<font color=#C0C0C0>konjskim korakom u XXI stoljeće</font> - ČOVJEK-VADIČEP SREĆE ŽENU-RIBU

nedjelja, 12.11.2006.

konjskim korakom u XXI stoljeće

Jedna od najzanimljivijih legendi koja kola Internetom, a priča je navodno potekla još nakon završetka Drugog svjetskog rata, legenda je o širini američkih željezničkih tračnica.

Američke željezničke tračnice široke su točno četiri stope i osam i pola inča. Odgovor na pitanje zašto je odabrana upravo ta arbitrarna brojka seže daleko u prošlost. Ne zamarajući se pretvaranjem tih mjera u metričke, za početak, odgovor je da je to zato jer su prve željeznice u Americi gradili engleski inženjeri, pa su prenijeli mjere koje su koristili u Velikoj Britaniji. U postojbini željeznice, Velikoj Britaniji, odlučili su se za upravo tu širinu tračnica jer su prije toga gradili tračnice za tramvaje koje su vukli konji i rudarske vagone koje su također vukli konji. Zašto su tračnice u rudnicima, kao i one za tramvaje, bile te širine? Zato jer su za izradu tramvajskih kola i rudarskih vagona rabili iste alate i mjere koje su prethodno upotrebljavali izrađujući kočije. Zašto su kočije imale razmak kotača upravo toliki? Zato jer su kotači bilo kojeg drugog razmaka pucali na dugim putovima. Zašto su kotači tog razmaka izdržavali duga putovanja, a oni bilo kojeg drugoga nisu? Zato jer su na starim engleskim cestama između gradova bile duboke kolotečine nastale od stoljetne upotrebe tih putova, pa su kotači koji su pasali točno u kolotečine omogućavali ugodnije putovanje i trajnije kotače. Te kolotečine su bile neke vrste obrnutih tračnica, udubljene umjesto ispupčene. No zašto su se na putovima formirale upravo takve kolotečine? Zato jer je prve ceste u Britaniji gradila Rimska imperija za svoju vojsku, a razmak kotača na njihovim bornim kolima koje su vukli konji bio je upravo četiri stope i osam i pol inča. Ako se pitate zašto su Rimljani odabrali tu mjeru, odgovor je - zato jer je ona odgovarala širini stražnjica dva konja koja su vukla borna kola idući usporedo.

Priča se nastavlja. Ako ste razmatrali fotografije ili filmove lansiranja Space Shuttlea, mogli ste uočiti karakterističan oblik rakete koja ga lansira u orbitu. Na veliki središnji rezervoar goriva prikačeni su pri dnu raketni motori. Raketne motore proizvodi firma "Thiokol" u Utahu. Inženjeri koji su projektirali raketne motore rado bi ih napravili širima, ali su se motori morali transportirati od tvornice do mjesta lansiranja željeznicom, a pruga na jednom mjestu prolazi kroz tunel koji je jedva nešto širi od tračnica. Zbog toga raketni motori ne mogu biti širi od dvije konjske stražnjice.

Priča je zgodna, ali povjesničari tvrde da nije istinita. Istinita priča je nešto drugačija. Do mjere od četiri stope i osam i pol inča došlo se tako jer je to optimalna razdaljina na kojoj se postiže najjače učvršćivanje tračnica uz postojeći razmak i dužinu pružnih pragova. Pitanje je - zašto se pragovi za prugu rade upravo takve dužine i postavljaju na upravo ovakav razmak? Dužina klada za pružne pragove uvjetovana je najekonomičnijom mjerom koja se može dobiti od tvrdog drveta od kojeg su se pragovi izrađivali, a razmak između pragova - dužinom konjskog koraka. Naime, podsjetimo se, prva vozila na tračnicama, rudarske vagone i konjski tramvaj vukli su konji koji su hodali između tračnica, dakle preko pragova, pa da se ne bi spoticali, pragovi su morali biti razmaknuti upravo toliko da konj uvijek stane između njih.

Kad su inženjeri koji su projektirali i konstruirali prve pruge pokušali naći koja je to najbolja udaljenost pragova da se konji ne bi spoticali, prisjetili su se starih rimskih cesata koje su Rimljani izgradili širom Evrope da bi njima brže putovale njihove legije i vojna opskrba. Na čelu centurija jahao je centurion na konju, a kola s potrepštinama za vojsku vukli su također konji. Ceste su bile izgrađene od kamenih ploča. Bilo je vrlo važno da se konji ne spotiču, pa su kamene ploče bile takve veličine da je konj uvijek stao na sredinu ploče, a ne na mjesto gdje su se dvije spajale. Kako su Rimljani znali mnogo o konjima, a inženjerima se nije dalo izučavati ih, naprosto su izmjerili udaljenost između središta dviju ploča na staroj rimskoj cesti i tako odredili razmak pragova.

Dakle, širina motora Space Shuttlea nije posljedica širine dvije usporedne konjske stražnjice, nego dužine konjskog koraka.

- 20:07 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>