petak, 18.08.2006.

tajna albanskih kolača


RASPJEVANI


SLASTIČARI


Jedna od misterija Jugoslavije bila je enigma albanskih kolača - kako to da su svugdje isti? Od Vardara pa do Triglava, od Piranskog zaljeva do Đevđelije, gdje god uđeš u neku šiptarsku slastičarnicu - burek drvenast, baklava brašnasta, šampita preslatka, a kremšnita mljeckava. Pa kako im se gdjegdje ne omakne da poneki kolač ispadne drukčije? Nemoguće, nema načina.

Recimo, vrati se netko odnekle, a svi odmah pitaju:
- Gdje si bio?
- U malom mjestu Muć.
- I ima slastičarna…? - ne treba ni pitati tko drži slastičarnicu.
- Ima.
- I je li…? - pitaju ustreptalo.
- Je. Sve isto. Burek suh, urmašice brašnaste, šamrole pretvrde…
- Aaaaaa…..

Koliko god tajna kopkala ljude, podjednako ih je bilo i strah da je razotkriju. Tko zna, možda mi zapravo ne želimo saznati kako postižu taj svagdje isti okus?!

Napokon je tajnu razriješio arhitekt D.R. Razglasilo se među zagrebačkim Albancima i po široj okolici da je stručnjak za preuređenje slastičarnica; kako se razglasilo, tako su samo njega zvali. Nema slastičarnice koju nije obišao, od podruma do tavana, od izloga do stražnjih prostorija. I - veli - marljiv narod. U koje god doba dana da navrati, oni rade: mijese, peku, čiste… I stalno pjevaju.

Kaže jednom D.R. jednom slastičaru koji ga je pozvao:
- Lijepo je to kako ste vi veseo narod! Kad god uđem u kuhinju - stalno pjevaju! Nitko da gunđa ili se buni, samo tra-la-la…

A slastičar se smijucka i, kako je D.R. već zadobio povjerenje, oda mu najveću tajnu:
- Pa moraju pjevati! Tako mi radimo! Nemamo mi napisanih recepata ili knjige-kuharice. Svaki kolač ima svoju pjesmu. Kada bi se prevelo, zvučalo bi ovako: … sas-pem jed-nu žli-cu še-će-ra, do-dam jed-nu žli-cu put-ra, pa pro-mije-šam, mije-šam, mije-šam… pa raz-va-lim, pa ras-teg-nem, i još dva-put i još jed-nom… pa za-mo-tam i sa-vi-nem… I sve to u ritmu i tako se prave kolači. Kada dođe novi šegrt, mora učiti pjesmice, a kada nauči sve pjesmice, može postati majstor. Jednoga dana, kada doraste da sam vodi svoju slastičarnicu, prije nego mu obitelj da novce da je otvori, mora znati sve otpjevati napamet. I onda, kada se radi kako pjesma kaže, u ritmu ljudskih pokreta, svaki kolač uvijek ispadne isto. I tako je još od turskih vremena!

Možda je tako, a možda je to tek priča izmišljena da bi zadovoljila one koji su nastojali razotkriti tajnu, da bi se prestali pitati, kako bi prava tajna ostala zauvijek skrivena.
- 15:51 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker