Neki ljudi se hrane i žderu, a neki uživaju u hrani. Neki piju i loču, a neki uživaju u piću. Isto tako, neki spavaju i drve, a neki uživaju u spavanju. Svi ljudi moraju zadovoljavati osnovne prirodne potrebe, ali samo neki ih mogu izići na razinu profinjenih uživanja.

Razumijevanje potreba, znanje kako ih se može utažiti i mogućnost da se izabere najpovoljniji način dijele one koji se ne uzdižu iznad osnovne biološke razine od onih koji žive životom dostojnim čovjeka.

Kada je o spavanju riječ, mnogima je jasno koje uvjete treba bezuvjetno osigurati: ne ići u krevet prežderan, imati odgovarajuću postelju, spavati u prostoriji optimalne temperature i vlažnosti, ne pokriti se ni preteško ni prelagano… Samo rijetki connaisseuri znaju i prakticiraju vrhunski zahvat. Poznaju potrebe svojega organizma i prvo mu pruže što zahtijeva, a zatim se probude, i tek nakon toga - potpuno svjesni i odmoreni - predaju se pravom užitku. Tonuti u san kada to više nije nužnost, spavati kada za to nema potrebe, odvaliti još sat-dva nakon što su se tijelo i duh potpuno naspavali i u mogućnosti su da uživaju u tome samo radi užitka samoga, buditi se bez prisile vremena i obaveza, razlikuje nužnu okrjepu od plemenite umjetnosti spavanja.