Francuska pješačka pukovnija de Bourbonnais
Francuska pješačka pukovnija de Bourbonnais ustrojena je 1597. na Korzici gdje je i bila stacionirana do 1776. kada je zapovijedanje preuzeo markiz de Laval Anne Alexandre Marie Sulpice de Montmorency.
Iz Bresta, u travnju 1780., pukovnija je premještena u Sjevernu Ameriku kao francusko pojačanje američkim kontinentalcima u ratu protiv Engleske.
Naime, pukovnija de Bourbonnais bila je najstarija pukovnija koju je Francuska poslala kao pojačanje kontinentalcima, a slovila je kao jedna od tada elitnih pukovnija, pa ju je zato i sam general pukovnik Jean Baptistea Donatien de Vimeura, grofa de Rochambeau, glavni zapovjednik svih francuskih snaga u Americi i izabrao za svoju osobnu zaštitu.
Pukovnija de Bourbonnais iskrcala se na Rhode Islandu (Newport) 1780., tu se utaborila i na sebe vezala britanske snage u New Yorku.
Pukovnija de Bourbonnais 24. kolovoza 1781. Prelazi rijeku Hudson i hodnjom preko Trentona, Philadelphije i Chestera do Baltimorea, Annapolisa i Head of Elk stižu u Virginiu do Yorktowna gdje im se priključuju pukovnije Soissonnais, Saintonge i Royal-Deux-Ponts te topništvo Auxonne, a nešto kasnije stižu s Antila i pukovnije d' Agenois, Gatinais i Touraine.
Bile su to respektabilne snage od oko 7.500 vojnika koje će se 28. rujna 1781. Spojiti s američkim kontinentalnim snagama generala Washingtona i okružiti britansku vojsku lorda Charlesa Cornwallisa u Yorktownu.
Nakon pobjede kod Yorktowna, pukovnija de Bourbonnais, prezimila je u Williamsburgu (Virginia), a potom se hodnjom vratila do Bostona gdje će tijekom prosinca biti poslani brodovima na Rhode Island.
Na Rhode Islandu čekala ih je francuska flota koja ih je trebala vratiti u Francusku, ali je ta flota u oluji na Atlantiku izgubila jedan brod, pa je bilo upitno da li će se pukovnija de Bourbonnais moći ukrcati.
Kad je za to saznao general Washington zapovjedio je da se (tada jedini američki ratni brod) USS Amerika pokloni pukovniji de Bourbonnais kako bi ona mogla sigurno stići u Francusku.
Bila je to vrlo velika gesta Amerikanaca koja je iznenadila Francuze, ali mlada nacija time je još jednom pokazala zahvalnost za pomoć tijekom rata.
Pukovnija de Bourbonnais 1791. dobit će brojčanu oznaku 13 i postati 13. Pješačka pukovnija linijskog pješaštva.
Čipka pukovnije je crna manžeta rukava, crni obrub suvratnika i ruba džepa kaputa.
Možda je dobra prilika pojasniti i još neke oznake (insignije) na francuskim odorama poput: grboslovni (heraldički) ljiljan (fleur de lis), zapaljene kugle (granata) i lovačkog roga.
Dakle, na krajevima kaputa mogu se primijetiti ove oznake, a ako nisu zorne, potrebno je usporediti boju epoleta. Tako je crvena epoleta oznaka za grenadira i insignija je granata, bijela epoleta je rezervirana za pješaka, pa je onda grboslovni ljiljan kao insignija, a lovački rog uvijek povlači zelenu epoletu.
< | kolovoz, 2021 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!