utorak, 13.03.2007.

kako ukloniti tabu-teme



- Zašto mi nikada ne razgovaramo? - iznenada će moja voljena žena po tko zna koji put.
- Kako "nikada ne razgovaramo"?! Pa mi stalno razgovaramo! - zgranem se kao uvijek.
- Kako razgovaramo, kada ti stalno šutiš?
- Kako šutim kada, evo, upravo razgovaramo?
- To sada, ali inače samo šutiš…
- Ne šutim! Jedino što ne mogu baš pričati od jutra do sutra. Povremeno i zašutim.
- Zar ti meni zaista nemaš što reći?
- Kako nemam? Kažem ti sve što imam!

I zašutimo, kao mnogo puta prije toga. Kada bi nastavili, samo bi se posvadili, kao nebrojeno puta ranije.

Kako to ona misli - ne pričamo?! Naravno da razgovaramo. Dapače, rekao bih da razgovaramo daleko više nego drugi parovi, naročito oni koji žive zajedno toliko dugo kao mi. S druge strane, naravno da bismo mogli razgovarati više. Ali meni se povremeno ne razgovara, a isto tako ni njoj. To što ne razgovaramo više, ona doživljava kao da razgovaramo manje nego što je stvarno stanje. Takve su žene.

Ja da joj nemam što reći?! Kako da nemam?! Dapače, imam i više od toga što joj kažem! Ops! To znači da joj ipak kažem sve što joj je na pameti. Ali nije moja krivnja… Recimo, naša vjenčana kuma. Već dvije godine nema nikoga, sumnjam da se kroz to vrijeme ijednom pošteno potucala. Sirota, već se sva osušila, sva je van sebe od nejebice. Trebalo bi je malo savinuti i protresti, čisto onako medicinski, da se dobro iznoji, da pooskaču svi miteseri i prokrve se kapilari, da koža bljesne. Mogao bih to onako samaritanski, dobročiniteljski. Čak sam pokušao sa ženom u nekoliko navrata pokrenuti tu temu, ali ona je svaki puta izvrdala već na samom početku, kao da je znala o čemu kanim popričati. A ja sam kanio prvo samo popričati, ništa više. Pa ako moja supruga ima nekih dobrih argumenata zašto bi to bilo neizvedljivo ili loša ideja, da odmah odustanem od zamisli… Počeo sam sumnjati da se ona boji kamo bi nas takav razgovor mogao dovesti, pa - za svaki slučaj - ne želi ni započeti. Dakle, imamo tabu-tema, mogao bih ih navesti još nekoliko, pa kako da razgovaramo otvoreno i o svemu kada ima toga o čemu ne smijem ni zucnuti?

Dapače, uvjeren sam da i moja žena ima tema o kojima razmišlja ili koje joj padnu na pamet, a koje izbjegava pokazati kao zmija noge. Nema razloga, jer se sa mnom zaista može popričati o svemu. Rado bih joj to i dokazao, ali kako kada se ona drži kao da su to tabu-teme o kojima se ne usudi i pisnuti? (Za one koji ne znaju, tabu je ono što se ne smije ni spomenuti.) S druge strane, uvjeren sam da upravo o tome strastveno razgovara sa kumom i prijateljicama, zato se ne mogu ni rastati kada se nađu na kavi.

Preostaje mi samo roknuti kumu, pa da mi ona u času slabosti u povjerenju prizna o čemu priča s mojom voljenom suprugom. Ne volim to, tako u tajnosti, to mi zaista izgleda kao nekakva prevara, ali to je jedino što mi preostaje da poboljšam naš brak.
- 15:02 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker