Marketing
miloševička koju smo voljeli
Slađana Milošević bila je prva jugoslavenska estradna zvijezda s onakvim nabojem kakvog je kasnije imala Lepa Brena, a danas kod nas ima Severina. Nakon što je dosegla takvu poziciju da nije bilo novine koja je nije svakodnevno spominjala, da nije bilo radiostanice koja nije puštala njezine pjesme, ni televizijske emisije u kojoj nije gostovala, odlučila je odvojiti vrijeme i za drugi cilj koji je željela ostvariti - studirati psihologiju.
Marljivo se pripremila za prijemni i prošla bez ikakve protekcije s najboljim rezultatom, te upisala željeni studij. Nakon toga je pomicala probe i poslovne razgovore da bi mogla uredno pohađati predavanja, a koncerte, gostovanja i turneje zakazivala tako da može stići na ispite. U indeksu su se u predviđenim rokovima redale najbolje ocijene, sve dok nije zapela.
Nije bilo problema, osim s jednim relativno nevažnim predmetom koji nikako nije mogla položiti koliko god da se pripremala. Učila je i učila, izlazila na ispite i izlazila, i svaki put padala. Uzalud što je već znala cijelo gradivo, pročitala svu ispitnu literaturu, uzalud je već znala i više no što je trebalo, profesor je uvijek nalazio nešto za što je tvrdio da bi ona trebala znati, a ne zna, i da ga nije zadovoljila.
Inače, bio je to neki smotani trotlek, jedan od onih što su kasnije pisali Memorandum, jad i bijeda od čovjeka, kakvi već akademici znaju biti i ondje i ovdje. Napokon je njoj prekipjelo i kada joj se ponovo spremao vratiti indeks, izravno ga je zapitala što bi ona to trebala učiniti da ga zadovolji, očekujući da on ima na umu kako ona inače zarađuje više od svih profesora na katedri zajedno, te da će zatražiti sto ili dvjesto maraka.
Na to on počne nešto nesuvislo petljati, ne gledajući je u oči, mucajući i frfljajući u bradu, pa kako bi zaista bilo moguće da ona prođe kod njega na ispitu, pa - dapače - kako bi mogla proći i s peticom samo kada bi bila malo dobra prema njemu, kada bi - recimo - izašli na večeru, pa kada bi kasnije otišli kod njega kući, pa kada bi mu se malo podala…
Na to njoj prekipi, skoči, nadnese se nad njega, čovjek se baci pod stol prepavši se da će ga odalamiti, no ona se samo izdere da je odjeknulo kroz zatvorena vrata po prepunom hodniku:
- A da ti dam svoju sliku na kojoj sam gola, pa da drkaš za dva?!
I hladno izađe iz njegova kabineta svjesna da više nema nikakvih izgleda položiti njegov predmet i da je time za nju studiranje završeno.
Prisjetio sam se te epizode ono kada je u javnost procurio onaj film sa Severinom. Naravno da netko mora znati točno kako se to dogodilo, ali javnosti još nije nedvojbeno poznato kako je u opticaj krenuo filmski uradak koji je učinio za informatičko opismenjivanje Hrvata jednako koliko i Bill Gates, a jednako toliko i za razvjetravanje ćudorednih kužnih magluština koje su navukli razni antebakovići, srodni i slični. Kako sam dio te javnosti i ja, a svakakve mi stvari padaju na pamet, sijevnulo mi je da je sve to možda smislila i organizirala sama Severina da bi svom narodu pružila priliku da drka za dva.
Post je objavljen 03.01.2007. u 11:44 sati.