petak, 02.03.2007.

I nakon Tita - Tito!

Posudi li se u videoteci film "Zaselak" ("The Village") s Williamom Hurtom i pogleda li ga se na ekranu televizora, ne može se ni približno osjetiti utisak koji sam imao gledajući to na velikom platnu u mraku kinodvorane. Najmanje u pet navrata morao sam si govoriti "…To je samo film, nije stvarno, to su glumci, film će završiti i ja ću izaći van….", da bih mogao odgledati do kraja.

U filmu postoji izuzetan preokret priče. Prvo se svi (i likovi i gledatelji) plaše nekakvim čudovištem, zatim se utvrdi da je čudovište izmišljotina, da ne postoji, a NAKON TOGA se čudovište i pojavi! Strava i napetost izviru iz sukoba onoga što ne bi smjelo postojati i ne postoji, ali usprkos tome iznenada iskrsne.

Da je takva nemoguća situacija moguća i u životu svjedoči epizoda iz 1993. godine kada je Želimir Žilnik snimao film "Tito po drugi put među Srbima" ("Tito's Second Time Among The Serbs"). Pronašao je glumca - isti pokojni Maršal, obukao ga u bijelu uniformu, glumac je maestralno oponašao Titovu boju glasa, intonaciju i držanje, te su ga poslali da šeće ulicama, razgovara s prolaznicima i sve to snimali. "Tito" je slušao kako mu se ljudi žale, primao čestitke što se vratio, davao savjete i historijske smjernice. U jednom trenutku, dok se oko filmske ekipe sakupilo oko tri tisuće ljudi, pripišalo mu se.

Za vrijeme dok je glumac olakšavao mjehur, naišla je milicija s dva-tri vozila. Kakav je to nered? Snimamo film. Imate dozvolu za demonstracije? Nemamo mi nikakve veze s demonstracijama, mi snimamo, a ljudi se sami okupili. Imate li dozvolu za okupljanje?

Izađe glumac iz wc-a, vrati se na ulicu, kad tamo samo tri tisuće ljudi, ali nema njegove filmske ekipe. Gdje su? Odvela ih milicija u stanicu. Što će sad? Krene i on ka stanici.

U međuvremenu u stanici potrpali filmsku ekipu po ćelijama zajedno s kamerama i stativima. Bune se filmadžije, zamjeraju i zapomažu, ali ih nitko ni ne sluša.

No u jednom trenutku raskrile se vrata milicijske stanice i uniđe Tito, drug i Maršal, u punom sjaju bijele paradne uniforme. Neki milicajci pogledaju na ulicu kroz prozor, a vani tri tisuće ljudi koji su ga dopratili. Milicajci svi skoče na noge, ukoče se u stav "mirno" i salutiraju. "Tito" osmotri situaciju i zapita:

- Jesu li ovdje neki što snimaju film?
- Jesu, druže Tito! - grakne u glas zbor milicijske stanice.
- Pustite ih! - zapovijedi Tito poznatim bespogovornim glasom.
- Razumijemo!

Tito se okrene na peti i izmaršira ni ne gledajući što se iza njegovih leđa zbiva, a koju minutu nakon njega kapija milicijske stanice ispljune i televizijsku ekipu sa svom opremom.

Zapravo, kad malo razmislim, ne počinje li baetifikacija tako da blaženi nakon smrti uslišavaju nevoljnike, čine dobra djela i priređuju čuda?
- 18:58 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker