Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 26.09.2021.

Zastavoslovlje

Zastavoslovlje - grboslovni elementi zastave

Zastava, taj komad jednobojne ili višebojne tkanine vrlo često ukrašen ukrasnim znakovima, simbol je nečega ili nekoga, a najčešće države.

Kako svaka država ima svoju zastavu, tako i svaka zastava ima svoju povijest, a mnoge su zastave prošle teške i krvave bitke, hrabro nošene, čuvane i branjene, pa su tako postale i slavne.

U zastavoslovlju svaka zastava ima svoje grboslovne elemente (polje zastave, polovicu, četvrtinu, gredu, prugu, kut, stup …

Danas postoje različite zastave: državne, političke, županijske, gradske, vojne, ratne, povijesne, zastave udruga, zastave baština (nasljeđa), zastave carstava, republika, plemenskih zajednica, ujedinjenih naroda, zastave kojih više nema, zastave mikronacija, tajnih gradova, povijesne zastave …

Zastave baštine (nasljeđa), možda bi netko ovdje svrstao i zastave nacionalnih manjina, pak su posebna priča. Tako su Hispanjolci potomci španjolskih došljaka, ali i potomci nekadašnjih doseljenika u francusku Louisianu. Zastava Hispanjolaca (kao etničke skupine u SAD-u) bijele je boje u čijem su polju smještena tri crvena križa koji simboliziraju Kolumbove brodove (Sanata Maria, Santa Clara ili La Nina i La Pinta).

Iza najvećeg križa (Santa Maria) vidi se žuto Sunce koje simbolizira Novi Svijet. Neka tumačenja ovih križeva zastupaju teoriju da su to zapravo simboli tri Amerike (Sjeverne, Srednje i Južne).

No, dobro, slijedeća serija pripada zastavoslovlju i zastavama prvenstveno onim manje poznatim, ali i onim slavnim povijesnim s opisima i objašnjenjima na samo Athumanunhu svojstven način.


26.09.2021. u 16:50 • 1 KomentaraPrint#^

subota, 25.09.2021.

Vojne kićenice

Bitka za New Orleans – bitka nakon završetka rata

Bitka koja se odigrala nakon završetka Anglo-američkog rata 8. siječnja 1815., poznatija u vojnoj povijesti kao bitka za New Orleans,na prvi pogled laicima će izgledati kao vrlo 'glupa' bitka.

No, upravo ta bitka bila je izuzetno dobro planirana kako s američke, tako i s britanske strane.

Opet, na prvi pogled laicima će britanski plan izgledati kao izuzetno 'glup' … naime, tko bi uopće i pomislio nekoga napasti preko močvare, no, da je napad uspio Amerikanci bi bili u velikom problemu jer bi ih Englezi desno flankirali, a lijevo bi okrenuli front naopako (napali bi Američke redute s leđa).

Na američkoj strani general Jackson skupio je vrlo šarolike postrojbe (regularno pješaštvo 7. i 44. pješačke pukovnije, marince, miliciju Louisiane, Tennesseeja, Mississippija i Kentuckyja, slobodne afro-amerikance, starosjedilačke ratnike Choctaw i pirate-krijumičare Buckanire Jeana Lafitte) sveukupno negdje 4 732 ljudi.

Britanci su u bitku ubacili najbolje svoje postrojbe (regularno pješaštvo 4., 7., 21., 27., 43., 44. i 85. pješačke pukovnije, 93. highlander-pukovnije, 95. pukovniju lakog pješaštva, izvrsne 1. i 5. zapadno-indijske (karipske) domorodačke pukovnije, lake dragune 14. dragunske pukovnije i starosjedilačke ratnike Hitchite) sveukupno više od 8000 ljudi.

No, prerano odustajanje od napada i povlačenje desnog britanskog krila, čudna koincidencija u kojoj su vojnici britanske 44. pukovnije zaboravili ponijeti ljestve i fašine od pruća za svladavanje kanala, nevjerojatno i nerazumljivo manevriranje škotskih highlandera s lijevog krila u središte napada, a potom i oslabljeno lijevo britansko krilo koje nije uspjelo okrenuti front naopako (zbog iznenadnog manevra škotskih pješaka prema središtu) …

… ali i zbog ubitačne puščane paljbe milicija Tennesseeja i Kentuckyja, smjelih i gotovo suludih kontranapada i ispada francuskih krijumčara i pirata te ratnika Choctaw, pa perfektnog vladanja situacijom američkih zapovjednika, a na drugoj strani pretjerane opreznosti i velikih gubitaka među britanskim zapovjednicima …

… britanski napad doživio je potpuni krah, a američka pobjeda veličanstvenu i zasluženu slavu.

Na slici ispod su neke od odora postrojbi koje su sudjelovale u toj nevjerojatnoj bitci za New Orleans.


25.09.2021. u 14:40 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 19.09.2021.

Vojne kićenice

Bitka za Baltimore – 'gusarsko gnijezdo'

Ratu se bližio i nazirao kraj, Britanci su napali Maryland kako bi osigurali dobre pozicije za pregovore o miru.

Porazili su američke postrojbe kod Bladensburga, opljačkali Washington i zapalili 'Bijelu kuću' (osveta za York – Toronto), a onda su krenuli na Baltimore i zaglavili …

Bitka za Baltimore zapravo su tri bitke: bitka na Norh Pointu, bitka na brdu Hampstead i bitka za utvrdu McHenry. U sve tri bitke britanske (anglo-kanadske) postrojbe pretrpjele su velike gubitke, a ni jednu pobjedu nisu upisale.

Naime, cijelo-noćnim bombardiranjem (batiranjem brodskim topništvom) utvrde McHenry samo su dodatno ujedinili i emotivno zbližili Amerikance.

Upravo tada, u batiranju utvrde i tvrdoglavom kontrabatiranju branitelja utvrde, rodila se za Amerikance 'zastava posuta zvijezdama' i nacionalna himna.

Te noći svi su strahovali, djeca, stanovnici Baltimorea … nitko spavao nije, jer ako padne utvrda pada i grad, a padaju i SAD. Doista, utvrda je trebala pasti pod količinom ispaljenih topovskih granata i raketa s britanskih brodova, ali kako to uvijek biva, malobrojni branitelji utvrde baš su se zainatili i uporno branili te pri tomu i kontrabatirali britanske brodove.

Ujutro, kad su se dim i magla razišli svi su pitali: O reci, možeš li vidjeti u ovo rano svitanje ono što smo tako ponosno pozdravljali u posljednjem sjaju sumraka …vidiš li široke pruge i svijetle zvijezde na bedemima koje svi gledamo …?

Odgovor je bio: 'Zastava širokih pruga posuta zvijezdama još uvijek se visoko vijori!!'

Radost neopisiva, sreća najveća zahvatila je Amerikance, a potpuno razočarenje britanske mornare i vojnike … britansko ratno brodovlje podiglo je sidra i zauvijek nestalo iz voda Baltimora.

Na slici ispod odore su nekih od postrojbi koje su sudjelovale u bitkama za Baltimor 1814.


19.09.2021. u 15:27 • 0 KomentaraPrint#^

subota, 18.09.2021.

Vojne kićenice

Bitka kod Bladensburga – najveća sramota Američke vojske u povijesti (još i danas)

Tijekom britanske vojne kampanje nazvane Chesapeake u Anglo-američkom ratu 1812. Američka vojska doživjela je i pretrpjela najteži poraz koji je rezultirao gubitkom glavnog grada Washingtona.

Jedina nekakva 'svijetla točka' u toj sramotnoj bitci za Amerikance bili su američki mornari i marinci pod zapovjedništvom američkog komodora Joshue Barney (300 mornara i 103 marinca) koji su zaustavili napad britanskih snaga u svojem području obrane.

Sramota je najvećim dijelom krivnja brigadnog generala William H. Windera koji je izdao cijeli niz zbunjujućih zapovijedi Američkim postrojbama, ali i kukavičko ponašanje postrojbi milicije Marylanda koje su bez ispaljenog metka napustile bojište pod izlikom spašavanja obitelji.

Odore američkih marinaca (USM) plave su boje ukrašene vezicama na manžetama i čipkom na reverima kaputa te podsjećaju na odore američkog pješaštva iz 1810.

Časnik marinaca na glavi nosi šešir s nagibom, a dočasnici i vojnici nose vojnički shako kapu. Časničke kićenice izvezene su zlatnim koncem (španjolski žuta), a dočasničke i vojničke su žute boje.

Odore milicije Maryland (u to doba milicija Marylanda bila je najopremljenija od svih američkih milicija tadašnjeg doba) su plave boje, a po kroju podsjećaju na one iz 1810.

Časnici milicije imaju na reverima kaputa čipku crne boje, a epolete su za časnike i dočasnike izvezene srebrenim koncem. Suvratnici milicije Marylanda su crvene boje, a na glavama nose vojničke shako kape ili šešir tipa Tombstone.

Dakle, u bitci kod Bladensburga došlo je do sukoba profesionalnih postrojbi na engleskoj strani i američkih postrojbi uglavnom ustrojenih od pripadnika milicije i potpuno neiskusnih dragovoljaca (osim marinaca čak su i mornari bili bez bojnog iskustva).

Britanske postrojbe tijekom bitke uporabile su rakete tipa 'Congreve', koje su bile skroz neučinkovite, ali su dobrano prestrašile američke vojnike koji su po prvi put vidjeli takvo oružje.


18.09.2021. u 12:27 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 12.09.2021.

Vojne kićenice

Bitka za York (Toronto) – prva pobjeda Amerikanaca

Amerikanci su se pojavili u blizini Yorka (danas Toronto) kasno navečer 26. travnja 1813., a bitka će početi tek slijedeći dan 27. travnja 1813.

Američki komodor (odgovara činu brigadni general) Isac Chauncey zapovijedao je eskadrom američkih brodova (korveta, brigantin i dvanaest škuna) na jezeru Ontario.

Ova eskadra ukrcala je snage kojima je zapovijedao američki brigadni general Zebulon Pike (između 1.600 i 1.800 vojnika pješaka, uglavnom iz 6., 15., 16. i 21. Američke pješačke pukovnije i 3. topničke pukovnije koja se borila kao pješaštvo).

Anglo–Kanađani u gradu su imali relativno male snage (dvije pješačke satnije i satnija grenadira iz sastava 8. pješačke pukovnije, mali odred iz 49. pješačke pukovnije, miliciju Yorka i oko 50-tak ratnika Mississauga i Ojibwa) sveukupno oko 650 ljudi.

Amerikanci su uz topničku potporu mornaričkih topova s brodova uspjeli iskrcati pješaštvo na obalu zapadno od utvrde York. Anglo-Kanađani u početku su pružali snažan otpor, ali kada se američko pješaštvo iskrcalo zapovjednik anglo-kanadskih snaga zapovjedio je povlačenje.

Razočarani ratnici Mississauge i Ojibwe povukli su se u šumu, anglo-kanadski regulari povukli su se u Kingston, a lokalna kanadska milicija predala se Amerikancima.

Amerikanci su okupaciju Yorka držali šest dana, a zatim opljačkali sve vrijednije stvari i zapalili zgradu parlamenta (1814. Britanci su zauzeli Washington i spalili Bijelu kuću, Kapitol i druge javne zgrade).

Na slici ispod vidljive su odore nekih postrojbi koje su sudjelovale u bitci za York.


12.09.2021. u 13:34 • 1 KomentaraPrint#^

subota, 11.09.2021.

Vojne kićenice

Bitka kod Moraviantowna – druga velika pobjeda Amerikanaca

Bitka kod Moraviantowna (na rijeci Thames) koja se odigrala 5. listopada 1813. godine u Gornjoj Kanadi, u blizini Chathama, bila je velika pobjeda Američke vojske tijekom Anglo-kanadsko-američkog rata 1812.

General bojnik Henry Procter, koji je zapovijedao svim britanskim i kanadskim snagama, odlučio se povući uz rijeku Temzu.

Poglavica naroda Shawneeja Tecumseh žestoko je osporio odluku generala Proctera jer njegovi ratnici bili su željni borbe protiv omraženih Amerikanaca. No, general je uspio uvjeriti poglavicu na povlačenje.

General Proctor je pod svojim zapovjedništvom imao dostatne snage za pružanje otpora Amerikancima (900 vojnika 41. pješačke pukovnije i 500 ratnika starosjedioca) ali nije imao hrabrost upustiti se u okršaj s Američkom vojskom.

Američke snage pod zapovjedništvom general bojnika Williama Henryja Harrisona, (budućeg predsjednika Sjedinjenih Država), sastavljene od 27. američke pješačke pukovnije (120 regulara visokog bojnog čudoređa), milicije Kentuckyja (oko 1500 pripadnika željnih osvete Shawneejima za pokolj kod Frenchtowna) te 260 ratnika starosjedioca Seneca.

Na sreću Anglo-kanađana američki general bio je previše oprezan i propustio je nakon poraza do kraja uništiti snage Anglo-kanađana, a na sreću Amerikanaca britanski general bio je nesposoban iskoristiti svoje snage (pogotovo ratnike Shawnee i Mohawk Irokeze).

Bilo kako da bilo, Amerikanci su zabilježili veliku pobjedu koja ima je bila potrebna i uspjeli su za sva vremena uništiti otpor starosjedioca sjeverozapada. Starosjedioci su s gorčinom shvatili da su ih Britanci ipak ostavili i napustili u ratu koji zapravo ni nije bio njihov, a smrt (pogibija tijekom bitke) poglavica Tecumseha (Shawnee) i Stiahta (Wyandote-Huroni) zauvijek je uništila i posljednju nadu za nekakvom konfederacijom starosjedilaca Amerike.

Velike gubitke pretrpjela su dva bratska plemena iz naroda Irokeza (Mohawk i Seneca), koji su se borili na suprotnim stranama, te su se nakon ove tragične bitke za starosjedioce, izmirili i zauvijek napustili 'ratove bijelaca', pa nevoljko prihvatili svoju žalosnu sudbinu kraha vlastite civilizacije i slobode.

Na donjoj slici prikazao sam odore anglo-kanadske i američke pukovnije te stil i način odijevanja starosjedilaca uključenih u bitku kod Moraviantowna.


11.09.2021. u 12:38 • 0 KomentaraPrint#^

četvrtak, 09.09.2021.

Vojne kićenice

Američki 'kanaderi' - zanemareni od zemlje protiv koje su se borili i zaboravljeni od zemlje za koju su se borili

Američki 'kanaderi' bili su kanadski dragovoljci, odnosno pro-američki stanovnici Gornje Kanade koji su se borili za Sjedinjene Američke Države tijekom angloameričkog rata 1812.

Prije rata, Amerikanci su bili potaknuti na naseljavanje u Gornjoj Kanadi izdašnim darovima zemlje. No, izbijanjem rata oni su stali na stranu SAD, a ne Kanade čiji su bili građani.

Jedna od najkontroverznijih postrojbi dragovoljaca rata 1812. nesumnjivo je bila ona koju je vodio Joseph Willcocks jer ih je lako zamijeniti s kanadskom milicijom koja se borila na strani Kanade.

Engleska vojska smatrala ih je izdajicama te ih je unaprijed osudila s presudom smrtne kazne ako budu zarobljeni.

Prilikom povlačenja američkih postrojbi iz utvrde George, upravo ovi dragovoljci do temelja su spalili naselje Newark (danas Niagara on the Lake) što je razbjesnilo do tada neodlučne Kanađane u pogledima na rat između Engleske i SAD-a te potaknulo kasnije spaljivanje američkog naselja Buffalo.

O odorama 'kanadera' povijesni izvori ne daju baš mnogo informacija, ali ja sam pronašao izvore koji govore da su početkom rata nosili civilnu odjeću u smeđim tonovima sa šeširima na kojima su bile bijele značke u čijem se središtu nalazi američki ratni orao te zelena vrpca oko cilindra šešira.

Kasnije ta odjeća zamjenjuje se američkim sivim pa plavim odorama, ali s karakterističnim šeširima na kojem ostaje bijela značka i zelena vrpca.

Nakon rata svi su oni, koji su preživjeli, protjerani u SAD koji im je nadoknadio izgubljenu zemlju istom na području SAD-a.

Zauvijek im je bio zabranjen povratak u Kanadu, a SAD pak ih je (kako to uvijek i biva s ratnim dragovoljcima) zaboravio bez da im je priznao status vojnika i mirovine.


09.09.2021. u 19:04 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 05.09.2021.

Vojne kićenice

Američke odore 1812. – drugi poraz na početku rata

Nakon početnog uspjeha u forsiranju rijeke Niagare kod Queenstona, posvađani američki generali nisu uspjeli iskoristiti taj uspjeh.

Anglo-kanađani ('kanaderi') uspjeli su zaustaviti američke snage (6.,13. i 23. pješačka pukovnija regulara te 16., 17., 18., 19. i 20. pukovnija njujorške milicije) i nanijeti im poraz snagama (41. i 49. pješačke pukovnije te 2., 3., 4. i 5. pukovnijom kanadske milicije iz Lincolna i 2. i 3. pukovnijom kanadske milicije iz Yorka današnji Toronto).

U ovoj bitci posebnu ulogu odigralo je 300-tinjak ratnika Mohawk koji su se borili na strani anglo-kanađana.

Dakle, drugi sramotan poraz Američke vojske poradi lošeg zapovijedanja i koordinacije glavnog zapovjedništva iz Washingtona s postrojbama na terenu.

U ovoj bitci američki vojnici nose nove odore M1812 koje se temelje na starom modelu M1810.

Model M1810 doista je posebno elegantnog i sofisticiranog izgleda opremljen brojnim bijelim i srebrnim čipkama za časnike, a vojnički kaput je izveden u tamnoplavoj boji s crvenim ovratnikom i rukavima.

Postoje dva niza od 8 gumba povezanih čipkama ili dvostrukim bijelim vezicama. Rukavi (manžete) pak imaju 4 gumba s kosom čipkom s obje strane, suvratnik ima dva gumba s dvostrukom čipkom uz rub suvratnika također obrubljen bijelom bojom (srebro za časnike).

Skupnici (kaplari) su na desnom ramenu imali bijeli vuneni epolet, dok su narednici imali dva. (tada u američkoj vojsci postoji samo jedan čin narednika za razliku od engleske vojske koja ih ima nekoliko: narednik, stožerni narednik, narednik roda).

Časnici i dočasnici nosili su odoru s dužim kaputima i crvenim šalom oko struka (časnici još preko toga imaju bijeli remen).

Novi model M1812 pojednostavljena je inačica modela M1810, kroj i boje ostaju isti, ali vezice postaju ravne i pričvršćene su jednim redom bijelih gumba. Rukavi imaju 4 gumba vodoravno poravnata s ravnim bijelim vezicama.

Za ove dvije inačice odore hlače su bijele ili svijetlo sive ljeti, a tamnoplave zimi s bijelim rubom sa strane. Časnici uglavnom nose čizme.

Muzičari nose crvene odore u postojećem modelu.

Zaključak: Pojavljuju se dakle novi modeli odora za pukovnije iznad broja 8, kao i nove boje poput sive i zelene, a također i pojasevi (kao i remenje) za pukovnije iznad broja 17 postaju crne umjesto bijele.


05.09.2021. u 14:02 • 0 KomentaraPrint#^

subota, 04.09.2021.

Vojne kićenice

Američke odore 1812. – 'sramota' na početku rata

Odmah na početku Američko-kanadskog rata 1812. Američka vojska doživljava strašnu sramotu – gubi utvrdu i grad Detroit i to bez ispaljenog metka.

Naime, ostarjeli veteran iz Rata za nezavisnost, general William Hull predao se bez borbe brojčano slabijem protivniku.

Katastrofa je bila na pomolu jer je ta sramotna predaja podigla starosjedioce (narod Shawnee pod vodstvom poglavice Tecumseha) te okolna plemena Velikih jezera na savez s Britancima (Kanađanima).

Amerikancima su leđa okrenuli čak i lojalni Huroni (Wyandote) i Mohikanci, ali ta odluka zapravo je bila katastrofalna za starosjedilačke narode. Amerikanci će ipak pobijediti i zauvijek zapečatiti njihovo pravo na slobodu nikada im ne zaboravljajući taj čin 'izdaje'.

Dakako, odore američke vojske od posljednjeg rata dobrano su se izmjenile pod utjecajem britanske i francuske 'vojne mode' u tadašnjoj Europi (Napoleonovi ratovi).

Američka vojska zadržala je plavu (modru) boju odore, ali pojavljuje se i zelena i siva boja odore, no, odora te 1812. ipak je definitivno plava.

Dakle, odora je plava s bijelom čipkom, manžete rukava i suvratnik su crveni, hlače su bijele boje, a kapa je shako tip.

Kanadski (Britanski) i američki vojnik gotovo su identični i razlikuju se samo boje njihovih odora, a starosjedioci su u svojim tradicionalnim odijevnim nošnjama.


04.09.2021. u 20:25 • 0 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2021 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...


freevisitorcounterss Homepage

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja


Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!