Oduvijek sam osjećao sklonost poeziji, tj. pjesništvu. Toliko me ispunjavala i nadahnjivala da sam jednog dana odlučio i sam se okušati na tom polju. Marno sam pokušavao sve i svašta, ali uskoro je postalo očito da su sve dobre stvari već odavno napisane, a i objavljene. Dapače, mnoge su čak i uglazbljene!. Taj Jesenjin, pa Lorca, Tin Ujević, pa još nekolicina sličnih - to su bili skribomani! Pa tek Jasenko Houra, Jura Stublić i Milko Valent! Nakon njih nije preostalo ništa poetskoga vrijednoga zapisati! Pao sam u tešku depru.

No onda sam doživio čas prosvjetljenja! Pao mi je na pamet kopernikanski obrat. Odlučio sam slijediti svijetli primjer naše vlade koja nas uvodi u Europu. I mi konja za trku imamo! Ako već ne mogu smisliti ništa novo, nema toga dobroga što ja ne bih mogao pokvariti! I tako sam napisao svoju prvu pjesmu:



tč i tč jedan slp
št u njem zn
moj mala kp?

i gle! - jena du
u vod se stva
i sja i dr
u tisuć ša!

taj sn o slp
da bi mogo sja
i moja kp
poma ga tka

Međutim, s tim nisam bio u potpunosti zadovoljan. Smjer je bio dobar, ali osjećao sam u sebi da mogu i dalje. Tako sam napisao i pjesmu SL:



tč i tč jean sl
št u njm zn
oj mla kp?

i gl! - je d
u vo se stv
i sj i dr
u tisu ša!

ta sn o sl
da b mgo sja
i moj kp
pom ga tk

Pročitajte to pažljivo, riječ po riječ, slovo po slovo. Pokušajte izgovoriti pjesmu na glas. Izrecitirajte je neznancu u liftu. Osjetiti ćete snagu poezije. Međutim, kada sam već krenuo, nije bilo razloga stati na pola puta. Radikalno ili nikako! Tako sam napisao i pjesmu S. Ona glasi ovako:



t i t jn s
š u nj z
mo ma k?

i g! - jn d
u vo se st
i s i d
u ti š!

t sn o s
d b mo sj
i mo k
po ga t






To je ono pravo! To! Ničega suvišnoga, a svega sasvim dovoljno. Napokon sam bio zadovoljan. Recitirao sam si svoju pjesmu S iznova i iznova, uspavljivao se njome kao djelotvornom mantrom, osluškujući kako se kroz nju čuje huk moćnog slapa poezije kojega i moja kaplja pomaže tkati!