Slobodan Lang zna na mahove biti iznenađujuće lucidan. Recimo, kada se u užem društvu povela riječ o zajedničkom prijatelju, imao je priču koja ga je strahovito okarakterizirala:
- On je onaj koji, kada se nađeš u Dubravi na tulumu, a stanuješ na Črnomercu, i već je pobjegao posljednji tramvaj, pada kiša, toliko si već izmožden da ti nije ni do čega, a nemaš ni za taksi, a kamoli svoj auto, a on ima, pa iako stanuje u Novom Zagrebu, sam ti priđe i ponudi da će te prevesti kući. To je takva usluga da ti nije ni palo na pamet ikoga zamoliti. U tom si mu trenu zahvalan kao mali psić pokupljen sa ceste.
Dođe vrijeme da se krene kući, a on te već nekako čudno gleda. U međuvremenu je požalio što je ponudio, ali više nema petlje poreći, no ti to ne primjećuješ.
I vozi te on tako dvadesetak kilometara, lijepo te doveze gotovo do pred kuću, no tko može pretpostaviti što mu se u glavi kovitla: možda je ljut sam na sebe i predbacuje si što je podlegao slabosti sažaljenja i, umjesto da je već u svom toplom krevetu, vozi kroz grad i još će mu trebati pola sata da se dokopa svoje kuće, i ljut što nije skupio snage reći da se predomislio, sa svakim je kilometrom sve ljući. I već ste sto metara do tebe, no ako skrene, jer su ceste jednosmjerne, morati će napraviti krug još petsto metara, pa zaustavi i izbaci te da prehodaš tih posljednjih sto metara koje su najteže i najmrže, dovoljno da prokisneš do kože i nasmrzavaš se i stigneš kući mrzeći ga više od ikoga i ne možeš mu više biti zahvalan što te je samoinicijativno prevezao preko cijeloga grada.
To nije čovjek, to je sindrom. Toliko se žrtvuje, da zbog toga postane zločest. Onaj koji ti napravi mnogo dobra, ali uskrati posljednju mrvicu i time te ogorči više nego da nije ništa učinio.
KOMENTAR: Ne, ne, to je tek ono pravo! Je li te prevezao preko pola grada? Je. Ali nije te htio opteretiti zahvalnošću, već te završnom gestom oslobodio osjećaja da mu išta duguješ. Je li priskočio u pravom trenutku? Je. To je tek pravo dobročinstvo, ne zato da bi sebi priskrbio auru Dobrog Samaričanina, već da bi nesebično pružio pomoć gdje i kada je potrebna…
KOMENTAR: Ma nemojte mi kasti…
|