Ne mogu izdržati, ova nervoza oko djetetova srca me sve više pere... Nazvala sam svog ginekologa i zamolila ga da se ipak vidimo sutra jer sam nemirna. U 9 ujutro znat ću definitivno kako stvari stoje. Ne, nemam loš predosjećaj nego se naprosto bojim - kao kad sam bila u avionu. Mrzim letenje i onaj osjećaj da sam tu gdje jesam i da više ništa ne mogu za sebe napraviti već je sve u Božjim (i pilotovim) rukama.

Pa eto, ni sada ništa ne mogu napraviti, niti za dijete, niti za sebe. Svako malo-malo mi srce preskakuje, tako neugodan osjećaj. Dođe mi da pobjegnem... Voljela bih da je danas sutra...