Rozan je tražila izvještaj... Dakle, još uvijek ne mogu vjerovati da sam uspjela spojiti jedan par. I toliko sam sretna zbog njih da se ne sjećam jesam li ikada zbog tuđe sreće bila ovoliko sretna. Kao da sam ja zaljubljena! :)))

Eto kako ide pravi, životni ljubić:

ONA - Moja draga prijateljica. 39 godina, veliki ožiljci od dugogodišnje propale veze. Nesigurna i oprezna poput svih povrijeđenih ljudi. Bivši joj je bio pravi psihopat, nakon višegodišnje veze ostavio ju je u debelim dugovima, da ne govorim o svemu što joj je napravio mimo financija. Nije bila fizički zlostavljana, ali uz nju sam naučila da ima i gorih rana... U četiri godine imala je samo površnih veza. Izgledom je vrlo atraktivna i zapravo joj nitko ne bi dao te godine, prava rockerica, a srce ima veliko poput oceana.Kad voli, voli iskreno i duboko. Ali kao da je na sebe navlačila nesreću. Loše stvari redale su se jedna za drugom, od posla do privatnog života.

ON - Kolega s posla g. Apstinenta. Jedan od rijetkih ljudi koje smo odmah primili u svoju blizinu. 40 g, rastavljen, bez djece. Dobrodušan, miran, strpljiv, pažljiv, uspješan u poslu (ali ne onako ambiciozno, već zato što doista zna posao i voli to što radi). Svakome želi pomoći, zrači toplinom... Nije toliko zgodan, koliko je šarmantan. Kada se nasmije to je iz dubine srca. Skroman je i ni u čemu ne pretjeruje. I on, kao i ona, djeluje puno mlađe. Naprosto je nevjerojatno kako se među nama ne osjeća razlika u godinama. Oboje su od nas stariji 10 godina, a družimo se sa njima kao da su naše godište. I zapravo nam odgovaraju više od mnogih naših kolega i poznanika...

Ono što ih oboje povezuje jest usamljenost i nesigurnost, a oboje imaju toliko toga za dati... I tako sam jednom zaključila da ih svakako moramo upoznati. Istih su godina, slobodni, dobri... Razlike koje postoje u karakteru su mi se činile baš kompatibilnima. Ona je tip koja svojom energijom može pokrenuti njegovu, a on je tip koji bi joj svojom mirnoćom i staloženošću mogao pružiti mirnu luku i sigurnost koja joj je i više nego potrebna.

I tako smo prošloga tjedna pozvali njih dvoje i moju kumu u kino. Iskrice su bljesnule već na prvi pogled. On je u njenim očima bio neizmjerno simpatičan i jako joj se sviđao njegov iskren smijeh (da ne govorim kako joj je bio zgodan), a ona je za njega bila jako veselo stvorenje (jer je, kaže, malo onih koji se smiju čak i lošim stvarima). Oboje su se htjeli ponovno vidjeti, pa smo Apstinent i ja, svaki sa svoje strane, bili u rukavicama zamoljeni da organiziramo sljedeći susret. Našli smo se kod nas, pozvali smo ih da igramo Srabble. Došao je ošišan, uređen, lijep ko slika, a o njoj da i ne govorim. :) Druženje je završilo oko pola pet ujutro, barem su mi tako pričali jer sam ja zaspala na kauču od premorenosti malo iza ponoći. :))) Sa mojim su dragim puštali glazbu, organizirali su retromaniju i pijuckali pivo. Kao u ljubavnim romanima, razmjenjivali su poglede, osmjehe, slučajne dodire... Poput prave djece - mi smo bili ozbiljniji od njih. :) Dalje su se stvari odvijale ubrzano; putem nas su razmjenili brojeve telefona, našli se, otišli u kino (spetljali se kao sajle, pa zbog svoje nesigurnosti skoro sve minirali) i dva dana kasnije se upustili u vezu. Zaljubili su se jako, oboje su presretni... Čak će sljedećeg tjedna sa nama u Makarsku. :)

Naravno, svi znamo da je to još daleko od happy enda, to je tek početak i tko zna kako će završiti. Ali oboje su bili željni, da ne kažem izgladnjeli barem nade jer ih je prošlost ubila u pojam. Zapravo su bili u fazi u kojoj su mislili da za njih prave šanse više ne postoje i da više ne mogu naći nekog tko bi se u njih iskreno zaljubio. Samoća od čovjeka učini avet, a zaljubljenost je nevjerojatan dah života. Jako smo sretni zbog njih, zbog prilike koju su jedno drugome dali. Ako stvari potraju, kumstvo nam ne gine... :))))

Eto Rozan, nisam te uskratila za detalje. :)))