Definitivno mi treba potpuna promijena. Sanjala sam da su me u sklopu nekakve nagradne igre (ili neke slične gluposti?!) potpuno promijenili. Druga boja kose, potpuno drugačija roba... Ali ima nešto zanimljivo u svemu tome - nisam bila zadovoljna novim izgledom, a kosa je pri ispiranju bila potpuno prljava...

Oduvijek sam volila tumačiti svoju podsvijest, a pri tome izrazito pomaže zapisivanje snova, pa makar i onih naizgled najglupljih i najbesmislenijih. Jeste li ikad pokušali? Recimo i ovakav motiv možda nosi svoju poruku. Moglo bi izgledati ovako:

nagradna igra = nešto lijepo, ali također i nešto na čiji krajnji ishod nisam mogla utjecati. Događaj koji priželjkujem, ali njegovo ostvarenje neće ovisiti o meni. Mislim da su u pitanju dvije mogućnosti: jedan nagradni natječaj u kojem doista mislim sudjelovati, ali nisam sigurna da zapravo želim pobijediti s obzirom da bi to značilo potpunu promijenu u životu. A može biti da je riječ i o strahu od mogućeg zapošljavanja jer nisam sigurna da bi pozicija na kojoj bih eventualno dobila posao bila ono pravo što unutar medijske kuće želim.
moj novi izgled = spomenuta promijena koje se bojim. Događaj bi me potpuno promijenio, u očima drugih bi trebala izgledati wow (znači, činilo bi se svima da sam postigla ono što sam zaista htjela), ali ja zapravo ne bih bila zadovoljna.
prljava boja kose= u snu sam pokušala svoje nezadovoljstvo frizurom (činila mi se kosa nekako obješenom i previše masnom) riješiti tako da kosu samo smočim, pa istrljam ručnikom. No, tada je postala teška, previše sam stavila vode, a kada sam je ocijedila, voda je bila prljava. Rekli su mi da je to zbog loše boje (crvene), a meni se ionako gadila i znala sam da problem ne mogu na brzinu rješiti. U tumačenju mogu ostaviti samo ovaj zadnji dio rečenice. Promijena koja bi mi se dogodila bila bi korijenita, a povratak na staro stanje nebi bio jednostavan

:)

Manje sam sklona mišljenju da snovi predstavljaju ono što će se zaista dogoditi, emocije koje ću stvarno proživjeti i slično. Doduše, daleko od toga da bih mislila kako ne postoje snovi koji navještavaju budućnost. No ipak, većinom sam sanjala snove koji su mi ukazivali na ono što ja podsvijesno mislim o nečemu, čega se trenutno pribojavam, što trenutno osjećam... Recimo, kada bih sanjala mračne hodnike sa puno vrata za koje ne znam gdje vode (a to sam sanjala u nekoliko navrata) redovito su bili odraz moje trenutne izgubljenosti i nesigurnosti. Pa čak i noćas sam sanjala da postoji nekakav hodnik, no zanimljivo je bilo da sam u njega samo gledala kroz nekakav prozorčić i nisam htjela tamo ući (tumačenje: želim ići sigurnim putevima, donositi ziheraške odluke).

Simboli u snovima su mi oduvijek bili zanimljiva stvar. Ne mislim pri tom na nekakve klasične simbole: zmije, zube, letenje i slično, već i one stvarčice koje se čine najbezazlenijima i nisu opisane u sanjaricama ili Freudovim knjigama.

Ukratko, ovo noćas zapravo mislim da znam na što se odnosilo. Imam jednu odličnu poduzetničku ideju, a koja je usko vezana uz moju pravu struku - odnose s javnošću čime sam se i bavila. Da malo zapnem, sigurno bih je mogla realizirati. Imam dovoljno iskustva, znam prepoznati njezinu vrijednost i mogućnosti, ali mi nedostaje odlučnost. S obzirom da ta zamisao već neko vrijeme lebdi u zraku, odlučila sam sudjelovati na natječaju za najbolju poduzetničku ideju "Ideja" koji su organizirali tjednik Globus i konzultantska kuća McKinsey&Company. Zaista mislim da bih uz dobru razradu projekta mogla imati dobre šanse (fali mi još samo netko tko se razumije u izradu financijskog plana...). Ali... Uvijek postoji taj "ali" koji se odrazio i na snovima.
Postavimo kao hipotezu da bih mogla ući među prvih deset finalista i zaista osvojiti 150 ili 300 tisuća kuna što mi je dovoljno za početak realizacije. Uz to je vezana hrpa dvojbi:
Prije svega, nisam sigurna da zaista želim ostaviti novinarstvo, a to bi bilo neminovno jer ne bih imala vremena uz takvu tvrtku još i uređivati ili piskarati, a sa tim poslom sam izrazito sretna.
Nisam sigurna da se želim vratiti u odnose s javnošću. I danas se time bavim ovisno o poslu, ali to nije ono što me ispunjava i čini sretnom.
Bojim se ulaska u poduzetničke vode jer nisam sigurna da imam karakteristike dobrog poduzetnika kao što je spremnost na rizik, rad koji podrazumijeva 24 sata (a to bi se dogodilo kad bi nešto bilo zaista moje), gubitak slobodnog vremena koje želim iskoristiti za planiranje obitelji...
Nisam sigurna da želim izložiti svoju ideju riziku da je preotme netko bolji i sposobniji, a da ja potpuno izvisim (a to bi se moglo vrlo lako dogoditi ako npr. ne uspijem u realizaciji. Zaštita intelektualnog vlasništva je kod nas na vrlo slabim temeljima).
Ima toga još, ne pada mi trenutno sve napamet. A unatoč svemu, vuče me da u sve to uskočim, već sam odavno počela raditi na poslovnom planu...
I san je imao detalj koji je to potkrijepio. Sanjala sam konkretno da projekt predajem, ali mi ga odbijaju jer je kriva adresa? (bio je nekakav kafić, a ne javnobilježnički ured). Tumačenje: nisam sigurna da ideja zaista ide na pravo mjesto...

U principu, ne volim sanjati jer se rijetko zaista i odmorim... Probajte i vi zapisivati snove, iznenadit će vas koliko poruka možete naći u naizgled sasvim nepovezanim stvarima. I nije isto samo razmišljati o tome ili i zapisivati...

Idem na svoj posao. Danas je novi dan, puno toga može biti jasnije.