Najbolje ideje padaju na zahodu. Padaju na pamet. Tako je Vrlatku Brabonjku na zahodu palo na pamet zašto je to tako. U osnovu svega je fiziologija. Ono što se nakupljalo cijeloga dana izleti u času. Crijeva se naglo skupe, a oslobođena krv navali u mozak. Naglo prokrvljeni mozak procvjeta. Stanje u kojem crijeva posišu svu krv stvara se polako i neprimjetno, ali je povratni prijelaz nakon olakšanja očit. Svijet koji je do tren ranije bio maglovit, odjednom se ukaže jasno i bistro. I tako je vidio... Što je vidio? Vidio je da najbolje ideje padaju na zahodu. Padaju na pamet. U osnovu svega je fiziologija, funkcioniranje mehanizma tijela. Crijeva se naglo skupe, a krv navali u mozak. Naglo prokrvljeni mozak procvjeta. Stanje u kojem crijeva posišu svu krv stvara se polako i neprimjetno. Hrana širi stjenke želuca, krv se pretvara u želučane sokove, zatim hrana odlazi u crijeva, širi ih cijelom dužinom puta, opna crijeva se puni dodatnom krvlju, mozak iz trenutka u trenutak ostaje sa sve manjim dotokom svježe, ponestane mu kisika, mentalne sposobnosti se usporavaju i slabe, ali tako postepeno da je to nemoguće zamijetiti. U trenutku oslobađanja od tereta ostataka provarene hrane, crijeva se naglo skupljaju, svježa krv puna hranjivih tvari naglo šikne u mozak i - trenutak prosvjetljenja je očit. Svijet koji je do tren ranije bio maglovit, odjednom se ukaže bistro i oštro. I sasvim prirodno i logično da mu je na zahodu palo na pamet zašto je to tako.