditelje umjesto da se brinu o opasnostima koje su se nadvile nad tri praščića i sedam malih kozlića. |
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (9)
Srpanj 2020 (7)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (7)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (5)
Svibanj 2019 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)