Slađana Milošević bila je prva jugoslavenska estradna zvijezda s onakvim nabojem kakvog je kasnije imala Lepa Brena, a danas kod nas ima Severina. Nakon što je dosegla takvu poziciju da nije bilo novine koja je nije svakodnevno spominjala, da nije bilo radiostanice koja nije puštala njezine pjesme, ni televizijske emisije u kojoj nije gostovala, odlučila je odvojiti vrijeme i za drugi cilj koji je željela ostvariti - studirati psihologiju. Marljivo se pripremila za prijemni i prošla bez ikakve protekcije s najboljim rezultatom, te upisala željeni studij. Nakon toga je pomicala probe i poslovne razgovore da bi mogla uredno pohađati predavanja, a koncerte, gostovanja i turneje zakazivala tako da može stići na ispite. U indeksu su se u predviđenim rokovima redale najbolje ocijene, sve dok nije zapela. Nije bilo problema, osim s jednim relativno nevažnim predmetom koji nikako nije mogla položiti koliko god da se pripremala. Učila je i učila, izlazila na ispite i izlazila, i svaki put padala. Uzalud što je već znala cijelo gradivo, pročitala svu ispitnu literaturu, uzalud je već znala i više no što je trebalo, profesor je uvijek nalazio nešto za što je tvrdio da bi ona trebala znati, a ne zna, i da ga nije zadovoljila. Inače, bio je to neki smotani trotlek, jedan od onih što su kasnije pisali Memorandum, jad i bijeda od čovjeka, kakvi već akademici znaju biti i ondje i ovdje. Napokon je njoj prekipjelo i kada joj se ponovo spremao vratiti indeks, izravno ga je zapitala što bi ona to trebala učiniti da ga zadovolji, očekujući da on ima na umu kako ona inače zarađuje više od svih profesora na katedri zajedno, te da će zatražiti sto ili dvjesto maraka. Na to on počne nešto nesuvislo petljati, ne gledajući je u oči, mucajući i frfljajući u bradu, pa kako bi zaista bilo moguće da ona prođe kod njega na ispitu, pa - dapače - kako bi mogla proći i s peticom samo kada bi bila malo dobra prema njemu, kada bi - recimo - izašli na večeru, pa kada bi kasnije otišli kod njega kući, pa kada bi mu se malo podala… Na to njoj prekipi, skoči, nadnese se nad njega, čovjek se baci pod stol prepavši se da će ga odalamiti, no ona se samo izdere da je odjeknulo kroz zatvorena vrata po prepunom hodniku: - A da ti dam svoju sliku na kojoj sam gola, pa da drkaš za dva?! I hladno izađe iz njegova kabineta svjesna da više nema nikakvih izgleda položiti njegov predmet i da je time za nju studiranje završeno. Prisjetio sam se te epizode ono kada je u javnost procurio onaj film sa Severinom. Naravno da netko mora znati točno kako se to dogodilo, ali javnosti još nije nedvojbeno poznato kako je u opticaj krenuo filmski uradak koji je učinio za informatičko opismenjivanje Hrvata jednako koliko i Bill Gates, a jednako toliko i za razvjetravanje ćudorednih kužnih magluština koje su navukli razni antebakovići, srodni i slični. Kako sam dio te javnosti i ja, a svakakve mi stvari padaju na pamet, sijevnulo mi je da je sve to možda smislila i organizirala sama Severina da bi svom narodu pružila priliku da drka za dva. |
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (9)
Srpanj 2020 (7)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (7)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (5)
Svibanj 2019 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)