Nisam primijetio da je itko reagirao, premda bi stari grčki sofisti ciktali od radosti. Mora da mi je promaklo, nemoguće da to nitko nije zamijetio. Ja se još nisam oporavio otkako sam prije nekoliko dana ugledao dva naslova na naslovnoj stranici "Večernjeg lista": DIMIĆ: KRAO SAM GLASOVE / HEBRANG: KAKO VJEROVATI LOPOVU. Prvom naslovu nedostaje uskličnik, drugome (retorički) upitnik. Mora da su se i redaktori i lektori zblesavili kada su se susreli s tim.
Dakle, taj čovjek, Dimić, tvrdi da je krao glasove da bi Sander prigrabio vodstvo u HDZ-u, čime je Sanderu omogućeno da postane predsjednik vlade. Opaka optužba. Ukoliko je točno što je rekao, imamo predsjednika vlade koji se dokopao te pozicije prijevarom i krađom. Hebrang mu oponira argumentom "ad hominem", kljuvanjem u potkoljenicu. Želeći reći da nije točno što Dimić tvrdi pita se možemo li vjerovati lopovu. Prisjetimo li se one narodne "tko laže taj i krade", ako krade podrazumijevalo bi se i da laže. Ako laže, nije istina ono što tvrdi. No kako znamo da laže? Po tome što je lopov. A zašto je lopov? Jer je napravio ono što tvrdi, dakle, lopov je ako mu povjerujemo da je krao. Tako stižemo i do starog Orwella i njegove maksime iz romana "1984": LAŽ=ISTINA.
Grčki sofizam "Čovjek iz Efesa je ustvrdio da svi Efežani lažu", koji je služio mentalnoj gimnastici kojom je trebalo dokučiti da li je Efežanin govorio istinu, pa je time i sam slagao, ili je slagao, pa mu se ne može vjerovati, i tako dalje, nadmašen je u suvremenoj hrvatskoj stvarnosti. Paradoks se rješava provjerom prakse. Jesu li nas slagali obećavajući sve i svašta, a zatim izvještavajući što je postignuto? Već brza inventura ukazuje da su slagali sve što su zinuli. Jesu li nas pokrali? Brzi osvrt oko sebe kazuje da su pokrali sve što se moglo pokrasti: nekretnine, pokretnine, prirodne resurse i privredne subjekte, položaje… Utoliko možemo povjerovati i jednome i drugome. Orwellianski Hebrang, taj dični muž, …. iiiiik!!! Imate li i vi osjećaj da samo zatvara krug lopova koji se svađaju oko plijena, toliko zapjenušani da ni ne primjećuju da međusobno se daveći svi tonu u kaljužu iz koje su iznikli?
|