'Tirani Južnog neba'
U grboslovnom bestijariju (Katalog grboslovnih životinja) pojavljuju se razne mitske životinje, a jedna od njih je i zmaj. U početku grboslovlje (srednjovjekovno) zmajeve prikazuje kao dvonožne, ali i četveronožne.
No, u kasnom srednjem vijeku, zbog širenja bestijarija, grboslovlje je počelo razlikovati 'zmaja' (s četiri noge) i 'viverina' (s dvije noge). Viverini su povezani sa zloćom, zavišću i kugom, ali u grboslovlju simboliziraju svrgavanje tiranije (Sotone i njegovih demonskih sila).
Martin u opisima 'zmajskog grboslovlja' kao da 'kombinira' zmaja i viverina. Kuća Targaryena u svojim grbovima (kao grboslovni lik) ima zmaja. Međutim, pozornijim promatranjem ti 'zmajevi' imaju velika tijela i velika zmajska krila, ali imaju samo dvije noge!
Dakle, Martin tako 'targaryanskog zmaja' kombinira s viverinom, ali ide i dalje, pa opisuje da na kontinentu 'Sothoryosu' žive viverini koji su zmajski srodnici. Viverini ne rigaju vatru, imaju velika kožasta krila, 'okrutne' kljunove i nezasitnu glad. Viverini su krvoločniji od zmajeva iako su manje veličine.
Septoni 'Martinovog svijeta' viverine nazivaju 'tiranima južnog neba' i jedan su od razloga zašto je Sothoryos tako slabo naseljen. Iako ih naziva viverinima, 'Martinovi viverini' zapravo više podsjećaju na grboslovnu životinju 'kokatris', no, zasad o grboslovnom bestijariju toliko.
'Vitezovi uma'
Red znanstvenika, iscjelitelja, poštara, pisara ... koji su naobrazbu stekli u školi koja se naziva 'Citadela' (Starigrad, Kuća Visoke kule) ponekad se naziva – 'Vitezovi uma'.
Iako nemaju nekakvih prevelikih sličnosti s 'viteškim redovima' ustroj (organizacija) reda je slijedeći: novaci (akoliti), majstori, arhimajstori, veliki majstori i senešal (upravitelj reda).
Nekakve posebne grboslovne strukture nema, ali ipak nešto postoji – lanac. Svaka karika tog lanca izrađena je od drugog materijala (metal), a predstavlja usvojeno znanje i sposobnosti majstora na određenom polju.
Da bi akolit postao majstor određenog polja znanja mora imati više od devet karika. Jednom kada stavi lanac na sebe više ga nikada ne skida, a ukupno postoji 20 znanstvenih disciplina.
Ako pak majstor odluči biti specijalist na samo jednom polju on ima lanac iskovan od karika koje označavaju tu disciplinu i tada postoji arhimajstor te discipline.
Majstorima je strogo zabranjeno baviti se i proučavati jednu opasnu disciplinu, a to je nekromancija.
Nekromancija (lat. necromantia) zazivanje mrtvih, proricanje na temelju zazivanja mrtvaca popraćena totemskim ritualima i krvnim žrtvama, a u širem smislu čarobnjaštvo.
Ako prekrše ovu zabranu, lanac im se trajno oduzima i protjeruju se iz reda 'vitezova uma'. Postankom majstora, polaže se prisega i odlazi se u službu određene plemićke Kuće ili grada, a može se postati i majstor 'Noćne straže' gdje se opet polaže posebna prisega.
Na kraju, ja bih ipak blazonirao (opisao) neki grboslovni lik majstora, odnosno reda. Bio bi to štit sive ispune sa zlatnim kružnim lancem od deset karika.
'Sivo željezo'
Grboslovlje žestokih pomoraca, koji sebe nazivaju 'željeznorođeni', vezano je uz more i morska stvorenja, no, ne isključivo.
Tako je 'izumrla Kuća Sivog željeza' u svom grbu imala štit u čijem središtu se nalazila glava morskoga kralja (merlinga) bijelog lica s tamnozelenom bradom i kosom od morskih algi, a kao pomoćni grboslovni lik bila je crna kruna od 'naplavljenog' drveta.
Ispuna štita bila je sive boje koja bi trebala predstavljati srebro (metal), međutim, ovdje je metal ispune štita željezo.
Velika Kuća Željeznog otočja je Kuća Greyjoy od Pykea čiji grb čini veliki žuti kraken (lignja) koji je postavljen na crnu ispunu štita. Grboslovni moto: 'Mi ne sijemo'.
Druga moćna Kuća je Kuća Harlaw gdje je glavni grboslovni lik siva kosa (alat žetve), ali i simbol kraja (smrti). No, alat žetve kosa u grboslovlju simbolizira i želju za bogatom žetvom, pa bi tako grboslovni moto 'Mi žanjemo' jako dobro nadopunjavao moto 'Mi ne sijemo'.
Dakle, kao da nam Martin želi opisati i poručiti: 'željeznorođeni' su zapravo 'morski razbojnici' (pljačkaši) koji poput čopora 'morskih vukova' pljačkaju ostale zemlje 'Sedam kraljevina'.
Oprema (brodovlje) i taktika (način djelovanja) kao da podsjećaju na nekakvu 'mješavinu' vikinga i gusara.
Zanimljivo je da u grboslovlju 'željeznorođenih' postoje i plemićke kuće 'slanih' (izvanbračne djece), a kao takva je 'Kuća Bakalar' čiji je moto: 'Iako nas svi preziru'. Na štitu s crnom ispunom je srebreni bakalar (riba u plivajućem prolaznom položaju).
Gotovo sigurno je da je 'Kuća Bakalar' nastala iz loze koju 'vuče' sin 'slane žene'. Naime, nositelj grba kod 'željeznorođenih' može iz pljačkaškog pohoda dovesti zarobljenu djevojku ili ženu i proglasiti je 'slanom ženom' (konkubinom).
Tako je zapravo svakom 'željeznorođenom' dopušteno imati samo jednu 'kamenu ženu' (zakonitu) i neograničen broj 'slanih žena' koje usput i simboliziraju status nositelja grba.
'Sunčevo koplje'
Grboslovlje najjužnijeg dijela zemalja 'Sedam kraljevina' razlikuje se između ostalog u samom obliku i tipu štita grba. Dok svi ostali na kontinentu imaju štitove 'klasične uske baze' Dornjani imaju potpuno okrugle štitove.
Jedna od velikih plemićkih kuća je 'Kuća Martell od Sunčevog koplja'. Njihov grb je zapravo 'maršeliran' (spojen) od dva stara grba, odnosno, grboslovna lika.
Dornjanski grboslovni lik je zlatno koplje, a drugi grboslovni lik je crveno sunce simbol starog naroda 'Roynara', odnosno, njihove ratničke kraljevne (princeze) Nymerie.
Kad se kraljevna 'došljaka' udala za kraljevića 'starosjedilaca' nastao je grb narančaste ispune na kojem se nalazi crveno sunce probodeno zlatnim kopljem.
Koplje u grboslovlju simbolizira odanost časti i viteštvu, ali i vrlo spretnu i okretnu osobu (nositelja štita – grba) koja je sposobna proniknuti i razumjeti stvari od najveće važnosti. Sunca kao grboslovni lik simbolizira autoritet, slavu i sjaj, ali i sreću i duhovnost.
Grboslovni moto Dornjana je: Nepokoreni, Nesavijeni, Neslomljeni.
'Vitezovi Duge'
Ekvivalentu 'Kraljeve garde' ili vojničkom redu, Martin navodi u svom opisu 'Duginu gardu' ('Vitezovi Duge'). Vrlo neobično i nekarakteristično ustrojstvo ovih vitezova je to što svaki od njih nosi svoj osobni grb na štitu, boje oklopa su im različite, a ogrtači su svileni u bojama duge.
Naime, grboslovna poveznica 'duge', po Martinu, povezuje ove vitezove s 'Vjerom sedmorice' (zvijezda sedam krakova gdje je svaki krak zvijezde jedna boja). Brojčano gledajući toliko i ima vitezova.
Međutim, 'sedmi vitez' zapravo je zapovjednik, odnosno, nema tinkturu, a šest preostalih vitezova nosi po jednu boju (crvena, narančasta, žuta, zelena, plava i ljubičasta). Dakle, Martin opet radi nešto što najviše voli – zbunjuje čitatelja!
Grboslovno boja purpura (ljubičasta) smatra se kraljevskom bojom, međutim, ponekad grboslovlje i modroj (plavoj) boji pripisuje kraljevske atribute. Tako zapravo grb štita 'Vitezova Duge' sadrži 'okomite' pruge u bojama gdje postoje dvije 'plave' boje ('nebeska' i 'morska').
Zašto je Martin ovdje jednu (od sedam) boju 'poduplao' ili 'zaboravio', odgovor je opet u zbunjivanju čitatelja jer među šest vitezova je i jedna dama koja je zapravo vitez. Eto, sad ga i ja kompliciram, ali ne ide drugačije!
Blazoniranje štitova je 'nemoguće' jer svaki vitez nosi svoj osobni grb na štitu te se opis grba može primijeniti samo na osobne grbove.
Redom su to: lord zapovjednik iz 'Kuće Tyrell od Visokog vrta', treći sin Loras. Na njegovom štitu ispune zelene boje nalazi se grboslovni lik zlatnog cvijeta (simbol Kuće), ali ima ih tri (što je kadencijska oznaka za trećeg sina) raspoređenih u 'pravilan grboslovni trokut' (2-1).
'Crveni vitez' je iz 'Kuće Royce od Runskog kamena'. Dakle, to je štit smeđe ispune ukrašen crnim klinovima kao grboslovnim likom dok su rune ispisane rubom štita i okružuju klinove. Raspored klinova je u sedam redova 5-5-5-4-3-2-1.
'Narančasti vitez' je iz 'Kuće Caron od Noćne pjesme'. Na žutoj ispuni štita nalaze se, kao grboslovni lik, maleni slavuji čiji broj odgovara kompletnoj ispuni polja štita. 'Žuti vitez' je iz 'Kuće Cuy od Sunčeve kuće'. Grboslovni lik je 'stilizirana sunca' na plavoj ispuni štita. Broj sunca je 3-2-1.
'Zeleni vitez' je iz 'Kuće Morrigen od Vraninog gnijezda', pa je glavni grboslovni lik crna vrana u letu raširenih krila na zelenoj (olujno zelena) boji ispune štita. 'Plavi vitez' (zapravo je 'dama-vitez') i dolazi iz 'Kuće Tarth od Jesenske dvorane', a glavni grboslovni lik je sunce, dok je pomoćni grboslovni lik 'srpoliki' mjesec.
Ispuna štita (dame-viteza) je 'kvadrirana' gdje je u grboslovno desnom kvadrantu ružičaste tinkture (boje) žuto (zlatno) sunce, a u grboslovno lijevom (zlokobnom) kvadrantu modre tinkture srebreni 'srpoliki mjesec'. Donji kvadranti su zamijenjeni tinkturama (modro-ružičasto), a grboslovni likovi prate tinkture.
'Purpurni (ljubičasti) vitez' je iz 'Kuće Crane od Crvenog jezera', a grboslovni lik je ptica ždral žute boje na modroj ispuni štita. Na ispuni je ukupno pet ždralova postavljenih u raspored 2-2-1 pri čemu likovi prate kantone, crtu i dno štita.
Iako tinkture štita (ogrtača) 'Vitezova Duge' prate boje jedne od 'seksualnih orjentacija', a i neki vitezovi homoseksualnih su opredjeljenja, (čak i kralj posjeduje 'knjige od kojih bi septon oslijepio' – nekakva vrsta pornografije), sasvim sam siguran da je 'naum Martina' bio 'vjersko-vojne', a ne 'seksualne' opredijeljenosti opisanih 'Vitezova Duge'.
'Zelena ruka'
Veliko teritorijalno prostranstvo, nekada moćnog 'Zelenog kraljevstva', drugo je po teritorijalnoj veličini u 'Sedam kraljevina'.
'Kuća Vrtlar od visokog vrta' je izumrla kuća starih i glasovitih 'Kraljeva Nasada (Dosega)' koji su vladali, kroz rat i mir, asimilirajući se s Andalima kroz generacije, sve dok posljednji 'kralj vrtlar' i njegovi plemeniti prvaci (rodbina) nisu ubijeni na Vatrenom polju.
Za grb 'vrtlara' (zelena ruka na bijeloj ispuni štita) Martin je inspiraciju pronašao u grboslovnom liku 'ruke', odnosno, grboslovne 'zadane (desne) ruke'.
'Zlokobna (lijeva) ruka' kao grboslovni lik ne pojavljuje se u Martinovim opisima, pa sam ja gotovo siguran da je Martin želio izbjeći 'miješanje' ovih dviju 'grboslovnih ruku' koje usput znače i simboliziraju istu stvar (osim ako se ne radi o grbu baroneta – nasljednika krune).
Tako zapravo taj grboslovni lik predstavlja otvorenu šaku (dlan) prstima usmjerenim prema gore i dlanom prema naprijed (palac je u tom položaju na štitu okrenut grboslovno lijevo). Grboslovna ruka trebala bi, barem sukladno grboslovnim pravilima, biti bijele (ružičaste pomoćne tinkture) boje.
No, kako je 'kuća izumrla', Martin nam 'nudi' 'Kuću Tyrell' čiji je grboslovni moto: 'Rastuća snaga'. Velika je i vrlo bogata kuća Tyrell, a njezino bogatstvo nadmašuje samo kuća Lannister, ali Tyrelli mogu mobilizirati (podići) najveću vojsku. Zato u svom 'blazonu' 'Kuća Tyrell' ima žutu ružu na zelenoj ispuni štita.
Mornarica Tyrella počiva na snazi njihove kadetske 'Kuće Crvenog vina od Sjenice', a njihov grb, za glavni grboslovni lik, ima bordo grozd sa zelenim listom na modroj (plavoj) ispuni štita, koji zapravo simbolizira slavna vina Sjenice.
Tako, a ako nastavim redom, nabrajajući kadetske kuće i opisujući njihove grbove, vrlo lako upadnem u ono što Martin najviše voli – izgubit ću nit poveznicu ... pa mi na kraju više neće biti razumljivo – je li zeleni list glavni grboslovni lik ili je pomoćni (jer već kod kadetske 'Kuće hrastovog srca' blazon krase tri zelena hrastova lista (raspoređenih u trokut) na žutoj (zlatnoj) ispuni štita ...
Bilo kako bilo, grboslovna ruka simbolizira velikog ratnika, ali i marljivog (radišnog) čovjeka, a 'Zeleno kraljevstvo Nasada' je mjesto gdje se na viteštvo gleda s najvećim poštovanjem i najviše ga se cijeni.
'Ričući lav'
Jedna od 'velikih kuća' u 'sedam kraljevina' i glavna kuća 'zapadnih zemalja' je 'Kuća Lannister od Bacačeve hridi'.
Grboslovni lik Lannistera je lav (propeti lav) koji u grboslovlju simbolizira 'kuraž' (srčanost), ali i hrabrost, odvažnost i smjelost. Boja grboslovnog lika je zlatna (žuta) koja opet može simbolizirati 'pohlepu' željom za bogatstvom.
Ispuna štita je crvena, a crvena simbolizira krv koja može biti prolivena tijekom bitke, ali i temeljem okrutnog postupka kažnjavanja i zastrašivanja. (Naime, lav ponekad ne ubije hijenu, nego je ranjenu vuče kako bi ona svojim bolnim cviljenjem uplašila ostale hijene).
Bilo kako bilo, zlatni propeti lav na crvenoj ispuni štita nositelja istog odlikuje kao nekog vrlo hrabrog, a možda i pohlepnog za vlašću ili bogatstvom, ali nikako glupog.
Na kraju Martin se 'pobrinuo' još malo 'zakomplicirati pa je stotinjak metara sjevernije smjestio Castimere (Kuća Reyne) čiji grboslovni lik je također lav, ali ovaj put lav je crvene boje, propetog je stava, ali je glava okrenuta u grboslovno desnu (slabiju) stranu te ima dva kitnjasta repa ...
Ispuna Castemerovog štita je srebrena boja ... zanimljivo, ali čini mi se da sam 'skužio' namjeru Martina! No, o toj Kući Reyne (Castimera) neki drugi put.
'Bijesni jelen'
Nepoznata i misteriozna tinktura emajla u grboslovlju koje opisuje Martin je crna boja. No, kad uz crnu Martin doda zlatnu (žutu) boju metala koji opisuje kao 'pohlepu', onda imamo spoj 'bijesne pohlepe'.
Grb Kuće Baratheon za svoj grboslovni lik ima crnog okrunjenog jelena. Stvar je više nego razumljiva i zorna – crna boja na zlatnoj ispuni štita! Pohlepa i bijes koji iskazuju pripadnici Kuće Baratheon provlači se i kroz njihovo grboslovlje.
Pomoćni grboslovni lik je kruna (simbol vlasti), dok bi jelen trebao simbolizirati plodnost (koja usput nije upitna kod Baratheona).
Grboslovni moto Baratheona je: 'Naš Bijes'. Dakle, imamo 'bijesne', pohlepne i vlasti željne plemiće koji žive u 'Krunskim zemljama' Pet kraljevstva Zapada.
Zato ja slobodno zaključim da su oni (Baratheoni) 'Zloće', a sasvim sam siguran da je to bila i Martinova zamisao: bijesni propeti crni okrunjeni jelen ne može simbolizirati ništa drugo (ako je još k tomu na zlatnoj ispuni štita) nego zloću i nemir.
'Bijeli sokol'
Glavni grboslovni lik grba Kuće Arryn od 'Gnijezda' je bijeli (srebreni) sokol koji na modrom polju ispune nadvisuje mjesec, a taj 'srpasti mjesec' koji je smješten u donjoj 'zlokobnoj točki' baze štita zapravo je i pomoćni grboslovni lik.
Izgleda da je Martin htio grb 'kraljeva planina i dolina' blazonirati tako kako bi naglasio 'mudrost i čast' obitelji koja je uzela slogan: 'Visoki kao čast'.
Sokol je grabljivica, ptica grabljivica, koja se ipak može pripitomiti za lov. Dakle, grboslovno kategorija sokola uključuje u istu kategoriju s jastrebom, ali iako postoji znatno preklapanje u njihovim atributima, sokolovi i jastrebovi zapravo pripadaju različitim vrstama.
Sasvim je sigurno, iako su u početku 'rezervirani' i ne žele izabrati stranu, na kraju vitezovi 'Gnijezda' ipak staju na stranu 'Dobra' te 'svijaju koljeno' i vraćaju se 'Kralju sjevera'.
'Srebrena pastrva'
U grbu 'Tully od Brzaka' glavni grboslovni lik je pastrva. Riba u grboslovlju predstavlja 'velikodušnost', ali i simbol plodnosti.
Ukras štita kod Tullyevih su tri valovite crte (dvije srebrene između kojih je jedna plava) te je sasvim sigurno da je to simbolika riječnih brzaka iz kojih iskaču srebrene pastrve.
Upravo ove dvije valovite crte (srebrene) razdvajaju gornji i donji dio ispune štita, gdje je u gornjem crvena (blatno crvena) boja emajla na kojem se nalazi srebrena pastrva te donjeg dijela koji je modre (plave) boje, a na njemu nema grboslovnog lika.
Tullyeva srebrna pastrva je altruistička, popularna (tražena od ribara) i teško ulovljiva. Čini mi se da Martin pokušava u opisu grba Tullyevih poručiti kako su Tullyevi 'više prikladni' za pobunu nego za izravnu bitku.
Bilo kako bilo, moto Tulyevih je: 'Obitelj, dužnost, čast', pa mi se čini da ni Tullyevi nisu zli, nego se i tu radi o dobrim ljudima, barem tako priča njihov blazon.
'Patnja i čistoća'
Sukladno grboslovnim pravilima, pravilno opisivanja grba naziva se blazoniranje. Grbovi se opisuju opisom koji se naziva blazon, pa se onda takvo opisivanje grba naziva blazoniranje.
Blazonirati grb Starkovih znači opisati ga redom sukladno pravilima, pa tako imamo kod Starkovih glavni grboslovni lik – strahovuka. Strahovuk (vuk) u grboslovlju predstavlja 'vojnika životinjskog carstva', pa je i više nego očito da su Starkovi 'vojnička obitelj'.
Vukovi žive i love u čoporima, kako bi tijekom zimske hladnoće održali snagu, 'hrane se zimom' te su temeljem toga – 'kraljevi zime'. Starkovi drže do obitelji i odani su jedan drugome.
U grbu Starkovih nema pomoćnog grboslovnog lika, a nema ni 'sljemenika' (ševrona) kao ukrasa samoga štita.
Kovina, ispuna štita, je bijele boje što označava srebro, a vuk (kao emajl štita) je sive boje. To je vrlo neobična kombinacija u grboslovlju, ali ne i kod Martina!
Naime, bijela i siva predstavljaju metal (kovinu) srebra, a metal na metal ne idu kod grboslovlja. Čime se onda Martin vodio kad je izabrao bijelu i sivu boju? Dakle, siva boja Starkovih strahovukova je zapravo simbol patnje (povijesno i trenutno), a bijela boja pak je kod Martina boja čistoće.
Starkovi su redom 'dobrice' i nalaze se uvijek na strani 'Dobra', dakle, dobri momci i djevojke Sjevera.
'Ljudi iz sjene'
'Zračno oružje' koje je Martin opisao zapravo su zmajevi - čarobna leteća i vatrena reptilska stvorenja. Zmajevi su živjeli (obitavali) u 'Zemlji sjena' (planinsko područje na krajnjem istoku Essosa) u špiljama litica, u planinama.
Tu postoji grad kojeg Martin opisuje kao 'Uništeni grad trupala' (leševa), a naziva ga Stygai. No, meni je ostalo nerazumljivo, jesu li u tom gradu živjeli 'ljudi iz sjene' koji su poznati po tome što pokrivaju svoja tijela tetovažama i nose drvene maske od crvenog laka.
Naime, oni se zapravo boje zalaziti i zadržavati u 'gradu trupala' jer u njemu raste 'trava duhova' iz koje vrebaju opasna i zla stvorenja ... no, bilo kako bilo, tu obitavaju i zmajevi koje Martin dijeli u nekakve skupine: mladunci (adolescentni zmajevi), drakovi (nešto stariji, ali nisu punokrvni), divlji (nevezani za jahače i neočišćeni) te dvorski zmajevi (izgubili su svoje jahače).
Targaryeni iz 'Kuće zmaja' jedini su od ljudi koji jašu zmajeve i koriste ih kao oružje. Zmajevi koji se pojavljuju u Martinovim opisima su slijedeći:
Syrax ('žuta zvijer', ženka) zastrašujuće stvorenje koje se pojavilo u 'Kući zmaja' je nazvana po božici stare Valyrije, a opisana je kao 'ogromna i zastrašujuća zvijer' (iako nije najveći od targaryenskih zmajeva).
Caraxes ('mršava crvena zvijer', mužjak) je najžešći od svih mladih zmajeva, a zbog svoje boje i zbog brutalnih sklonosti on je 'lukavi divljak' i iskušan je tijekom bitke. Caraxes ima primjetan apetit (u jednom hranjenju pojede 5 koza).
Balerion ('crni strah', mužjak) je opisan kao 'ogroman, drevni, pospan, crn i moćan', s rasponom krila koji je mogao zasjeniti čitave gradove u sjeni ispod njega. Balerion je bio jedan od posljednjih zmajeva rođenih u Valyriji i jedini preživjeli iz doba 'Propasti'.
Seasmoke 'Morski dim' ('zeleno siva zvijer', mužjak) zapanjujuća 'zeleno siva zvijer' koja živi na Driftmarku bez jahača.
Dreamfyre ('zmaj sanjar', ženka) je srebrne i plave boje, a polaže nekoliko jaja tijekom svog života. (Daenerysini zmajevi mogli biti Dreamfyreino davno prije izgubljeno potomstvo.)
Vhagar (sestra Baleriona 'Crnog straha', ženka) je možda vizualno najimpresivniji zmaj i jedini još uvijek živući zmaj u Martinovim opisima dijelova iz 'Igre prijestolja'.
Nadalje, niz se nastavlja s Meleys ('grimizni zmaj', ženka) zmaj s grimiznim krilima - poznat kao 'Crvena kraljica'. Vermax koji se pojavljuje kao 'adolescentni zmaj', pa Sunfyre ('zlatna zvijer', ženka), a ta 'zlatna zvijer' je najljepši zmaj ikad viđen u poznatom svijetu.
Tu su onda i Arraks ('biserno bijeli'), a 'Mjesečev plesač' (Moondancer, mužjak) je mladi vitki zeleni zmaj, pa onda Tyraxes ('gumena sjekira', mužjak), a Vermithor ('stara zvijer', mužjak) je jedan od najstarijih zmajeva. Ova 'stara zvijer' je ogromna, a jedini zmajevi veći od njega bili su Balerion i Vhagar, što znači da je doista ogroman. Zmaj je bez jahača.
Družica i suputnica Vhagara je 'Srebrena krila' (Silverwing, ženka) opisana je kao srebrni zmaj i jako je poslušna. Nema jahača ... sada bih ja mogao cijeli niz nastaviti s 'divljim zmajevima', ali završit ću s Daenerysinim: Drogon, Rhaegal i Viserion ... koji su usput 'mali patuljci' u usporedbi s ovima koje sam gore navodio.
'Majstor šaptača'
Kada Martin piše o 'gospodarima' on zapravo opisuje plemićku titulu 'Lorda' koja je dana osobi koja ima autoritet. Međutim, Martin 'lordovima' naziva i drugo plemstvo koje se nalazi na nekakvim položajima moći ili utjecaja, ali i pojedine zapovjednike (Lord commander) poput onih kraljevske garde ili pak 'Noćne straže'.
Britansko plemstvo, odnosno, članovi britanskog plemstva nose titule vojvode, markiza, grofa, vikonta, ali u grboslovlju plemstva postoje i titule poput: baruna, lorda, kneza, hercega ... a kod plemkinja pojavljuje se kontesa, baroneta, principesa ... pa na kraju još i razni nazivi poput: earl, jarl, junker ...
Dakako, Martino se to sve činilo 'malo komplicirano', pa on jednostavno uzima titulu 'lord' koju na sebi svojstven način pojednostavljuje i 'gradira' kako njemu odgovara. Kako to zapravo Martin čini?
Dakle, pored monarha (kralj) Martin zapravo dodaje kneževe (brit. Vojvode) koje jednostavno naziva 'najviši lord' (eng. Paramount Lord), ali kod Dornea ('Kuća Martell') ipak ostavlja titulu 'princ'.
Među članove vijeća te drugima na položajima moći i utjecaja Martin opet znalački ubacuje 'lordove' poput: 'lord blagajnik' (slobodni gradovi), 'lord commander' (garda i straže), ali i 'lorda šaptača' (špijuna) ...
Nadalje, Martin 'pojednostavljuje' i međusobne odnose plemenitih (visokorođenih), ali i njihove odnose s vitezovima (u europskom grboslovlju i ovdje postoje titule i pravila vitez – dama, hidalgo ...) te nižem plemstvu.
Tako zemljoposjednik lord ima svoje vitezove i zastavnike, pri čemu postoje vitezovi s posjedom, ali i oni bez posjeda (kopneni i kućni vitezovi), te zastavnici koji se opet mogu dijeliti na 'zaklete mačeve' (u službi lorda kao tjelohranitelji, straža ...) i 'slobodne mačeve' ...
Sve u svemu, treba biti pozoran jer kod 'direktnog' prijevoda lako je pomiješati 'gospodara i gospodina', a k tomu na sjevernim područjima vitezove je lako zamijeniti s 'masterima' (zapravo vitez na sjeveru je master).
Slično je i s 'mačevima za prodaju' (plaćenicima) te razlikama između 'vojnih redova' i 'viteških redova' ... jer Martin je pravi 'master' (majstor) za stvaranje pomutnje, a da ne navodim razlike koje se pojavljuju između dva medija: knjige i ekranizirane serije.
'Ledeni grb'
Obavijen velom tajni teorija koje okružuju 'tajnovitog vođu' 'Bijelih šetača', uglavnom Martin 'vrti' oko njegovog identiteta, cilja i razloga zašto napada baš sada, nakon tisuću godina. Međutim, postoji još nešto što mene zaokuplja.
Dakle, simboli koje iza sebe ostavljaju 'Bijeli šetači' zapravo pripadaju 'Djeci šume', a kopča prsnih oklopa njihovog vođe istaknuta je i nešto mora značiti. Ne vjerujem da je Martin samo slučajno, onako usput, opisao tu kopču (možda je to nekakav znak, ili čak grb).
Kad bih ja crtao taj grb u 'duhu grboslovlja' meni bi to bila lubanja vrane na kojoj je oko zmaja! No, to je samo moje promišljanje. Ipak, naučio sam i sada sam siguran da amblemi i znakovi nikada nisu beznačajni i nebitni ako ih Martin opisuje.
Ako Martin ne održi obećanje i ne napiše knjigu koja će nas 'odvesti' u ledeno prostranstvo 'Zemlje uvijek zime', gdje bi nam napokon otkrio više detalja o 'Drugima', ja ću to napraviti prvo samo za sebe, a kasnije te bilješke možda i podijelim s nekim koga to zanima.
Martin je jednom izjavio 'da ne opisuje čisto dobre ili zle osobe', stoga mora postojati temeljna motivacija za 'Bijele šetače' koja je meni 'promakla' u pećini 'trookog gavrana'.
Ako je Hodor (Hold the Door – Držite vrata) 'držao vrata' do tragične smrti i ako je Jon bio 'točno tamo gdje je trebao biti' ... onda tu mora još nečega biti!
'Donositelj svjetla'
Još jedno od oružja koje je efikasno u borbi s 'Bijelim šetačima' i 'Noćnim hodačima', a Martin ga opisuje kao 'čarobni mač' koji je povezan s herojskim ratnikom iz 'Bitke za Zoru', naziva se 'Donositelj svjetla' ili jednostavnije 'Crveni mač heroja'.
No, uz taj 'čarobni mač' Martin opisuje i bajnu čarobnicu Melisandre koja je zapravo 'crvena svećenica' 'vjere iz sjene' (R'hllor). Ja ne bi bio ja, a Athumanunh za to jednostavno kaže: takvu ljepotu moram opisati!
Dakle, Melisandre je lijepa žena duge kose boje 'duboko izgorjelog bakra'. Njezine crvene oči su uznemirujuće, a koža joj je blijeda, jednostavno neokaljana. Svećenica je vitka, graciozna i viša od većine vitezova.
Melisandre ima pune grudi, uski struk i lice u obliku srca. Njezin dubok glas zvuči melodično i mogao bi natjerati slušatelja na zamisao mirisa muškatnog oraščića i klinčića. Melisandre govori govor 'Asshaija', visokog Valyriana, ali i 'Zajedničkog jezika Westerosa'. Iako govori jezike 'zapada' s bogatim naglascima, njezine pjesme zvuče jasno i glasno ...
Dobro, o Melisandre za sada toliko, vraćam se na 'čarobni mač'. Dakle, u ono vrijeme dok je tama ležala nad poznatim svijetom, (vjerojatno Duga noć), mnoštvo je ratnika znanih i neznanih stiglo teško naoružanih i oklopljenih redom odlučnih za konačan obračun s 'Tamom'.
U prvim redovima stajali su veliki heroji (nazivali su ih 'Čestiti'), a vodio ih je najveći heroj među njima Azor Ahai. U rukama njegovim polako je plamtio 'Donositelj svjetla' poznatiji kao 'Crveni mač heroja'.
Prema legendi, koju opisuje Martin, mač je kovan trideset dana i noći, međutim, kada je trebao biti ohlađen vodom, mač se slomio. Drugi pokušaj kovanja trajao je pedeset dana i noći, a nakon što je trebao biti ohlađen zabijen je u srce lava ... no, mač se opet slomio.
Azor Ahai je napokon shvatio u čemu kovači griješe. Zatražio je treće kovanje mača koje je trajalo sto dana i noći, a kad je mač iskovan, veliki heroj teškog srca pozvao je svoju družicu 'Nisa Nisu' i od nje zatražio da ogoli svoje grudi.
Nakon toga, mačem je probio grudi svoje družice ... začuo se krik tjeskobe i ekstaze, a duša 'Nisa Nise' stopila se s gorućim čelikom. Mač je bio iskovan, a krik umiruće 'Nise' ostavio je pukotinu na Mjesecu ...
'Zlo' je vrištalo u agoniji, para se počela širiti, a onda je 'puknula' čista 'svjetlost' ... barem je tako legendu zapisao Martin, a onda završio: ... kada zvijezde prokrvare i zapušu hladni vjetrovi 'veliki heroj' pojavit će se na 'sjeveru'.
Legendu je Melisandre jako dobro znala, ali je na trenutak pomislila na 'krivog' heroja 'sjevera' (Stannisa Baratheona), no, ubrzo je shvatila da je to zapravo Jon Snow ...
< | prosinac, 2023 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!