subota, 14.04.2007.

i ja sam je vidio


PROLAZNICA

Sjedio sam s muškim društvom na rubnom stolu terase ispred kafića i promatrali smo djevojke i mlade žene u ljetnim haljinama koje su u ogromnom broju prolazile ulicom i svi zajedno smo tiho stenjali. To nije humano što nam rade!

U jednom trenutku na drugoj strani ceste zaustavio se tako dobar auto da je privukao pozornost usprkos procvjetale ženskosti posvuda oko nas. Vrata su se otvorila i sa zadnjeg sjedišta izvukao se ogroman impozantan vučjak, te stao pored auta. Tada se kroz procijep kao ticalo iz školjke ispružila ženska noga na cipelici s visokom petom. Kad je cipelica čvrsto nalegla na asfalt, vrata su se otvorila do kraja, oslobodila pogled na dugačku golu nogu, a zatim se i iz automobila se izdigla vitka prilika mlade žene upadljivo uspravnog držanja. Vjetrić joj je zakovitlao kratkom laganom suknjicom i dugom kosom. Prizor je bio kao iz filmova, a sve zajedno se doimalo kao Botticellievo "Rođenje Venere". Mlada žena je zalupila vrta automobila za sobom i sa zvijeri priljubljenom uz koljena odšetala vrlo sigurnim korakom na vrlo visokim petama.

Mladići oko mene ostali su bez daha i bez teksta, a tek kada je visoka vitka prilika zamicala s vidika počeli su stenjati i zavijati kao čopor gladnih vukova koji je namirisao stado ovaca. Mlada žena sa psom zasjenila je sve ostalo što smo prethodno vidjeli. Da nije bilo krajnje respektabilnog vučjaka, tko znao koliko bi ih požurilo za njom.

Mladići su ostali zgromljeni kao da su vidjeli prikazu, neosjetljivi za sve ostalo što je prilazilo i prolazilo. Slinili su, previjali se i izvijali, mrčali i cvilili. Tek mi se jedan okrene i procijedi:

- No? Što se ti praviš mrtav-hladan? Kao da nisi vidio! A? Uistinu si ko špricer! Pa kako možeš?!

Što da im kažem? Da im pričam kako sam je sreo, kako smo se zaljubili, kako smo se oženili…? Kako su prve tri godine bile kao u bajci, a zatim se počelo raspadati i tri godine se raspadalo, a nije da smo se prestali voljeti i željeti, nije. Ni ono što nas je privuklo jedno drugome nije nestalo, ali su iskrsnule okolnosti jače od nas, navalio se na nas teret koji nismo mogli podnijeti… I već kada smo prestali živjeti zajedno, iako više nije bilo nikakvih izgleda da ćemo ikada se više ponovo ujediniti, nismo podnijeli zahtjev i za službenim razvrgnućem bračne zajednice jer je to na papiru ostalo posljednje što smo dijelili, a nije bilo nužde da se napravi.

Rekoh mrtav-hladan:

- To je bila moja žena.
- 23:36 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker