Vratia se Šime...

08.08.2005.

Sjećate se onog filma u kojem glumi Robin Williams "Ja ću budan sanjati"? U njemu je raj otprilike bio mjesto i trenutak u kojem su bili najsretniji... Ako me pitate kakav bih raj stvorila za sebe, to bi bio zalaz sunca u Makarskoj u trenutku kada orkanska bura raspuhuje kišne oblake. Jeste li ikada vidjeli prizor koji vam je bio toliko lijep da vam suze sreće naprosto krenu same po sebi? Nema tog fotoaparata niti kamere koji bi to mogli snimiti. Vjetar je nad olovnim morem stvorio izmaglicu kapi koja je pod krvavim suncem poprimala čarobne narančaste nijanse. Biokovo je gorjelo u bojama, a nebo su pokrili ostaci teških oblaka u plavim, sivim, ljubičastim, crvenim i narančastim tonovima. Borovi su jedva prkosili jakim naletima vjetra, a zrak je bio toliko pročišćen da su Hvar i Brač izgledali kao da su sasvim blizu - na njima se mogao vidjeti svaki detalj...

Nisam mislila da će me par dana oporaviti kao da sam negdje bila tjednima, ali to je Makarska. Napravili smo sve što smo morali zajednički obaviti - papiri, dogovori sa svečenikom i gazdom restorana... Trebat će mi vremena da posložim dojmove i vratim se u zagrebački ritam. Idem na posao, do prizemljenja me dijeli samo par sati...

I gori more
Od lipote tvoje
Ča dušu je zauvik vezala...


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.