Pregled posta

ozlijede izmaklih

Već smo dobrano potisnuli iz sjećanja ne tako davno vrijeme kada nitko nije propuštao nijedne televizijske vijesti prepune zabrinutih i/ili zapjenušanih političara i narodnih vođa, naoružanih ljudi u maskirnim uniformama i mrtvaca koji su se dovozili kamionima i kombijima ili ležali na gomilama u jarcima, na poljima ili usamljeni posred ceste. Jedna od nebrojeno anegdota iz tog vremena koje pokazuju u kakvom smo ozračju živjeli priča je o četverogodišnjem Vlahi, sklonjenom iz Dubrovnika u Zagreb, koji odjednom počne pomno razgledati majčinu ruku iz blizine, centimetar po centimetar. Svi se začude i zapitaju ga što radi.

- Tražim ima li mama neki madež… Hoću joj zapamtiti ruku… Ako je pronađem, da je mogu prepoznati.

Ta je generacija danas odrasla i ne sjeća se onoga što se zbivalo dok su bili premali da bi razumjeli i da bi zapamtili. Pitam se jesu li, kako su i koliko drugačiji zbog toga što su razmišljali o tome kako će sastaviti raskomadane roditelje umjesto da se brinu o opasnostima koje su se nadvile nad tri praščića i sedam malih kozlića.




Post je objavljen 05.05.2007. u 22:26 sati.