Kako u par redaka opisati protekle dane? Rekla bi moja draga prijateljica - totalni "auzmeš". Došao je kraj mjeseca, love je sve manje, na poslu (doduše standardna) ludnica... Dragi i ja smo napokon nadvladali posttraumatski stresni sindrom nakon sklapanja braka i ušli u novu životnu fazu (koja mi se jako sviđa :))... Trebala bih otići na sto mjesta gdje sam obećala, a nisam još otišla ni na jedno. Gdje su tek prijava poreza i prikupljanje sve prateće dokumentacije, promjena svih dokumenata zbog novog prezimena... Uza sve to, prihvatila sam mjesto predstavnice honorarnih suradnika u našem sindikatu, što se još mora potvrditi. :))) Kad se već stalno jadam da ovo ili ono u našoj firmi ne valja, sad ću barem imati mogućnost pokušati nešto promijeniti.

Imam osjećaj da me nosi struja nekakve goleme rijeke, a zaista ne znam gdje joj je ušće. Ne žalim se, naprotiv. Krenulo mi je na svim područjima. Sprema se čak i povišica, ovoga puta nebi smjelo biti problema... Ne osjećam preopterećenje jer ga ni nema - imam odovoljno vremena za sebe. Pati samo blog jer u slobodno vrijeme napravim nešto po kući, kuham ili spavam... Najviše volim pisati rano ujutro dok pijem prvu i jedinu dnevnu kavu, no rijetko se budim u 6 jer koristim svaku minutu za izležavanje.

U cijelom tom turbulentnom početku godine fascinira me samo jedna stvar - iz dana u dan dobivam jasne potvrde da slučajnosti ne postoje i da se sve što doista želimo ispunjava na ovaj ili onaj način. Još samo jedna velika želja stoji neispunjena, ali osjećam dobre vibracije. Doći će kao i sve dosad - ne onda kada mi mislimo da je pravo vrijeme već onda kada će zaista i biti pravo vrijeme, ali doći će sigurno... Život je stvarno nevjerojatan proces i najbolji akcijski film koji postoji. Sve više uživam, baš zato što je neizvjesno. :)

Do tipkanja :)