Osma kraljevska pješačka pukovnija
Općenito, tijekom Američkog rata (1775. – 1783.), britanske pukovnije stacionirane u Europi rotirane su svake dvije godine, ali one stacionirane u Americi na to nisu mogle računati, pa su neke 'zaglavile' desetak i više godina.
Godine 1768. dogodila se čekana rotacija za 8. kraljevsku pješačku pukovniju (32 časnika, 27 narednika i 407 vojnika).
Šest godina 8. kraljevska pješačka pukovnija provela je u garnizonu u Quebecu i okolici. Zatim je 1774. pukovnija premještena duboko u pustinju oko Velikih jezera i tu doslovno 'zaglavila' dočekavši i rat.
Područje odgovornosti pukovnije bilo je izuzetno veliko i rastegnuto s osloncima na uporišta u utvrdama Niagara, Detroit i Michilimackinac.
Niagara je bila ključ zapadne trgovine, a Detroit pak je bio vrata kroz koja je dolazila sva ta trgovina u područje Velikih jezera. Michilimackinac pak je jednostavno bio 'kraj civilizacije'.
Osma kraljevska pješačka pukovnija djelovala je u okruženju u kojem je i vrijeme moglo ubiti, gdje su se udaljenosti protezale opskrbnim crtama do krajnjih granica, gdje su prijateljski stanovnici mogli preko noći postati neprijatelji i gdje je u slučaju nevolje bilo malo nade da će na vrijeme stići pomoć.
Nakon surovih sedamnaest godina, 8. kraljevska pješačka pukovnija, dočekala je svoju smjenu, točnije 1785. Samo 150 'isluženih staraca' vratilo se u Englesku (od 466 pripadnika), a ostali su zauvijek ostali u Kanadi gdje su zasnovali obitelj, stekli imetak i vlasništvo ili pak su ostali iz poslovnih interesa.
U 'društvu' odanih 'Torijevaca' i naklonjenih 'starosjedioca' Osma kraljevska pješačka pukovnija sudjelovala je i u ratnim operacijama protiv Kontinentalaca u 'tajnovitoj dolini Mohawk' (mjesto gdje je za Kontinentalce Sloboda rodila 'Sinove slobode') i jedva izvukla 'živu glavu' u bitci s Kontinentalcima američkog generala Sullivana.
Boja pukovnije je plava (modra), a čipka se sastoji od unutarnje plave crte koju omeđuje vanjska zlatna (žuta).