Da, jako sam bijesna, vjerojatno kao i većina Zagrepčana frustriranih vremenom i sivilom. Ali ulje na vatru je dodalo nešto što me ždere već godinama. Naime, vezanost uz Makaranina znači sporadično slušanje idiota koji su se prozvali Zagrepčanima iako doista ne znam na temelju čega si uzimaju to pravo. Umorna sam od granično inteligntnih lokalpatriota čije bih mišljenje ignorirala da njihov prostakluk nije usmjeren ravno na nas. Moj dragi je dotepenec, a oni su gospoda purgeri...

Dakle, što je bio neposredni povod: jutarnja gužva na cesti, kiša, nervoza... Ne samo da se mora paziti na mokar kolnik, nego se mora paziti na idiote u prometu. "G. apstinent" (da se ne ponavljam sa "moj dragi") je zaista oprezan vozač, a također ima i ono što se zove "kultura u prometu", a što se obično zaboravlja pri izlasku iz autoškole. Vozili smo tako Palmotičevom prema zelenom valu. Odjednom nam se stari majmun u crnom BMW-u tako naglo ubaci da mi je pozlilo jer je bilo stvar centimetra hoćemo li se u njega zalijepiti ili ne. Pozelenila sam od muke, a ovaj moj je sjeo na trubu. Primitivni brkajlija izlazi iz auta mašući rukama:
- Šta trubiš, kretenu jedan! Ti si iz Makarske jel' da?
E tu je došlo do mog pucanja filma. Ne želim ponavljati što sam sve izgovorila i kojim vokabularom jer je trenutno jedino zbog čega žalim to što sam si dozvolila spuštanje na njegov nivo. Tresla sam se od bijesa. Naravno da sam mu rekla da sam zato ja Zagrepčanka, pa nek meni proba nešto reči o vožnji...

Pa eto poruke za sve koji misle da se Zagrepčaninom (a da ne govorim čovjekom) postaje rođenjem, adresom ili registarskim tablicama. Ako ste se već opredijelili za idiotizam, molim vas da ne spominjete svoje porijeklo. Znam da zbog svoje zatupljenosti i kratkovidnosti niste to u stanju shvatiti, ali vi niste ništa drugo nego sramota za svoje sugrađane.

Svima želim manje svadljiv i nervozan dan te izbjegavajte razgovore sa ljudima koji vam općenito idu na živce jer su konflikti gotovo sigurno neizbježni.