Ima ljudi koji se boje da je smrt strašna, da je ništavilo smrti nepodnošljivo.

Nije.

Onaj tko umre vrati se u isto ono stanje u kojem je bio prije rođenja. Ni više, ni manje, ni drugačije. Svi znamo kako je to bilo, nimalo strašno.

No život je dragocjen i žao nam ga je napustiti. Kad si živ, smrt je kraj svega. Ipak, zamislimo da smo imali izbor prije nego smo se rodili, dok nam ništa nije nedostajalo: dobit ćemo priliku proživjeti, bez obzira da li sedam ili sedamdeset i sedam godina, ali - kako sve ima svoju cijenu - morat ćemo to i platiti. Cijena za život je da se mora umrijeti. Što bismo odabrali?

Sa stanovišta onoga tko se još nije rodio, smrt je beznačajna cijena za čaroliju života, samo povratak u ono u čemu se već nalazi, pri čemu mu nije loše. Ni dobro. Ni ništa.

Ako postoji život vječni, ne počinje rođenjem. U smrti se zauvijek vraćamo ondje gdje smo oduvijek bili. Zemaljski život nije tek predigra za vječnost, on je samo kratki iskorak iz nje.