Već godinama ne sumnjam da u osnovi svake agresije leži strah. Ponekad je to teško objasniti, ponekad nemoguće opravdati, no to je činjenica i dobro je znati da je tako. Što je manje strahova u nama, to ćemo lakše ići kroz život. Lako reći, teško učiniti, zar ne? Kad umor prijeđe razumnu granicu, obično se ipak dogodi nešto što nam omogući to toliko važno hvatanje daha - bilo to nekoliko sati mirnog sna ili neka sitna radost usred svakodnevice. I kad sve prođe, vidjet ćeš da ropotarnica ipak nije tako beznadnio puna kao što sad izgleda da jest. Jer, neke stvari nestaju zajedno s našim umorom, frustracijom i - strahom. Btw, imam i ja neprobavljenih uspomena i situacija, ponekad sam i "eksplozivna", no uglavnom sam nekako naučila te stvari prežvakavati kad mi naiđu u času kad nisam sasvim down, ali niti previše dobre volje kojom bih ih sasvim otjerala od sebe. Tako mi se nedavno prije spavanja, usred PMS-a javila situacija koja me muči više od dva desetljeća a izvana izgleda kao sitnica. No ako se stalno vraća - objektivno nevažna epizoda iz vremena studija - očito moram nešto s njom napraviti. Ako ništa drugo priznati da postoji, da me ponekad muči i da uistinu ne znam što bih s njom. I tako, step by step, bez velike metle i krpe za prašinu, šteta bi bilo da se razbije nešto što ćemo kasnije prepoznati kao dragocjeno. Pusa. :)
11.03.2008. (18:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Strah za dijete uvijek je i u svakom trenutku prisutan , čini mi se do kraja života. a za bolesno dijete naročito. Umor i strah potiču nas na agresiju, savjetujem ti da nađeš način kako da tu lošu energiju izbaciš iz sebe, neki ispušni ventil. a trebaš i spavati, vjeruj mi znam što je to premorenost takve vrste. Hrabro naprijed, sve će biti dobro ! Pozdrav
17.03.2008. (12:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neću te tješiti, ali ja sam nakon trećeg poroda godinu dana plačljiva i nepodnošljiva sama sebi, a već sam bila podigla dvoje djece do školskih klupa bez ikakvog napora....proći će to....
21.04.2008. (21:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aquaria
Već godinama ne sumnjam da u osnovi svake agresije leži strah. Ponekad je to teško objasniti, ponekad nemoguće opravdati, no to je činjenica i dobro je znati da je tako. Što je manje strahova u nama, to ćemo lakše ići kroz život. Lako reći, teško učiniti, zar ne? Kad umor prijeđe razumnu granicu, obično se ipak dogodi nešto što nam omogući to toliko važno hvatanje daha - bilo to nekoliko sati mirnog sna ili neka sitna radost usred svakodnevice. I kad sve prođe, vidjet ćeš da ropotarnica ipak nije tako beznadnio puna kao što sad izgleda da jest. Jer, neke stvari nestaju zajedno s našim umorom, frustracijom i - strahom.
Btw, imam i ja neprobavljenih uspomena i situacija, ponekad sam i "eksplozivna", no uglavnom sam nekako naučila te stvari prežvakavati kad mi naiđu u času kad nisam sasvim down, ali niti previše dobre volje kojom bih ih sasvim otjerala od sebe. Tako mi se nedavno prije spavanja, usred PMS-a javila situacija koja me muči više od dva desetljeća a izvana izgleda kao sitnica. No ako se stalno vraća - objektivno nevažna epizoda iz vremena studija - očito moram nešto s njom napraviti. Ako ništa drugo priznati da postoji, da me ponekad muči i da uistinu ne znam što bih s njom. I tako, step by step, bez velike metle i krpe za prašinu, šteta bi bilo da se razbije nešto što ćemo kasnije prepoznati kao dragocjeno. Pusa. :)
11.03.2008. (18:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cranberrie
nitko od nas nije superman. čini mi se da si dobro odabrala prioritete - kuća će se već počistit :)
15.03.2008. (20:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lobotomya
Strah za dijete uvijek je i u svakom trenutku prisutan , čini mi se do kraja života. a za bolesno dijete naročito. Umor i strah potiču nas na agresiju, savjetujem ti da nađeš način kako da tu lošu energiju izbaciš iz sebe, neki ispušni ventil. a trebaš i spavati, vjeruj mi znam što je to premorenost takve vrste. Hrabro naprijed, sve će biti dobro !
Pozdrav
17.03.2008. (12:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aquaria
Ku kuc? Si tu? Želim ti sretan Uskrs, tebi i svima, pusa i sve najbolje :)
22.03.2008. (12:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posoljeni zrak
Neka sve naše smrti i prijelazi, sve borbe, zalaganja i žalosti budu uronjene u Svjetlo i Ljubav!
Neka čitav naš život bude hod k vječnosti u nadi protiv svake nade!
Neka svaka naša tmina poprimi obrise Života i Radosti!
Od srca želim SRETAN USKRS!
22.03.2008. (19:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lobotomya
Dugo te nema, što ima novo u bebinom svijetu ( i tvome naravno ) ?
Pozdrav
16.04.2008. (10:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Irida
neću te tješiti, ali ja sam nakon trećeg poroda godinu dana plačljiva i nepodnošljiva sama sebi, a već sam bila podigla dvoje djece do školskih klupa bez ikakvog napora....proći će to....
21.04.2008. (21:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...