Update prethodnog posta - objavljen je moj interview s Vladimirom na portalu Naturala.hr. I očito je napisan dobro kad se već javila agencija koja se bavi umjetnicima zainteresirana za suradnju. Van Bod me vodi sa sobom na sastanak, ne želi prekid naše suradnje, odan je prijateljima, ali i suradnicima. Zbog toga ga, među ostalim, i volim, ali ne mogu mu biti manager u klasičnom smislu te riječi, ipak mi fali poznanstava u glazbenim krugovima. Nastavit ću i dalje pisati o njemu... Neka mi se samo stvori prilika za reportažu s njegovog koncerta održanog u prepunoj dvorani i nitko neće biti sretniji od mene.

Puno je još koraka do takvog događaja, tko zna hoće li se ostvariti prije mog jubilarnog 40. rođendana, ali već ga vidim kako u zanosu prebire po klaviru pred oduševljenom publikom, u savršenom skladu s Bornom i Juricom, mameći uzdahe i ovacije. A ja zadovoljno sjedim na nekom lijepom mjestu rezerviranom za počasne goste, uživam u pjesmama koje sam nebrojeno puta preslušavala i čije tekstove znam napamet do posljednjeg slova, a sjećanja mi se vraćaju u ovo vrijeme u kojem smo tek počeli zajedno sanjati... I sve si nešto mislim: dobro je, baš tako je trebalo biti...

Čudan je i čaroban taj svijet glazbe. Unatrag godinu dana pjevanje mi je otvorilo vrata za koja nisam ni znala da postoje i tek sada mogu shvatiti u čemu leži posebnost glazbenika. Moje područje su riječi i slova i to je planet za sebe kojeg već dugo istražujem, no kad u to upletu note... Otvara se svemir beskrajan, predivan, neopisivo privlačan, povlači te na vrelo stvaralaštva, do Njega osobno iz kojeg sve proizlazi i kojemu se vraća. Za mene više posve sigurno nema povratka...

Oznake: glazba, Vladimir Bodegrajac, Van Bod

Bio je to dan kao i svaki drugi, počeo je jutarnjim gubljenjem vremena, ali i skupljanjem friških vijesti na Facebooku. Među prvima na redu bila je rodbina - sestra, brat, sestrične... Brat je ponovno objavio video nekog nepoznatog mi glazbenika, ali znam da ima ukusa, pa ajde, idem kliknuti, možda će mi se svidjeti.

Confession - Van Bod

I onda se dogodio taj trenutak kojeg nikada neću zaboraviti kao što se ne zaboravljaju ni strastvene ljubavi na prvi pogled. Uši su mi počeli milovati ispleteni nizovi tonova, blagih i nježnih, toplih i zanosnih, brišući vrijeme i prostor, mameći suze na oči. Nestajala sam u slatkoj melodiji i nježnom glasu čarobnjaka na klaviru. Tko je on? Što to slušam?! Grozničavo sam počela tražiti musical "Nubian Dancer" jer je pisalo u opisu da se skladba zove Confession i da pripada dotičnom mjuziklu. Nigdje ništa na youtubeu, takav musical ne postoji. Nastavila sam tražiti Van Bod i opet dobila skromne rezultate. Napokon je "mighty Google" riješio misterij te sam doznala da sam naletila na našeg kompozitora i pijanista Vladimira Bodegrajca. Naprosto nisam mogla vjerovati da takav čovjek može biti nezapažen. Dotična pjesma uspjela je postići tek nešto više od 1100 pregleda na Youtubeu, a ostale... 200, 300 pregleda, da ne povjeruješ! A jedna bolja od druge! Čitav dan puštala sam ponovno i ponovno listu svega što sam uspjela pronaći, a toga je bilo jako malo...

I ne bih ja bila ja da mi neki crv nije uporno govorio "javi mu se, javi mu se". U posljednje vrijeme imam pravi nagon da zahvaljujem ljudima koji su mi obogatili život prekrasnim trenucima. Pronašla sam njegov web, na njemu i broj mobitela... "Znam da zvuči čudno, ali želim Vam zahvaliti jer ste mi svojim pjesmama spasili dan..." Tako je nekako glasila rečenica koja će možda uči u našu zajedničku povijest jer - to je bio sms kojim je posijano sjeme naše suradnje. Naime, nisam mogla stati na tome, njegove pjesme i dalje su neumorno svirale u mojoj duši. Nisu mi davale mira ni sna. Kao zakleti mrzitelj šund glazbe kakva je doslovno preplavila naše prostore, naprosto nisam mogla dozvoliti da se ovakav umjetnik koprca nepoznat u virtualnim vodama.

Fun page na Facebooku bio je gotovo mrtav, barem mu tu mogu pomoći. Nekoliko dana kasnije poslala sam mu i mail s ponudom za suradnju koju nije mogao odbiti - odlučila sam mu pokloniti barem svoje vrijeme koje imam na raspolaganju za gubljenje na internetu, uz obećanje da ću učiniti sve kako bih omogućila da njegova glazba dođe do čim većeg broja slušatelja. Jer - on je poklon svijetu, melem za dušu, odmor za premoreni um... Želite li se uvjeriti u moje riječi, uživajte besplatno u playlisti njegovih pjesama na Reverbnation.com Naravno, pozvani ste i kliknuti like na njegov/naš fun page na Facebooku. Van Boda možete potražiti i na Twitteru, barem od danas.



A ja si sve nešto mislim... Nije li moj angažman u Orpheusu i pjevanje po Werbeck metodi pripremalo moj glas za njega? Nema slučajnosti u životu, tako nešto ne postoji...

Oznake: Vladimir Bodegrajac, Van Bod, glazba, Nubian Dancer