Kad samo pomislim da do ljeta neću na godišnji i kad se samo sjetim što će se dogoditi s 1. 1. 2006... Za sve koje zanima kako mi je u braku - isto kao i prije, nema većih promjena. Vjenčanje kao da je bilo davno... Pišem o tome telegrafski kratko jer sam ovih tjedana izgubila smisao za romantiku. Zbog ritma kojim živim više ne znam koji je dan u tjednu, koji je datum, što sve trebam obaviti, kojim redosljedom... Izlazim iz kuće ujutro, vraćam se navečer.

Sa Novom godinom, kako sada stvari stoje, bit ću (ako se tako mogu izraziti) promovirana na poslu. Sve je to divno i krasno, ali već od same pomisli me boli želudac jer nisam sasvim sigurna da sam spremna na to. Neću više raditi s kolegom sa kojim izvrsno timski djelujem i koji je zapravo na mene prenio svoj princip rada. Moram priznati da mi nije svejedno... Jedno je kad radim sa njim, a drugo je kad preuzimam njegove poslove. Uz to je vezano još nešto što bih do kraja godine morala uvježbati - brzo čitanje. Na Filozofskom fakultetu postoji tečaj, ali zaista nemam 930 kuna koje bih u to mogla investirati. Ako netko od vas ima kakve upute, bila bih jako zahvalna...

Pokušat ću se češće javljati. Što mogu, takav je život - ako krene na jednom području, na drugome mora malo zapeti. Ovoga puta je moj virtualni identitet platio cijenu...