Gustav Štrmulj je otišavši u penziju počeo zarađivati bolje nego ikada ranije. Sin mu je otvorio firmu, a on mu je odrađivao najosjetljivije korake u poslu. Tako se našao u Budimpešti na tjedan dana, a slobodno vrijeme provodio je uglavnom u hotelu.
U hotelskom restoranu radila je jedna nevjerojatno zgodna konobarica ranih dvadesetih godina. Gustav nije mogao skinuti pogleda s nje dok je poslovala između stolova. Petog dana više nije mogao izdržati i, protivno svim životnim navikama, kada se za ručkom naginjala nad njega upitao ju je koliko mjesečno zarađuje. Ona je rekla - dvjesto maraka. Gustav joj na to ponudi da u jednu večer zaradi dvostruko. Ona pristade bez krzmanja, dapače, nasmiješi se i reče:
- Tako šarmantnom i pristojnom gospodinu bila bih sklona udovoljiti i bez takve nadoknade!
Dok mu je posluživala desert dogovoriše se da će doći u njegovu sobu kada joj završi radno vrijeme. Preostalo je još nekoliko sati. Gustav nije mogao čekati, već je izišao u šetnju da skrati vrijeme. Putem je naišao na apoteku i zastao. Razmišljao je: koliko god se dobro držao za svoje godine, ipak to nije više kao u dvadesetim. I koliko god u onim rijetkim prilikama kada se upusti u bliže dodire sa suprugom ona bila zadovoljna, nije to nešto što bi moglo impresionirati mladu ženu u naponu snage. A što ako sasvim omane? I on uđe u ljekarnu i kupi pilulu Viagre.
Vratio se u hotel, otuširao, namirisao, obukao na sebe sve čisto i nestrpljivo čekao. Točno u osam začuje kucanje na vratima. Nabrzinu proguta pilulu i otvori vrata. Ona je došla ljepše nego inače. Stigla je skočiti do kuće i urediti se. Gustav je ostao bez daha, ne znajući što učiniti kao da je najgori pubertetlija.
Nasreću je ona bila ne samo prelijepa, nego i vrlo mila, i dala je sve od sebe da sve bude najbolje moguće, ali ništa nije pomagalo. Ne da Viagra nije ništa pomogla, nego je bilo gore nego inače. Ništa. Koliko god se ona trudila, ništa pa ništa, a nije bilo što nije pokušavala. Dala je sve od sebe, ali uzalud. Nakon sat vremena oboje uvidješe da to više nema smisla. Gustavu je bilo toliko neugodno da joj je dao njezinu trostruku mjesečnu plaću i pristojno su se rastali.
Ostavši sam, premišljao se što će. Odlučio se ponovo otuširati, pa otići na večeru. Stane on pod tuš, pusti vodu, a ono BLAM! Skoči mu ona stvar gore nego ikada, čvrsta kao željezo, veća nego u najboljim danima. Ljubičasto kao patlidžan. Da je barem imao telefonski broj na koji bi mogao nazvati konobaricu da se vrati, ali nije!
Što će? Pokuša ga spustiti. Ižmikao ga jedanput, ižmikao ga i drugi puta, treći puta se nije dao, ali je svejednako i dalje strčao. U međuvremenu Gustav i ogladnio. Pokušao se obući, da siđe u restoran na večeru, ali nije mogao zakopčati hlače.
Cijeli sat je hodao gore-dolje po sobi kao lav u kavezu. Napokon nazove recepciju i naruči da mu donesu nešto za pojesti u sobu. Ostavi vrata od sobe otključana, pa kad je čuo kucanje samo vikne "Slobodno!" Sjeo je u fotelju i raskrilio novine preko krila, kao da ih je čitao, pa spustio.
Kad ulazi u sobu konobarica koju ranije nije vidio, gura kolica s narudžbom. Zrela žena u najboljim godinama, otprilike sredina tridesetih, još zgodnija od mlade. Dok je premještala tanjuriće i zdjelice na stolić, Gustav je upita koliko zarađuje mjesečno. Dvjesto maraka. On odmah ponudi da bi joj platio tri puta toliko ako bi ga spasila nevolje.
Nije se mnogo premišljala. Cijena je dobra, ali ne prima kartice ni čekove. Gustav se prisjeti što mu je u džepovima. Nakon prethodne posjete preostala je samo zanemariva gotovina, sitniš u kovanicama. Ima bankomat prekoputa, s druge strane avenije, poduči ga ona, ali ne isplaćuje više od trideset i pet maraka u lokalnoj valuti na dan. No ako obiđe još nekoliko bankomata…, stigao bi do ponoći, pa će ona doći kada joj završi smjena.
Gustav je u očajanju gledao kako se situacija beznadno komplicira dok svakim časom postaje sve neizdržljivija. I na to mu padne na pamet stara arapska poslovica: Za djecu - žena, za ljubav - lijepi dječaci, za seks - kamila, a za čisti užitak - lubenica. Zapita imaju li lubenice. Imaju. Hoće jednu, na račun sobe, najmanje pet kila, nerazrezanu, u komadu, i to ne iz hladnjaka, na sobnoj temperaturi.
Ostavši sam s lubenicom Gustav je odnese u kupaonicu i uglavi u lavabo. Švicarskim džepnim nožićem izreže odgovarajući otvor na kori. Crvena sočna unutrašnjost zijevnula je spram njega. Silovitim prodorom dospio je do samog srca ploda.
Proželi su ga olakšanje i nevjerojatna ugoda, a u narednom trenutku zazvonio je telefon. Izvio se i uspio dohvatiti slušalicu. Zvala je supruga iz domovine.
- Dragi, što radiš?
- Nikada ne bi vjerovala!
- Nisi valjda s nekom ženom?!
Ne prekidajući gibanje kukovima, odgovorio je: - Ma kakvi! Otkrio sam nešto bolje. Lubenicu! Uzeo sam jednu od pet kila samo za sebe.
I supruga se od srca i s olakšanjem nasmijala.
|