Odvjetnik S. je proučavao dopis pristigao od cijenjenog kolege Čulibrka. Koliko god ga puta iznova pročitao, koliko god ga analizirao i interpretirao, s kojeg god kuta pokušao sagledati, u svakom slučaju mu se ukazivao stalno jedan te isti rezultat - da je riječ o glupom, besmislenim, nepotrebnom, neosnovanom i neutemeljenom proseravanju. Jedini iole suvisli razlog takvom dopisu moglo je biti čisto zajebavanje radi zajebavanja, i još neduhovito, ljigavo, gadno i potpuno kretenski. Razmišljao je što učiniti s tim moralnim, intelektualnim i strukovnim drekom razmazanim po papiru, te zaključio da bi bilo najbolje prileći. Upravo kada je nakanio otići u privatne dijelove stana i opružiti se na kauču, zazvonilo je zvonce na vratima kancelarije. Podigao je pogled na sat i utvrdio da je vrijeme za primanje stranaka naznačeno na tabli na vratima prošlo, te pomislio da više nema obavezu otvoriti. I već je ustao da ode na drugu stranu kada je pomislio: ajde de, da vidi tko ga treba.
Otvorio je vrata.
Na stubištu je stajao visoki ispijeni čovjek srednjih godina u maskirnoj jakni prilično iznošenoj i prljavoj, mrlje su se vidjele i na mrljama maskirnog uzorka. Imao je mnogo raskuštrane kose, nekoliko dana neizbrijane obraze, pomalo sumanuto ukočen pogled i praznu flašu od Coca-cole pod rukom.
Čovjek reče:
- Čujte, ja to ne razumijem! Nije me dugo bilo i upravo sam se vratio - i ovdje se sve promijenilo! Kuća kojih sam znao više nema, na njihovom mjestu su neke nepoznate zgrade. Više nikoga ne poznam, svud naokolo su nepoznati ljudi! Automobili voze u obrnutim smjerovima. Ni tramvaji ne izgledaju kao kada sam odlazio. Imate li neki dobar pravni lijek za takvu tešku situaciju?!
Odvjetnik S. je na trenutak razmišljao što će, a zatim će:
- Žao mi je, moja kancelarija ne bavi se takvim stvarima, no…. - ode do svog stola, dohvati posjetnicu cijenjenog kolege Čulibrka, vrati se i pruži je neznancu. - …ovaj odvjetnik je specijaliziran upravo za takve probleme, slobodno mu se obratite! Ako mu je prošlo vrijeme primanja, možete ga naći u kafiću prekoputa njegova ureda, samo pitajte konobara da vam ga pokaže.
Nepoznati čovjek pomiriše posjetnicu, pogleda je sa svih strana, pažljivo je spremi u iznošenu cipelu razvezanih žniranaca, zahvali se, okrene i ode, a odvjetnik S. se smireno i zadovoljno povuče na kauč i prepusti zasluženom odmoru.
|