Blog i Zagreb se tresu uzduž i poprijeko, a ja pišem o pašticadi. Toliko ignoriranja, a novinarka sam, k tome sam bila i više nego vjerna čitateljica LA Woman... Sudeći po jednom mailu koji mi je stigao, neke je možda moja reakcija iznenadila. Nisam u toku? Ne čitam ništa drugo osim svog bloga?

Htjela bih pojasniti neke stvari, naprosto da se izbjegnu zabune oko sadržaja kojeg se ovdje može naći:
Ovaj blog je čisto drljanje dnevničkog tipa; pišem o svojoj svakodnevici i tako više od godinu dana. Ne zanima me jesam li "almost cool" ili "cool" i pisala bih potpuno isto da mi je blog u potpunosti nepoznat. Ovo je moj ispušni ventil i to je njegova jedina funkcija. Ako me sjećanje dobro služi, ovdje nikad nisam stavila kritiku drugog bloga, niti zauzimala nekakvu "stranu". Da sam htjela pisati kolumne i proslaviti svoj lik i djelo, to bih pokušala srediti negdje drugdje. Komentare na druge blogove savljam u njihove komentare.

To ne znači da nemam i svoje mišljenje o, primjerice, "slučaju newyorcanka" već nisam imala neku osobitu potrebu oko toga i ovdje dizati prašinu. Razlog je zapravo vrlo jednostavan - iako mi se čini da je sudska tužba protiv Čadeža definitivno pretjerivanje, s druge pak strane nisam sigurna kako bih osobno reagirala da je moju fotku stavio u svoju rubriku. Svjesna sam da je sve što ovdje objavljujem javna stvar i također nemam ništa protiv nekakvih recenzija tekstova i blogova, ali naprosto mi se čini da bi bilo kulturno da je autor ipak, pristojnosti radi, barem obavijestio newyorcanku o svojim namjerama. E sad, u što se sve to razvilo, to je već druga stvar... Rubrika "Blog i batina" kao takva ima isključivo i samo jednu namijenu - podizanje čitanosti Jutarnjeg lista. Zahebite one priče o važnosti bloga bla-bla-bla, tako se već dugo u nas ne razmišlja. Ovdje se skuplja golema masa ljudi i to će svatko iole poduzetan pokušati iskoristiti - naravno da mi je osobno žao da se toga naši nisu sjetili, pa na tome Čadežu svaka čast. Nazovite me profesionalno deformiranom ili deformiranom u mozgu, svejedno. No, kad sve ovo čitam, vidim Čadeža kako zadovoljno trlja ruke kao što bi to radio i svaki drugi novinar koji pokrene masu na ovaj ili onaj način. Također, nisam sklona vjerovati da se naši novinari jako razlikuju od onih u svijetu - naprotiv. Od njih, na žalost, i uče posao. Očito je da sam po tom pitanju podijeljena jer naprosto nisam u stanju u ovakvom slučaju razmišljati jednostrano, unutar nekakvog jednostavnog crno-bijelog, odnosno dobar-loš sustava. Mislim da će sada svakome biti jasno zašto i nisam izražavala svoje mišljenje.

A kad sam se već dotakla novinarstva, jutros me je razveselila jedna fenomenalna glupost naših kolega na Iskonu. Citiram naslov: "U Zagrebu najjači potres ikada". Woooow! Nisam znala da je onih par sekundi drmusanja od čega se, barem na Šalati, nisu zatresle ni čaše u vitrini, jače od npr. potresa koji je 1880.g. razorio Zagreb gotovo do temelja. No, možda bi tih 3,5 po Richteru napravilo podjednaku štetu da se način gradnje nije promijenio... Čudno da su stare zgrade u centru ostale netaknute...

A sad još malo mog ventila - razdražljiva sam. Izgleda da sam se otrovala hranom ili me primila nekakva trbušna gripa. Voda je išla na sve otvore, nešto strašno, a k tome me opet primila i temperatura... Nema mira pod maslinama...