Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu
utorak, 31.08.2021.
Vojne kićenice
Drugi i posljednji američko-britanski rat
Rat koji je izbio 1812., između 'mladih' američkih država i 'starog' britanskog kolonijalnog carstva, doista je bio vrlo čudan. Naime, vodili su ga 'došljaci', a izgubili su ga 'starosjedioci'.
Amerikanci nisu osvojili Kanadu, ali su zauvijek uništili otpor starosjedilačkih Amerikanaca na starom sjeverozapadu.
Amerikanci su zauzeli dijelove zapadne Gornje Kanade, ali ih je nova mlada nacija (Kanađani) zaustavila u daljnjem osvajanju Kanade.
Britanci su zauzeli i spalili Washington, ali su ih Amerikanci pobijedili kod Plattsburgha i Baltimorea.
Britanci i Amerikanci potpisali su mirovni sporazum 'status quo antebellum', ali su još dva dana ratovali za New Orleans …
Naravno, još dvadeset godina Amerikanci će ratovati sa Seminolama na Floridi koja je tada još uvijek Španjolska.
U međuvremenu izbit će i američko-meksički rat, pobijedit će Amerikanci i steći nove države (Kalifornija, Nevada, Utah, Colorado, Arizona, Wyoming i Novi Meksiko), a predmet moje pozornosti opet će biti na odorama, točnije na vojnim kićenicama koje su se do tada već uvelike promijenile (kao što je vidljivo na slici ispod).
Idemo onda (u slijedećim danima) nekim redom koji je svojstven samo Athumanunhu!
nedjelja, 29.08.2021.
Vojne kićenice
Kontinentalni draguni – 2. kontinentalna pukovnija lakih draguna
Kontinentalna vojska u svom ustroju tijekom rata imala je četiri pukovnije lakih draguna.
S Glavnom vojskom kretala se 2. kontinentalna pukovnija lakih draguna koja je bila ustrojena od četiri satnije iz Connecticuta te po jedna satnija iz Massachusettsa i New Jerseya.
Ova postrojba, 2. kontinentalna pukovnija lakih draguna, nikada se tijekom rata nije borila kao cijelina, već su satnije dodjeljivane prema potrebi drugim postrojbama.
U bitci kod Flockyja dogodio se prvi 'pravi' konjanički napad tijekom rata na američkom tlu, a u njemu su sudjelovali pripadnici 2. kontinentalne pukovnije lakih draguna.
Ostale bitke u kojima su sudjelovali draguni su: bitke kod Woodbridgea, Paolija, Saratoge, Germantowna i Yorktowna te u bitkama za Brandywine, Kingston, Schoharie i Morrisaniju.
Najčešće ova pukovnija bori se s američkim torijevcima, a dio draguna sudjeluje i u zaštiti samoga generala Washingtona.
Nerijetko kontinentalni draguni osujetili bi i britanske prepade na lokalno stanovništvo, pa su tijekom rata stekli naziv 'Čuvari gora i šuma', ali i 'Washingtonove oči' jer dio časnika bavio se i špijunažom.
Odora draguna 2. kontinentalne pukovnije bila je plavi kaput s bijelim reverima, plavim povezom na kacigi i zlatno-smeđe hlače.
subota, 28.08.2021.
Vojne kićenice
Kontinentalna vojska – 26. kontinentalna pukovnija Massachusetts
Iz kontinentalnog kontigenta, postrojbi koje su činile Glavnu vojsku Kontinentalaca, dolazi 26. kontinentalna pukovnija Massachusetts (9. Massachusetts državna pukovnija iz kvote kontinentalne linije).
Ova 26. kontinentalna pukovnija Massachusetts u svom ustroju ima jednu grenadirsku satniju (satnik, tri poručnika, četiri narednika, četiri skupnika, jednog bubnjara, jednog fluraša i 40 vojnika grenadira).
Ta grenadirska satnija nosi smeđe kapute s žutim reverima, suvratnicima i manžetama rukava i potpuno nalikuje na britanske grenadire. No, na mitra (šiljasta) kapi ima izvezen monogram 'GW' oznaku grenadira i rimski broj 'XXVI'.
Dakle, radi se o satniji grenadira nazvanoj 'George Washington – grenadiri'. Naoružanje grenadira je kompletno britansko (zarobljeno).
Ova satnija borila se u sastavu svoje 26. kontinentalne pukovnije Massachusetts na desnom boku kontinentalnih snaga (tijekom bitke na Long Islandu 1776.) i pokazala zavidnu hrabrost u panici koja je nastala udarom britanskih glavnih snaga u lijevi bok američkih kontinentalnih snaga, a kasnije i kod povlačenja iz Brooklyna i Manhattana.
Američke kontinentalne grenadirske satnije dolaze iz slijedećih gradova: New York, Philadelphia, Boston, Providence, Baltimore, Williamsburg, Charleston i Savannah.
srijeda, 25.08.2021.
Vojne kićenice
Straža vrhovnog zapovjednika – Tjelesna straža generala Georga Washingtona
Elitna kontinentalna postrojba ustrojena od konjanika i pješaka 1776. nazvana je Straža vrhovnog zapovjednika.
Naime, kako je Glavna Kontinentalna vojska stalno morala biti u pokretu uzduž obale tadašnjih država (kolonija) ta mobilnost je stvarala opasnost od iznenadnog prepada, kolonijalnih torijevaca (lojalisti i rojalisti) ili britanskih postrojbi, na generala Washingtona i njegov stožer.
Zadaća stražara (gardista) bila je zaštititi generala Georgea Washingtona. Međutim, njima je dodijeljena i odgovornost zaštite službenih papira Kontinentalne vojske, kao i generalove prtljage.
Tijekom bitke kod Springfielda postojanje ovakve postrojbe pokazalo se opravdanim jer upravo je 152 gardista uz potporu 9. kontinentalne pukovnije Rhode Island odbilo napad hesijanskih Jagera (lovaca).
Garda generala Washingtona nije imala kao postrojba brojčanu oznaku i bila je jedina postrojba u Kontinentalnoj vojsci koja je imala na gumbima ispisano 'USA'.
Odora gardista trebao je biti plavi kaput s bijelim reverima i bijelim prslucima, ali tada bijelih prsluka nigdje nije bilo, pa su nabavljeni crveni te su oni kao takvi na kraju i postali zaštitni znak garde.
Kožne kacige od medvjeđe kože, namijenjene britanskim lakim dragunima, zarobljene u jednom skladištu postale su također jedan od 'zaštitnih znakova' (kićenice) garde. S tih britanskih kaciga skinut je povez od crvene tkanine i zamijenjen plavim, a bijeli perjanik, plavo provučen, postavljen je s lijeve strane.
utorak, 24.08.2021.
Vojne kićenice
Kontinentalna vojska – 9. kontinentalna pukovnija Rhode Island
Kvota kontinentalne linije za državu (koloniju) Rhode Island bila je dvije pukovnije (9. i 11. kontinentalna pukovnija Rhode Island).
Tako je 9. kontinentalna pukovnija bila 1. pješačka pukovnija Rhode Island koja se još u povijesnim izvorima može pronaći i pod nazivom 'Crna pukovnija' jer je u svojim redovima imala veliki broj 'crnih vojnika'.
Iako je 9. kontinentalna pukovnija Rhode Island nazivana 'crnom' nisu svi vojnici u pukovniji bili crnci, bilo je i bijelaca, ali povijest ovu pukovniju bilježi kao prvu vojnu postrojbu u kojoj su služili crnci.
Naime, u Kontinentalnoj vojsci bilo je zabranjeno novačiti starosjedioca (Indijance) i crnu rasu (robove i slobodne crnce), no, kako je Rhode Island imao poteškoće u osiguranju dovoljnog broja bijelih vojnika ta je zabrana ukinuta i povučena.
Sve do donošenja Kontinentalnih propisao odori 1779. odora pukovnije Rhode Island je terenska lovačka bijele boje (časnici nose odore plavih kaputa).
Dakle, nakon 1979., odore država Massachusetts, Connecticut, New Hampshire i Rhode Island službeno postaju plavi kaputi s bijelim reverima i tada je potrebno obratiti posebnu pozornost na ostale 'kićenice' (gumbi, kape, oznake i slova …) kako bi se razlikovale pukovnije.
Opetujem, pišem o 'kontinentalnim', a ne 'državnim' pukovnijama (s kojima samo uspoređujem), pa su slike vrlo važne za razumijevanje ovog 'prividnog zmešeraja' s američkim odorama tijekom rata za neovisnost.
ponedjeljak, 23.08.2021.
Vojne kićenice
Kontinentalna vojska – 2. kontinentalna pukovnija New Hampshire
Kvota kontinentalne linije za državu (koloniju) New Hampshire bila je tri pukovnije. Jedna od tih pukovnija bila je 2. kontinentalna pukovnija, odnosno 3. pukovnija New Hampshire.
Ova 2. kontinentalna pukovnija sudjelovala je u bitkama na Bunker Hillu, kod Saratoge i kod Newtowna.
Oprez: Ne pomiješati 2. državnu i 2. kontinentalnu pukovniju New Hampshire!
Temeljna razlika je u boji kaputa (modro i tirkizno), ali ima još razlika koje se zorno vide na slici ispod teksta.
nedjelja, 22.08.2021.
Vojne kićenice
Kontinentalna vojska – 1. kontinentalna pukovnija Delaware
Država (kolonija) Delaware, početkom Američkog rata za neovisnost, ne samo da se odvojila od engleske krune već i od kolonije (države) Pennsylvanie.
Kvota kontinentalne linije za teritorijalno malu Delaware bila je jedna pukovnija. Delaware je podigla jednu pukovniju i poslala je u rat (bez obzira što je poslala samo jednu pukovniju – Deleware je poslala sve što je mogla u tom trenutku!)
'Deleware pukovniju' ne treba miješati s 'Pennsylvania pukovnijom', pripadnici pukovnije Deleware iskazanom hrabrošću stekli su naklonost ostalih (brojnijih) kontinentalnih pukovnija, pa su ih od milja nazivali 'Delaware Blues'.
Pripadnici pukovnije Delaware nosili su plave kapute s crvenim reverima, crvenim manžetama rukava i crvenim suvratnicima, a nose i karakteristične gumbe na kojima je stilizirano ispisano (krasopisom) 'DR' (Delaware Regiment).
Pripomena: Pišem o 'Kontinentalnim pukovnijama Glavne vojske - Kontinentalne Vojske Sjedinjenih Država koja je pod izravnim zapovijedanjem generala Washingtona'.
('Državne pukovnije' su nešto drugo i ne pomiješati ih s 'kontinentalnim pukovnijama!')
subota, 21.08.2021.
Vojne kićenice
Kontinentalna vojska – 6. kontinentalna pukovnija
Pukovnijske kvote koje su 'pobunjene engleske kolonije' (američke države) tijekom Američkog rata za neovisnost podigle vrlo lako postanu 'zbunjujuće' ako se ne obrati posebna pozornost na brojčane oznake i nazive tih pukovnija.
Dakle, u državi Massachusetts, tijekom rata, podignuto je šesnaest državnih pukovnija (brojčane oznake od 1-16), i sve su ušle u glavnu vojsku generala Washingtona kao 'kontinentalne' pukovnije Massachusetts (brojčane oznake: 3., 4., 6., 7., 12., 13., 14., 15., 16., 18., 21., 23., 24., 25., 26. i 27-ma).
Tako je 6. kontinentalna pukovnija zapravo 13. pukovnija Massachusetts, ili 16. kontinentalna pukovnija zapravo je 8. pukovnija Massachusetts …
Kaput 6. kontinentalne pukovnije je smeđi s crvenim reverima, manžetama i suvratnicima, pa treba biti oprezan kod identifikacije odore jer 26. kontinentalna pukovnija (Massachusetts) također ima boju kaputa smeđu, ali sa žutim suvratnicima i manžetama rukava, dok je rever u boji kaputa.
No, 26. Kontinentalna pukovnija na nogama ima čizme, na glavi (ponekad) mitra kapu i košulju svijetlo plave boje te je vrlo lako ove dvije pukovnije pomiješati.
Upravo ova šarolikost boja i različiti stilovi kontinentalaca koji se razlikuju od prijateljskih postrojbi iz drugih država (kolonija) na bojištu koje je zadimljeno od dima baruta i prašine lako može dovesti do zabune ('prijateljske vatre').
četvrtak, 19.08.2021.
Vojne kićenice
Anegdote o oznakama činova i ranga
Pri opsadi Bostona, tijekom Američkog rata za neovisnost, skupina od desetak kontinentalnih vojnika mučila se postaviti deblo na prsobran fortifikacije. Prišao im je kontinentalni konjanik i vojnika koji je stajao sa strane zapitao zašto ne pomogne ostalima u teškom fizičkom radu.
'Gospodine, pa ja sam narednik!' Konjanik sjaše, skine šešir i blago se nakloni naredniku: 'Oprostite gospodine naredniče nisam vas prepoznao.' Zatim skine svoj kaput i pomogne ostalim vojnicima u namještanju debla.
Narednik pomalo začuđen upita konjanika: 'Kako ti je ime vojniče?' Konjanik obriše svilenom maramicom oznojeno čelo i sa smiješkom odgovori:'George, George Washington.'
Naredniku klecnu koljena i jedva prozbori:' Oprostite generale, nisam Vas prepoznao! Molim Vas oprostite mi moju smetenost i propust!'
General pruži ruku naredniku i smiri ga: 'Nisi ti odgovoran za ovu zbrku već ja. Da sam se ranije pobrinuo za oznake činova ovo se ne bi dogodilo …'
Ova kratka šaljiva anegdota možda se uopće nije ni dogodila, ali isto tako pokazuje na 'zbrku' koja može nastati u vojnoj organizaciji ako dočasnici i časnici ne nose svoje oznake.
Upravo takve i slične, a tijekom bitke i možda drastičnije i pogubnije stvari, događale su se mladoj kontinentalnoj američkoj vojsci na početku rata za neovisnost kada nije bilo nikakvih propisa, pravila i procedura …
Dakle, o lentama u boji koje drže mač, rondelima na trorogim kapama i boje ramenih oznaka priključit ću već postojećim reverima, suvratnicima i džepovima u objašnjavanju 'kićenica kontinentalnih odora'.
srijeda, 18.08.2021.
Vojne kićenice
Kontinentalni propisi 1779. – vojne odore kontinentalaca
Što i kako se odjenuti za bitku? Pitanje koje je, od samog početka Američkog rata za neovisnost od britanske krune, opterećivalo podjednako vojnike, ali i časnike Američke Kontinentalne vojske.
Kroničan nedostatak tkanine, poteškoće u učinkovitoj organizaciji izrade i distribucije odora bili su temeljni uzroci nejednakosti odijevanja, a sekundarni pak su bile postojeće odore naslijeđene iz Francusko-indijanskog rata (Sedmogodišnji rat), zarobljene engleske odore, odore pristigle iz Francuske …
Slijedeći problem (ne manji od prvog problema - primarnog i sekundarnog) bio je kroj (izgled) i boja odore. Naime, trebalo se odlučiti za boju (smeđa ili plava) i kroj košulja (dolama) ili kaput (mundir).
Donekle je problem riješio dokument koji je Kongres izdao pod nazivom 'Kontinentalni propisi o vojnim odorama' 1779.
Taj dokument odredio je plavu boju kaputa za sve kontinentalne pukovnije s određenim razlikama u boji revera, suvratnika, rukava i gumbi.
Tako su za topničke pukovnije rezervirane grimizne boje žutog obruba revera, suvratnika i džepova sa zlatnim gumbima, za konjaničke (dragunske) pukovnije bila je bijela boja svih obruba i srebreni gumbi, a za pješačke pukovnije bile su rezervirane boje država iz kojih su dolazile.
Državne boje koje su tada bile u uporabi su slijedeće: bijela (Nova Engleska, New Hampshire, Massachusetts, Rhode Island i Connecticut), bež (drap) New York i New Jersey, crvena Pennsylvania, Delaware, Maryland i Virginia te svijetlo plava Sjeverna Karolina, Južna Karolina i Georgia.
Kako je to sve izgledalo dok se napokon nije uspostavio pravi vojnički red u slijedećim danima i opisima.
utorak, 17.08.2021.
Vojne kićenice
Francuska pješačka pukovnija de Dillon – 'kraljevski Irci'
Nakon ustrojavanja sve do 1690. pukovnija Shrewsberry-Dillon u službi je engleskog kralja, a nakon toga je u službi francuskog kralja pod nazivom pukovnija de Dillon.
Od 1777. do 1782. pukovnija de Dillon bila je dio francuskih ekspedicijskih snaga koje su sudjelovale u američkom ratu za neovisnost .
Odora ove pukovnije svojevrsna je kombinacija engleske i francuske odore i kao takva je jedinstvena, a pukovnija odjevena u nju vodi borbe protiv engleskih 'crvenih kaputa' kojima više nalikuje nego svojim francuskim kolegama.
Dakle, pukovnijska boja je crvena s tipičnim francuskim reverom žute boje. Manžete rukava su također žute boje iznad kojih se nalazi ševron od čipki u čijem je središtu gumb.
Gumbi su zlatne boje, a na završetku kaputa umjesto klasičnih oznaka francuskih vojnih (pukovnijskih) kaputa nalazi se stilizirano srce crvene boje. Suvratnik odore pukovnije je bijele boje.
Istodobno još je jedna Irska pukovnija u službi francuskog kralja tog doba – pukovnija Walsh.
Suvratnik odore ove pukovnije je žute boje, a rever i mažete rukava su plave (modre) boje.
ponedjeljak, 16.08.2021.
Vojne kićenice
Francuska Kraljevska pukovnija dva mosta – 'vojnici Zweibruckeneri'
Povijesno pitanje moglo bi glasiti: 'Tko je pobijedio i izgubio istodobno u bitci kod Yorktowna?' Odgovor bi bio: 'Nijemci'.
Da, ako su Hesijanci u britanskoj službi izgubili bitku kod Yorktowna, Zweibruckeneri u francuskoj službi su je dobili.
Dakle, riječ je o pukovniji vojvode Christiana IV. od Zweibruckena (fra. Deux-Ponts). Pukovnija de Royal Deux-Ponts pod zapovjedništvom grofa Christiana de Forbach (sin vojvode Christiana IV. von Zweibrucken) bila je dio Francuskih ekspedicijskih snaga koje je Francuska poslala u pomoć američkim kontinentalcima.
Tako je pukovnija de Royal Deux-Ponts sudjelovala u bitci za Yorktown na strani Amerikanaca 1781. Nakon Američkog rata ta pukovnija bit će preustrojena u francusku 99. pukovniju linijskog pješaštva.
Čipka pukovnije bila je tirkizna boja kaputa sa zlatnim (žutim) reverima, manžetama rukava, obrubovima džepa i ramenih epoleta.
Prije nego objasnim vojne bubnjare, pripomena, čipka bubnjara kod francuskih pukovnija uvijek u boji čipke pukovnije, a kaputi su uvijek modre (plave) boje.
nedjelja, 15.08.2021.
Vojne kićenice
Francuska pješačka pukovnija de Touraine
Pukovnija de Touraine ustrojena je 1625. u gradu Tours, stare francuske pokrajine Touraine, u zapadnom središnjem dijelu Francuske.
Pukovnija je tijekom opsade Yorktowna imala položaj na lijevom krilu francuske opsadne crte, između pukovnija de Gatinois i d'Agenois.
Te tri francuske pukovnije pratila je i podupirala snažna topnička bitnica opremljena s četrnaest topova i minobacača koja je s njima stigla sa Santo Dominga.
Ova topnička bitnica u povijesnim zapisima ponekad se naziva i 'bitnica de Touraine'., pa je tako i sudjelovala zajedno s pukovnijom de Touraine 1781. U 'lažnom' napadu na britansku utvrdu (redut) Fuzilir.
Taj napad dogodio se istodobno kad i napad na britanske redute broj 9 i 10, a cilj mu je bio vezati britanske snage na sebe i odvući im pozornost od stvarnog napada na redute.
Čipka pukovnije de Touraine bila je ružičaste boje (boja lososa) manžete rukava, obruba revera, džepova i epoleta.
subota, 14.08.2021.
Vojne kićenice
Francuska pješačka pukovnija de Soissonnais
Pukovnija de Soisonnais utemeljena je 1598., a bila je jedna od četiri pukovnije koje je Rochambeau doveo sa sobom iz Francuske u Ameriku 1780. i bila je s njim tijekom cijele američke kampanje.
Pukovnija de Soisonnais s ostalim pukovnijama Rochambeau, 1781. prebačena je brodovima iz Newporta u Providence, a do Dobbsovog trajekta u New Yorku, provela je hodnju prešavši rijeku Hudson i dalje kroz Ramapo, dolinu Hackensack, Newark, Perth Amboy, Trenton, Philadelphiju i Elkton sve do Baltimora i Annapolisa.
Iz Baltimora fregatama je kroz zaljev Chesapeake prebačena do rijeke James, u blizini Williamsburga u Virginiji.
Zapovjednik pukovnije de Soissonnais bio je grof de Saint Maisme. Grof de Noailles, Lafayetteov zet, bio je zamjenik.
Tijekom opsade Yorktowna, pukovnija de Soisonnais, pod zapovjedništvom grofa de Noaillesa osujetila je i spriječila uspjeh britanskog kontranapada na redut broj 7.
Naime, pukovnik Abercrombie, britanski veteran iz Francusko-indijanskog rata poveo je 350 britanskih vojnika u prepad na redut broj 7. Ovaj ispad Engleza zatekao je stražu iz pukovnije Agenois na spavanju (vrlo neoprezno i neodgovorno).
Kako je straža Agenois svladana i rastjerana engleski vojnici su kroz približnice napali i zbunjene američke kontinentalce, ali kako je metež i buka bitke postao sve glasniji, a to je prvi shvatio francuski grof de Noailles, te je on s pukovnijom de Soissonnais krenuo u čišćenje približnica u koje su upali Englezi.
Tako se u samo praskozorje nadnevka 16. listopada 1781. Orilo na francuskom:' Vive le Roi! Živio kralj!' Bio je to bojni poklič pukovnije de Soisonnais koja je odlučnim udarom vratila Engleze natrag prema utvrdi Hornwork i tako spriječila engleski prekid paralele za napad na Yorktown.
Čipka i boja pukovnije de Soissonnais bila je roza (duboko roza) manžete rukava i rever kaputa te obrub u toj boji na suvratniku i epoletama.
petak, 13.08.2021.
Vojne kićenice
Francuska pješačka pukovnija de Bourbonnais
Francuska pješačka pukovnija de Bourbonnais ustrojena je 1597. na Korzici gdje je i bila stacionirana do 1776. kada je zapovijedanje preuzeo markiz de Laval Anne Alexandre Marie Sulpice de Montmorency.
Iz Bresta, u travnju 1780., pukovnija je premještena u Sjevernu Ameriku kao francusko pojačanje američkim kontinentalcima u ratu protiv Engleske.
Naime, pukovnija de Bourbonnais bila je najstarija pukovnija koju je Francuska poslala kao pojačanje kontinentalcima, a slovila je kao jedna od tada elitnih pukovnija, pa ju je zato i sam general pukovnik Jean Baptistea Donatien de Vimeura, grofa de Rochambeau, glavni zapovjednik svih francuskih snaga u Americi i izabrao za svoju osobnu zaštitu.
Pukovnija de Bourbonnais iskrcala se na Rhode Islandu (Newport) 1780., tu se utaborila i na sebe vezala britanske snage u New Yorku.
Pukovnija de Bourbonnais 24. kolovoza 1781. Prelazi rijeku Hudson i hodnjom preko Trentona, Philadelphije i Chestera do Baltimorea, Annapolisa i Head of Elk stižu u Virginiu do Yorktowna gdje im se priključuju pukovnije Soissonnais, Saintonge i Royal-Deux-Ponts te topništvo Auxonne, a nešto kasnije stižu s Antila i pukovnije d' Agenois, Gatinais i Touraine.
Bile su to respektabilne snage od oko 7.500 vojnika koje će se 28. rujna 1781. Spojiti s američkim kontinentalnim snagama generala Washingtona i okružiti britansku vojsku lorda Charlesa Cornwallisa u Yorktownu.
Nakon pobjede kod Yorktowna, pukovnija de Bourbonnais, prezimila je u Williamsburgu (Virginia), a potom se hodnjom vratila do Bostona gdje će tijekom prosinca biti poslani brodovima na Rhode Island.
Na Rhode Islandu čekala ih je francuska flota koja ih je trebala vratiti u Francusku, ali je ta flota u oluji na Atlantiku izgubila jedan brod, pa je bilo upitno da li će se pukovnija de Bourbonnais moći ukrcati.
Kad je za to saznao general Washington zapovjedio je da se (tada jedini američki ratni brod) USS Amerika pokloni pukovniji de Bourbonnais kako bi ona mogla sigurno stići u Francusku.
Bila je to vrlo velika gesta Amerikanaca koja je iznenadila Francuze, ali mlada nacija time je još jednom pokazala zahvalnost za pomoć tijekom rata.
Pukovnija de Bourbonnais 1791. dobit će brojčanu oznaku 13 i postati 13. Pješačka pukovnija linijskog pješaštva.
Čipka pukovnije je crna manžeta rukava, crni obrub suvratnika i ruba džepa kaputa.
Možda je dobra prilika pojasniti i još neke oznake (insignije) na francuskim odorama poput: grboslovni (heraldički) ljiljan (fleur de lis), zapaljene kugle (granata) i lovačkog roga.
Dakle, na krajevima kaputa mogu se primijetiti ove oznake, a ako nisu zorne, potrebno je usporediti boju epoleta. Tako je crvena epoleta oznaka za grenadira i insignija je granata, bijela epoleta je rezervirana za pješaka, pa je onda grboslovni ljiljan kao insignija, a lovački rog uvijek povlači zelenu epoletu.
četvrtak, 12.08.2021.
Vojne kićenice
Francuska pješačka pukovnija de Gatinais
Francuska pješačka pukovnija de Gatinais utemeljena je 1776. preustrojem pukovnije d'Auvergne (1. i 3. bojna ostaju pukovnija Auvergne, a 2. i 4. bojna postaju pukovnija Gatinais) i kao takva novoustrojena pukovnija Gatinais sudjelovala je u Američkom ratu za nezavisnost.
Tijekom Američkog rata za neovisnost pukovnija Gatinais borila se u bitkama kod Savannah i Pensacola te kod bitke za Yorktown (gdje je za iskazanu hrabrost pukovniji vraćen povijesni naziv 'Royal Auvergne' po osobnoj zapovijedi kralja Luja XVI).
Svoju hrabrost pukovnija je pokazala i u Drugoj bitki za Savannah gdje je jedina od francuskih pukovnija zauzela engleski redut (redut ili ukop je privremeni fortifikacijski objekt ograđenog obrambenog grudobrana izvan veće utvrde, obično je izgrađen od zemlje, iako su neki napravljeni od kamena ili cigle).
Međutim, kako su se ostale francuske pukovnije u neredu (poradi pretrpljenih gubitaka) povukle na pukovniju Gatinais usmjeren je cjelokupni protunapad engleskih vojnika. Pukovnija je trpjela gubitke, ali je sve svoje mrtve i ranjene izvukla pod borbom.
Opetovana hrabrost pukovnije iskazana je kod Yorktowna 1781. gdje je, kao bočno borbeno osiguranje kraljevskoj pukovniji Royal-Deux-Ponts, zauzela engleske redute i time omogućila kraljevskoj pukovniji izvršenje njezine zadaće.
General Washington, saznavši za iskazanu hrabrost ove francuske pukovnije, osobno je poklonio zaplijenjena engleska tri topa pukovniji kao ratni trofej.
Pukovnijom Gatinais zapovijedali su: 1776. markiz de Caupenne Louis-Henri, 1778. grof de Briey de Landres Jean-Gabriel, markiz de Rostaing Jean-Antoine-Marie-Germain i 1783. vikont de Rochambeau Donatien.
Čipka pukovnije de Gatinais bila je ljubičasta boja revera i manžete (boja kakvu je nosila i pukovnija d'Auvergne), ali su suvratnik (kragna) i gumbi bili žute boje kako bi se razlikovala od pukovnije d'Auvergne.
srijeda, 11.08.2021.
Vojne kićenice
Francuska pješačka pukovnija d'Armagnac
Francuska pješačka pukovnija d'Armagnac utemeljena je 1558. kao gardijska pukovnije kralja od Navarre, pod nazivom d'Armagnac uključena je 1776. u Američki rat za neovisnost.
Tijekom Američkog rata pukovnijom je zapovijedao grof Francois-Xavier od Lowendhala, a tijekom 'Druge bitke' za Savannah (1779.), kad je i ova pukovnija pretrpjela velike gubitke u neuspješnom napadu na Savannah, zapovijedao je Louis-Nicole markiz de Livarot.
Čipka, odnosno boje pukovnije, bile su tirkizne manšete rukava kaputa, tirkizni rever i žuti suvratnik (kragna), a gumbi su od srebra ili bijelog kositra (nemaju brojeve).
Godine 1794. pukovnija Agenois je izgubila tradicionalni naziv i preimenovana je u 6. pukovniju linijskog pješaštva (6e Régiment d'Infanterie de Ligne).
Za one koje vole pogledati film – u filmu 'Patriot' francuski časnik koji uvježbava kontinentalnu miliciju (Tcheky Karyo) kao bojnik Jean Villeneuveu nosi odoru pukovnije d'Armagnac.
utorak, 10.08.2021.
Vojne kićenice
Francuska pješačka pukovnija d'Agenois
Francuska pješačka pukovnija d'Agenois utemeljena je 1595. Kao takva i pod tim nazivom uključena je u Američki rat za neovisnost.
Tijekom Američkog rata pukovnijom je zapovijedao barun de Cadignan, a tijekom 'Druge bitke' za Savannah (1779.) pretrpjela je velike gubitke u neuspješnom napadu koji je vodio grof d'Estaing (Jean Baptiste Charles Henri Hector).
Bojna Agenoiske pukovnije sudjelovala je u opsadi i zauzimanju Pensacole na Floridi 1781.
Godine 1791. pukovnija Agenois je izgubila tradicionalni naziv i preimenovana je u 16. pukovniju linijskog pješaštva (16e Régiment d'Infanterie de Ligne).
Čipka, odnosno boje pukovnije, bile su crvene manšete rukava kaputa i crveni prsluk, ali tijekom Američkog rata pukovnija ima bijelu odoru francuskog pješaštva s ružičastim reverima kaputa i zelenim ovratnicima, a gumbi su od srebra ili bijelog kositra.
Kako je francuske pješačke postrojbe doista teško razlikovati na prvi pogled, jer gumbi tada još nemaju broj, svu pozornost treba obratiti na mašete, revere i kragne kaputa (odnosno boju kojom su ti dijelovi obojani).
Uoči Francuske revolucije (1789.), francuske pješačke pukovnije još jednom će promijeniti svoje boje, ali tada se već na kaputima nalaze i gumbi s brojevima pukovnija, pa je identifikacija znatno olakšana bez obzira na boje.
ponedjeljak, 09.08.2021.
Vojne kićenice
Hesijanci u britanskoj službi - Hesse-Hanau kneževine
Izbijanjem rata u Sjevernoj Americi (pobunom trinaest američkih kolonija) kralj George III. morao je posegnuti za stranim plaćenicima, jer brojčanost njegovih postrojbi u to doba bila je premala za vođenje rata.
Međutim, Hesijanci (zajednički naziv za sve njemačke postrojbe koje su se borile na strani Britanaca) nisu bili angažirani kao 'klasični' plaćenici. Bile su to cjelokupne postrojbe kojima su zapovijedali njihovi (njemački) časnici, u vlastitim (njemačkim) odorama i borile su se pod vlastitim (njemačkim) zastavama.
Dakle naziv 'Hesijanac' naziv je za sve vojnike iz tadašnjih njemačkih kneževina (Anhalt-Zerbst, Anspach-Beyreuth, Brunswick, Hannover, Hesse-Kassel, Hesse-Hanau i Waldeck) koji su se borili tijekom Američkog rata za nezavisnost.
Hessen-Hanauisches Jägerkorps ili Creuzbourg Jäger zbor (korpus) stigao je u Kanadu u ljeto 1777., a sudjelovao je u bitkama kod utvrde Ticonderoga, Stanwix i kod Oriskany.
Iako su kontinentalci osjećali veliki prezir prema 'crvenim mundirima', još je veći bio rezerviran za njemačke 'Hesijance', ali ipak su se potrudili mnoge mlade hesijanske vojnike 'vrbovati' (potplatiti) za dezertiranje i prelazak u redove Kontinentalne vojske Amerike.
Do kraja rata na britanskoj strani ukupno je angažirano oko 30 000 Hesijanaca, a po završetku rata njih oko 3000 odbilo je vratiti se u Europu te je ostalo živjeti u Americi.
Čipka 'hesijanaca' bila je žuta s crvenim obrubom, ali odore Hesijanaca imaju i originalnu njemačku čipku na preklopu rukava (klapna).
nedjelja, 08.08.2021.
Vojne kićenice
Sedamnaesta konjanička pukovnija draguna
Sedamnaesta konjanička pukovnija draguna stigla je u Sjevernu Ameriku 1775. i odmah se uključila u borbe. No, odmah su i zaključili da ih njihovi generali ne znaju pravilno uporabiti tijekom bitke.
Tijekom bitke na Long Islandu 17. konjanička pukovnija draguna našla se u izvrsnoj poziciji za zarobljavanje kontinentalaca američke vojske, ali general Howe nije iskoristio situaciju, pa se 12 000 kontinentalaca izvuklo na Manhatten.
U svibnju 1778. 17. konjanička pukovnija draguna prvi put se sudarila s francuskim snagama kojima je zapovijedao Lafayette.
U Philadelphiji 17. konjanička pukovnija draguna je pomogla generalu Clintonu spriječivši američke snage u napadu na glavnu kolonu. Uspjeh ove operacije omogućio je engleskim snagama sigurno povlačenje iz Philadelphije.
U bitci na rijeci Tyger 17. konjanička pukovnija draguna opet je spriječila katastrofu britanskog pješaštva, a u borbi s kontinentalcima generala Greenea i Morgana 17. konjanička pukovnija draguna uletjela je u pripremljenu zamku i zamalo pretrpjela teški poraz.
U bitci na rijeci Haw 17. konjanička pukovnija draguna donekle se revanširala kontinentalcima, ali su na kraju u Gloucesteru potpisali predaju istodobno kad i general Cornwallis u Yorktownu.
Satnik Stapleton (najstariji po činu koji je ostao od časnika) osobno se predao generalu Washingtonu.
Čipka pukovnije je modre boje, vanjska i unutarnja crta, između ispunjena zlatnom (žutom) bojom. Insignija pukovnije je stilizirana lubanja s prekriženim kostima koja simbolizira smrt, a geslo pukovnije je bilo 'Smrt ili slava'.
subota, 07.08.2021.
Vojne kićenice
Šezdeseta pješačka pukovnija – kraljevski Amerikanci
Šezdeseta pješačka pukovnija (kraljevsko-američka) utemeljena je 1755. za potrebe šumskog načina ratovanja u Sjevernoj Americi.
Tijekom Američkog rata za oslobođenje 60. pješačka pukovnija angažirana je u južnim kampanjama američkih kolonija (Georgia), ali i u zapadnoindijskom koridoru (Florida).
Oko 60-tak časnika iz sastava ove pukovnije premješteno je u New York gdje su radili kao špijuni za potrebe Britanske vojske.
Nakon rata 1784. Dijelovi ove pukovnije (satnija lakog pješaštva) upućeni su na Jamajku i Halifax.
U slijedećem ratu (Američko-Kanadskom 1812.) ova pukovnija bit će temelj za 'Kraljevske zelene kapute' (Royal Green Jackets).
Vanjski kaput odore ove pukovnije gotovo je identičan kaputima američkih kontinentalaca, ali je čipka na unutarnjem prsluku čista britanska – uska plava pruga na unutarnjem rubu i plava pruga blizu vanjskog ruba.
petak, 06.08.2021.
Vojne kićenice
Četvrta bojna kraljevskog topništva – Royal artillery RA
Četvrta bojna kraljevskog topništva ustrojena je 1. siječnja 1771. U svojoj organizacijskoj ustrojbenoj cjelini bojna je imala osam bitnica (satnija).
Svakom bitnicom zapovijedao je topnički satnik, a pored njega bilo je još tri topnička časnika (natporučnik i dva poručnika). Od dočasnika u bitnici su bila dva narednika i dva kaplara (skupnika).
Topnička bitnica od vojničkog sastava imala je četiri bombardera (ciljača) i osam topnika ('ganera'), dva bubnjara te 52 topnička matrosa. Matros u topništvu je vojnik koji čuva topništvo od pada u ruke protivnika (u vojničkom rangu odmah je ispod strijelca).
Godine 1773. Četvrta bojna kraljevskog topništva dobila je zapovijed premještaj u Ameriku kao veliko pojačanje regularnih snaga na tom kontinentu pod zapovjedništvom generala Thomasa Gagea čije je sjedište tada bilo u New Yorku.
Do početka rata 1775. pet bitnica, 4. bojne kraljevskog topništva, koncentrirane su u Bostonu, a ostale su poslane u Kanadu.
Dva topnička oružja iz sastava 4. bojne kraljevskog topništva iz Bostona su upućena u Lexington i Concord i bili su ključni u povlačenju grenadira i lakog pješaštva.
Odore 4. bojne kraljevskog topništva sastoje se od kraljevsko plavih kaputa s crvenim (grimiznim) oblogama i postavama, s bijelim prslucima i hlačama, sve obrubljeno običnim žutim metalnim gumbima (pozlaćeni za časnike, a mesingani za dočasnike i vojnike).
Čipka odore je žuta (zlatna), a prepoznatljivi alati (čekić s mesinganom glavom, ventilacijski šiljak i žica za punjenje) nose se na ramenom remenu.
četvrtak, 05.08.2021.
Vojne kićenice
Četrdeset druga pješačka pukovnija – 'crna straža'
Četrdeset druga kraljevska pješačka pukovnija (Royal Highland) britanske vojske izvorno nazvani 'Crawfordovi gorštaci' planinska pješačka pukovnija do 1748. zapravo nosi broj 43, ali nakon raspuštanja Oglethorpove pješačke pukovnije, preimenovana je u 42.
Godine 1751. dobiva službeni naziv 42. planinska pješačka pukovnija i bila je jedna od prve tri planinske pukovnije koja se borila u Sjevernoj Americi.
Tijekom Američkog rata za nezavisnost pukovnija je sudjelovala u porazu Georgea Washingtona u bitci za Long Island u kolovozu 1776., u bitci za Harlem Heights u rujnu 1776., u bitci kod Fort Washingtona u studenom 1776. i u bitci Piscataway u veljači 1777.
Laka pješačka i grenadirska satnija iz sastava pukovnije borile su se i u bitci kod Brandywine u rujnu 1777., laka pješačka satnija sudjelovala je i u bitci za Germantown u listopadu 1777. Kao i u bitci za Monmouth u lipnju 1778. te tijekom opsade Charlestona u proljeće 1780.
U rujnu 1778. odred iz pukovnije napao je Fairhaven,(Massachusetts), nanijevši ozbiljnu štetu gradskoj brodskoj industriji.
Nakon završetka rata u Americi, 42. pješačka pukovnija poslana je u Novu Škotsku 1783., a tamo je ostala do 1786. kada je premještena na sjever, na otok Cape Breton.
Pukovnija se vratila u Englesku 1789. iskrcavši se u Portsmouthu, odakle su hodnjom krenuli prema Tynemouthu u Northumberlandu, a u proljeće 1790. krenuli su prema Glasgowu, te na kraju u studenom 1790. trajno završili u dvorcu Edinburgh.
Čipka je crvena vanjska crta (tip ševrona), a boja pukovnije je plava. Karakteristični škotski kiltovi u bojama klanskog tartana još su jedna od prepoznatljivih insignija ove pukovnije.
srijeda, 04.08.2021.
Vojne kićenice
Osamnaesta pješačka pukovnija – 'Kraljevski Irci'
Osamnaesta Kraljevska Irska pješačka pukovnija utemeljena je 1. travnja 1684., a u sjevernu Ameriku, točnije u Philadelphiju, stigla je 11. srpnja 1767.
Godine 1768. Nadnevka 21. svibnja 'Kraljevski Irci' stigli su u smjenu britanskoj 34. pješačkoj pukovniji u utvrdi Chartres (na rijeci Mississippi današnja država Illinois) i tu će ostati 'zaglaviti' slijedećih osam godina (dočekati i rat).
No, krajem rujna 1768. izbila je groznica od koje je umrlo tri časnika, dvadeset i pet vojnika, dvanaest žena i petnaest djece. U jednom trenutku u utvrdi je za borbu bilo sposobno svega jedan dočasnik i šest vojnika.
Groznica je potrajala pa su do veljače 1769. umrle sve garnizonske žene i trideset sedam djece, a sama groznica potrajala je sve do 1770.
Pojavila se i opasnost od napada španjolske vojske iz St. Louisa (New Orleans), pa je u utvrdu poslana satnija lakog pješaštva (satnik i dva natporučnika, dva narednika, jedan bubnjar, tri kaplara i trideset osam vojnika), ali nakon što je ta satnija stigla u utvrdu u proljeće 1772. stigla je i zapovijed za napuštanje utvrde.
U listopadu 1774. godine pet satnija pukovnije u New Yorku je zamijenilo 23. Pješačku pukovniju, a tri satnije i satnija grenadira upućene su u Boston. Nadnevka 1. prosinca 1774. pukovnija je razmještena na sljedeći način: pet satnija u New Yorku, tri satnije u Bostonu, te dvije satnije u Kaskaskiji.
Satnija grenadira iz Bostona sudjelovala je u pohodu na Lexington i Concord. Tijekom ovog angažmana, grenadiri su izgubili jednog vojnika, četiri su ranjena, a jedan je zarobljen.
Satnija grenadira također se borila na Bunker Hillu izgubivši tri vojnika, a jedan časnik i sedam vojnika bilo je ranjeno. Istodobno nekoliko časnika i vojnika prešlo je na stranu Kontinentalaca, dio časnika i vojnika (njih oko 200-tinjak) premješten je u ostale postrojbe, a ostatak pukovnije u veljači 1776. Vratio se u Englesku.
Oni koji su ostali u sastavu drugih postrojbi u Englesku su se vratili 1786.
Boja pukovnije je modra, a čipka je modra pruga u unutarnjem dijelu čipke. Kapa pukovnije je mitra s oznakom krune i irske harfe.
utorak, 03.08.2021.
Vojne kićenice
Dvadeset i treća pješačka pukovnija – Kraljevski Velški fusiliri
Royal Welch Fusiliers (23. RWF), obratite pozornost na 'Welch' (Welsh), utemeljena je 16. ožujka 1689. kao britanska 23. pješačka pukovnija.
U sjevernu Ameriku otplovila je u travnju 1773., a 1775. angažirana je u kampanji Lexington i Concord. Dakle, od samog početka rata 23. Velška pukovnija sudjeluje u svim kampanjama, a put joj završava u listopadu 1781. kod Yorktowna.
Hrabrost i vojnička izdržljivost Velšana nije bila upitna, ostajali su budni cijelu noć i slijedeći dan proveli hodnju od 70 kilometara do Bostona te pri tomu vodili stalne okršaje s kontinentalnim milicijama.
Tog dana poginulo je 273 časnika i dočasnika, ali pukovniju nije zahvatila panika i defetizam, a samo dva mjeseca kasnije dvije satnije (laka pješačka i grenadirska) 23. Kraljevske velške pješačke pukovnije hrabro su napadale na Bunker Hill i pri tomu pretrpjele strašne gubitke (od 2500 poginulo je ili je bilo ranjeno 1150).
Na kraju, kad su morali prihvatiti predaju kod Yorktowna, sakrili su svoju zastavu (omotali je oko tijela zastavnika) i nisu je predali Kontinentalcima. Bila je to jedina britanska pukovnija (tijekom Američkog rata) koja nije svoju zastavu predala čak ni nakon zarobljavanja.
Boja pukovnije je tamno plava (modro modra), a čipka je crveno-plavo-žuta u unutarnjem dijelu. Insignija pukovnije je iz grboslovlja princa od Welsa (tri pera s natpisom na latinskom 'ICH DIEN' – 'ja služim').
ponedjeljak, 02.08.2021.
Vojne kićenice
Osma kraljevska pješačka pukovnija
Općenito, tijekom Američkog rata (1775. – 1783.), britanske pukovnije stacionirane u Europi rotirane su svake dvije godine, ali one stacionirane u Americi na to nisu mogle računati, pa su neke 'zaglavile' desetak i više godina.
Godine 1768. dogodila se čekana rotacija za 8. kraljevsku pješačku pukovniju (32 časnika, 27 narednika i 407 vojnika).
Šest godina 8. kraljevska pješačka pukovnija provela je u garnizonu u Quebecu i okolici. Zatim je 1774. pukovnija premještena duboko u pustinju oko Velikih jezera i tu doslovno 'zaglavila' dočekavši i rat.
Područje odgovornosti pukovnije bilo je izuzetno veliko i rastegnuto s osloncima na uporišta u utvrdama Niagara, Detroit i Michilimackinac.
Niagara je bila ključ zapadne trgovine, a Detroit pak je bio vrata kroz koja je dolazila sva ta trgovina u područje Velikih jezera. Michilimackinac pak je jednostavno bio 'kraj civilizacije'.
Osma kraljevska pješačka pukovnija djelovala je u okruženju u kojem je i vrijeme moglo ubiti, gdje su se udaljenosti protezale opskrbnim crtama do krajnjih granica, gdje su prijateljski stanovnici mogli preko noći postati neprijatelji i gdje je u slučaju nevolje bilo malo nade da će na vrijeme stići pomoć.
Nakon surovih sedamnaest godina, 8. kraljevska pješačka pukovnija, dočekala je svoju smjenu, točnije 1785. Samo 150 'isluženih staraca' vratilo se u Englesku (od 466 pripadnika), a ostali su zauvijek ostali u Kanadi gdje su zasnovali obitelj, stekli imetak i vlasništvo ili pak su ostali iz poslovnih interesa.
U 'društvu' odanih 'Torijevaca' i naklonjenih 'starosjedioca' Osma kraljevska pješačka pukovnija sudjelovala je i u ratnim operacijama protiv Kontinentalaca u 'tajnovitoj dolini Mohawk' (mjesto gdje je za Kontinentalce Sloboda rodila 'Sinove slobode') i jedva izvukla 'živu glavu' u bitci s Kontinentalcima američkog generala Sullivana.
Boja pukovnije je plava (modra), a čipka se sastoji od unutarnje plave crte koju omeđuje vanjska zlatna (žuta).
nedjelja, 01.08.2021.
Vojne kićenice
Vojne kićenice – vojne čipke
Na vojnim odorama ponekad se nalaze akselbenderi (ramenavrpca), a to su zapravo dekorativne oznake u obliku zlatnih, srebrnih, crvenih i sličnih vrpca s metalnim završetcima koje se nose na bluzi ili šinjelu (vojnički kaput), najčešće, oko lijevog ili desnog ramena.
No, pored njih nalaze se i druge vojne kićenice, a to su trake u obliku čipki, ali ne trake za oznaku činova (ševroni – sljemenjaci) … Dakle, radi se o dekorativnim trakama kakve su se nalazile na povijesno ranijim vojnim odorama.
Kako bih ja mogao objasniti te trake najbolje mi je vratiti se u doba Američkog rata za nezavisnost i to 'crvenim kaputima', odnosno, engleskim (britanskim) pješačkim pukovnijama.
Koje su to pukovnije, kako su izgledale njihove kićenice (čipke), kada su preplovile Atlantik te kako su kotirale i gdje su se borile, a na kraju kako su dočekale kraj rata i gdje su završile u slijedećim danima.
| < | kolovoz, 2021 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Opis bloga
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
O vojnicima, dočasnicima i časnicima
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
O ratovima
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Athumanunhova promišljanja
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!