utorak, 23.05.2006.

jutarnje avanture

UZBUDLJIV ŽIVOT GOSPOĐE SLAVICE I dio

Probudila se sama od sebe kao i svakoga dana nekoliko minuta prije šest. Nije znala što ju je probudilo, pa je neko vrijeme ležala bez pokreta i sklopljenih očiju osluškujući hoće li čuti disanje nekoga tko se preko balkona uvukao u sobu i sakrio iza ormara ili zavjesa. Uvjerivši se da nikoga nema, upalila je radio. Upravo su davali vijesti. U svijetu su se događale strašne stvari.

Emisija je završila domaćim vijestima. Život je prepun opasnosti i nevolja i iz dana u dan je sve gori i gori. Nakon toga se iz studija javio ranojutarnji gost, neki političar, zadužen za semafore. Odmah se uzrujala. Lagao je i mazao i izvrtao da je odmah počela okretati broj radiostanice da mu sve kaže. Jednom rukom je držala slušalicu iz koje je dopiralo "tu… tu… tu…" na uhu, a drugom okretala brojčanik. Drugim uhom je slušala kako političar valja sve bezočnije i bezobraznije kao da svi koji ga slušaju nemaju pojma ni o čemu. Nikako nije mogla dobiti vezu, ali nije posustajala. Bila je svjesna da će, nakon svega što je kanila reći, biti izvrgnuta progonima, možda će je i odmah uhapsiti, ali nije mogla otrpjeti. Političar je uspio izmaći, a da joj se nitko iz studija nije javio. Vjerojatno vide tko zove, pa podižu slušalicu samo kad znaju da je netko njihov, da će taj govoriti samo ono i onako kako oni hoće. Neko vrijeme je sjedila uzdrhtala od uzbuđenja u kakvu se nevolju zamalo uvalila, ali i gnjeva od kojega se nije uspjela ohladiti. Točno je znala kako bi počela, rečenicom koju je bezbroj puta u sebi ponovila: "Imam sedamdeset i osam godina i nisam se rodila jučer…" Nasreću su krenuli s njezinom omiljenom emisijom o kućnim biljkama, pa se ubrzo primirila, no govorili su o filadendronima koje nikad nije voljela, što ju je ozlojedilo. Kud baš, pored tolikog lijepog cvijeća da govore upravo o filadendronima! Krenula je skuhati kavu.

Prije nego je kresnula upaljačem, duboko je udisala kroz nos i pokušala ocijeniti ne smrdi li plin. Ona matora Biba iz susjednog stana će sigurno jednog dana zaboraviti ugasiti plin; čudo da već nije! Plin će se neprimjetno širiti ispod vrata dok svi spavaju, ispuniti cijelu kuću, pa kad prvi stanar ujutro pripali cigaretu, cijela kuća će odletjeti u zrak! Eto koliko je štetno pušenje!

Upravo kad je voda uzavrela i kad se mašila za dršku džezve, zazvonilo je na vratima. Zamalo se polila vrelom vodom! Tko to njoj zvoni tako rano? Policija je saznala što je kanila reći onom odurnom političaru! Poštar nosi telegram da je netko umro! Lopovi! Jurnula je ka vratima i otvorila. Bila je to susjeda Biba i zvala je na kavu.

Imam ja svoju kavu, rekla je gospođa Slavica. Što vi mislite da već nisam skuhala kavu? Evo, sad ću je skuhati! Dođite vi meni na kavu! Biba je odmah pristala. Kako su sjeli, tako je počela pričati o svojoj vikendici. Ni u ludilu ne bih imala vikendicu, izjavila je gospođa Slavica. Gdje ima vikendica - ima i zmija! Nisam vidjela ni jednu zmiju, pobunila se matora Biba. Tako matora, a ide u vikendicu! Naravno, rekla je gospođa Slavica, zmije se ne vide! Skrivaju se! Grizu iz potaje! Ni ne znaš što te ugrizlo, a ono zmija! Umreš! Neopreznost matore Bibe toliko ju je uzrujala da je prihvatila ponuđenu cigaretu i pripalila. Baš me briga što govore da je pušenje štetno, što mi je drugo u životu - imam sedamdeset i osam godina, a ionako cijeli sam život pušila - preostalo? I zašto ta Biba govori da je dvije godine mlađa? - mislila je, kad se dobro sjeća što joj je Bibina pokojna majka rekla, da se Biba rodila devetsto dvadeset i šeste! Zapravo, vjerojatno ni nema kave doma ili je lijena sama kuhati, pa je zato i došla tako rano zvoniti na vrata i odmah je pristala na poziv.

I tako, kada je susjeda Biba otišla, a u osam nazvala gospođa Marija da pita što ima novoga, već joj je imala mnogo toga ispričati.
- 12:55 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker