Ima dana/noći koje su grozne... Ne volim pisati o njima jer se može stvoriti pogrešan dojam kao da mi je takav cijeli pogled na svijet - mračan, mrzovoljan, užasan. Ovo je jedna takva noć, treća neprospavana jer je mali jako prehlađen, pa se budi po tko zna koliko puta... I pitam se koliko dugo mogu izdržati ovu tjeskobu izazvanu premorenošću ?

Još jedna u nizu brojnih misli koje će se naći u, kako ja nazivam, ropotarnici ljudskog uma... Ponekad pomislim kako svi mi imamo u mozgu prostor u koji odbacujemo misli koje nam izazivaju strah, bol, tjeskobu, nemir, odnosno čitav niz paklenih demona. O tim temama izbjegavamo razmišljati te čvrsto držimo pod ključem tu "ropotarnicu". Dok smo u dobrom raspoloženju te imamo snage držati kontrolu nad životom, brava ne popušta.Čim malo posrnemo, vrata se počnu tresti, a kada do kraja potonemo tada se nađemo usisani u tom prostoru u kojem ne želimo biti. Tada bjesomučno tražimo krivca za gomile smeća, a zapravo očajnički dozivamo upomoć nekoga tko će nam pomoći počistiti taj nered. Koliko puta se dogodi da netko pogrešno protumači naše suze i hrpu, u afektu izgovorenog otrova jer ne razumije da se zapravo gušimo i tražimo ruku spasa? Nisu samo djeca ta, koja devijantnim ponašanjem dozivaju roditelje upomoć - iste ili slične signale šalju i odrasli. Uostalom, prije ili poslije svi dođemo do zaključka da izraz "dijete u nama" nije pojam iščupan iz nekog priručnika jeftine psihologije već da smo doista svi mi u duši djeca.

To dijete "u meni" ponekad vrišti, kao noćas... Možda je ljubomorno na dijete koje vrišti "na meni", pa traži malo nježnosti i za sebe? Možda se boji da će ga njegov odrasli alter ego zaboraviti ili je naprosto umorno i cendravo kao i sva djeca kojima treba sna. A krivi su mu svi od reda, malo je pošteđenih.



Znam da će već ujutro biti bolje, ali ponekad je noć užasno duga, pa je tako teško i tjeskobno dočekati svitanje... Ipak, u svemu me najviše tješi činjenica da sam (gledano u cjelini) optimist, pa je brava moje ropotarnice daleko izdržljivija od nekih drugih, pesimizmom i depresijom oštećenih modela. Morat ću samo u neko skorije vrijeme uhvatiti malo sna, pa nekome objasniti na ljudima razumljivom jeziku, kako mi je hitno potrebna pomoć u generalnom čišćenju.