srijeda, 01.11.2006.

nezaboravna tucanja

Image Hosted by ImageShack.us
Kada sam upoznao svoju buduću suprugu imao sam frizuru kao Miljenko Jergović, a iz brkova i brade mi je virio samo vrh nosa, i takav sam se i oženio. Otprilike šest mjeseci nakon toga, šećući prijepodne gradom, naglo me je spopalo da se ošišam. Sjeo sam u prvi frizeraj i naprosto rekao "Šišanje". Kada su škare uradile svoje, s čuđenjem sam promatrao odraz u ogledalu - koliku malu glavu imam?! Rekoh: "Skratite mi i bradu i brkove." Rezultat je bio zapanjujući. U naletu euforije dodam: "Skinite mi sasvim i bradu i brkove!" Kad sam izišao na ulicu i ogledao se u izlozima nisam se mogao prepoznati.

Svratio sam do majke, pozvonio, a kada je otvorila vrata bijelo me je pogledala i upitala: "Izvolite, koga trebate?"

To mi je dalo ideju. U naletu inspiracije nazvao sam suprugu i izrecitirao kao da je riječ o nečemu jako značajnom: molim te, sjuri se u kupaonicu i dotjeraj maksimalno moguće, onako na seksi stranu, zatim uzmi onu crvenu fasciklu s lijevog ugla pisaćeg stola i donesi je točno u podne u restoran "Palace" hotela. Ondje će te čekati čovjek u svjetlosmeđem odijelu i predaj mu. Nakon toga bez pogovora i oklijevanja poslušaj sve što ti kaže, što god to bilo! Nemam sad vremena objašnjavati, objasnit ću ti sve naknadno. Zapanjeno je pokušala zamuckati neko pitanje, ali sam prekinuo vezu. Ostalo je dovoljno vremena upravo da napravi sve što sam zatražio, ali nedovoljno da se stigne premišljati.

Supruga me, osim na vjenčanju, nikada nije vidjela u odijelu. Sva su mi i dalje bila kod majke. Obukao sam svjetlosmeđe, bijelu košulju i kravatu, a usput ka "Palaceu" kupio sunčane naočale. Sjeo sam u restoran i umjesto kave i coca-cole, što sam obično naručivao, zatražio whiskey i mineralnu. Raskrilio sam novine i počeo čekati, ali sam bio tako poletno raspoložen da nisam razaznavao, a kamoli pamtio išta što sam čitao.

Točno u podne na vratima restorana pojavila se supruga noseći crvenu fasciklu. Moja mlada supruga bila je zgodnija od Nikoline Pišek, i to kada se Nikolina dotjera, a tom prilikom si je ona dala truda da se ofanzivno uredi. Ostao sam bez daha. Osmotrila je restoran i nije bilo dvojbe jer sam bio jedini gost u njemu. Ustao sam i pružio ruku kada je prišla, te rekao kratko, promijenjenim glasom, s neodredivim stranim akcentom: "Mario".

Pružila mi je faciklu. Bez riječi sam ga uzeo i ponudio joj kretnjom ruke da sjedne nasuprot. Došao je konobar i upitao da li što želi. Kimanjem glave sam potvrdio i pustio je da naruči. Zatim sam otvorio fasciklu i kobajagi usredotočeno proučavao papire u njemu, a zapravo su mi sunčane naočale omogućavale da buljim u nju. Sjedila je uspravno, napeta, trudeći se ničim ne odati nervozu i pitajući se u što je to upala. Prisjetio sam se da nosim vjenčani prsten, pa sam sklonio ruku da ga ne uoči. Nakon pet-šest minuta podigao sam lice prema njoj i samo kratko rekao:

- Vrlo ste lijepi!

Ona je uljudno odgovorila "Hvala", a ja ponovo pognuo lice papirima. Misleći da je ne gledam usredotočeno me je proučavala, ali na njezinom licu nisam zamjećivao ikakav znak prepoznavanja. Nakon narednih pet minuta ponovo sam joj se obratio:

- Uzeo sam sobu gore u hotelu.

Trznula se, ali nije ništa rekla. Da je nisam dobro poznavao ne bih ni primijetio. Vidio sam da joj u glavi radi dvjesto i pedeset na sat, da joj nije jasno što se događa, te pokušava pohvatati konce znajući da njezin suprug ne govori bez veze.

Završio sam s pregledavanjem papira, sklopio fascikl, ostavio na stolu novce za račun, ustao i pozvao je pokretom ruke da krene sa mnom. Kad smo došli do stepenica koje se uzdižu sobama pokazao sam joj da krene ispred mene. Jedva sam se uspinjao za njom koliko su mi koljena klecala, a erekcija jedva dozvoljavala da hodam, s mukom se susprežući da odmah na stepenicama ne skočim na nju.

Stigli smo do vrata sobe. Otključao sam ih i otvorio, te joj pokazao da uđe. Zastala je na pragu i nesigurno me upitala:

- To si ti, a?

Klimnuo sam glavom "Aha" i pogurnuo je unutra.

Osam sati kasnije, kada smo ponovo izašli na Zrinjevac kao dva bića od plastelina bez ijedne koščice u sebi, bila je potpuno svikla na moj novi izgled.
- 11:24 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker