Danas ću šokirati javnost, kolege ni ne znaju što ih čeka. Bit ću predmetom raznih komentara i pitanja u stilu: "što je njoj danas?" Napravit ću nešto što nisam jaaaakoooo dugo - obući ću šos! Da, napokon sam kupila zimski šos i to pomalo šašavog kroja. No, to nije sve jer ću staviti na sebe i novi, vuneni, vrišteče narančasti pončo! Okrenut ću svoj stil oblačenja na glavačke, pa makar na jedan jedini dan.

Što mi je? Ništa, naprosto mi je došlo. Život me u posljednje vrijeme gura nekim čudnim putovima. Ne događa se ništa spektakularno već kao da sam ušla u neku novu životnu fazu. Čini je niz sitnica koje me tjeraju na svojevrsnu računicu i koje me mijenjaju. Jučer sam pokušala i sa mamom o tome razgovarati iako zapravo nisam znala što bih joj točno rekla. Ona se samo smješkala - kaže da poznaje tu fazu. Da pokušam ovako opisati - tijekom svakog dana se dogodi barem jedan kratki "boom" u trajanju od nekoliko sekundi, možda minuta. U tom kratkom vremenu se sasvim neočekivano sjetim događaja (najčešće iz djetinstva) koje sam negdje, duboko u sebi potisnula. Iako to zvuči suludo, ta sjećanja kao da se pojavljuju sa vrlo konkretnim smislom jer mi svako od njih daje objašnjenja na neka moja ključna pitanja...

Želim nešto napisati o svom pogledu na svijet i ljude. Ubrajam se među one koji vrlo lako mogu procijeniti ljude i to s malim postotkom pogreške. No, u mom načinu gledanja ne vidim zlo već iskrivljeno dobro. Kada me jednom prilikom prijateljica pitala što pod time mislim, pokušala sam objasniti ovako - zamisli da se svi mi rađamo čisti. U nama gori čisto svjetlo, nazovimo ga dušom. No, ljudi ne mogu gledati izravno u to svjetlo već ga vide kroz staklo - što je staklo čišće i bez pukotina, to se bolje vidi. Međutim, razni loši događaji odnosno udarci zla to staklo oštećuju zbog čega se ta svjetlost lomi. Što je više oštećenja, to je svjetlost iskrivljenija, a u nekim se slučajevima gotovo i ne vidi.
Način na koji većina donosi sud o drugima svodi se uglavnom na jednostavnu računicu: više svjetla - bolja osoba, manje svjetla - lošija osoba. Rijetko se pokušava dobiti odgovor na pitanje: zašto? Osobno u svakome, bez iznimke, najprije osjetim dobro (još se nisam susrela sa apsolutnim zlom... Kažu da postoje ljudi koji se naprosto rađaju zli) i na toj razini sa svakim komuniciram. Ne znam kako niti to mogu objasniti, ali u vrlo kratkom vremenu mogu u grubo posložiti bilo čiji profil, tj. dobiti odgovor na pitanje: zašto je netko takav kakav jest... Općenito mi dobro ide slaganje uzročno-posljedičnih veza. Zbog svega što sam navela, naprosto ne dozvoljavam sebi osuđivanje drugih i potpuno mi je jasno zašto čovjeku nije dano pravo da sudi drugome.

Sad se možda pitate kakve to veze ima sa mnom i sa suknjom? E pa slično kao što analiziram druge, analiziram i sebe (a nisam djevica po horoskopu :)). Zbog tog kuta gledanja na život u stanju sam popraviti i očistiti svoje staklo (naravno, nitko to ne može do kraja :)). Određeni događaji iz djetinstva nabili su mi neke komplekse (da se tako izrazim). Neki drugi su pak proizveli obrasce ponašanja koji mi se ni najmanje ne sviđaju. I naprosto sam osjetila potrebu za velikim čišćenjem, zapravo je počelo samo po sebi... Mijenjam se. Ne znam koliko će taj proces trajati, možda nikada neće ni završiti, ali nezaustavljivo se mijenjam... I nemam ništa protiv, sviđa mi se odraz koji se počeo pojavljivati u ogledalu, a suknja mu dobro pristaje... :)))