Nije mi baš neki period u životu... U nedjelju mi je umrla baka. Bila je jako stara, 98. godina i samo je zaspala. Nije bilo neočekivano, a i bilo nam je drago što je umrla mirno, u snu. Nisam išla na sprovod kako kuća nebi bila prazna... Već sam spomenula da živim u sjevernom dijelu grada gdje su nekada većinom živjeli lovaši, a i sada se nađe imućnih ljudi. Shodno tome, ovaj dio je vrlo popularan za krađe.

U Zagrebu vlada nova lopovska "moda" - čitaju osmrtnice u novinama, traže adrese potpisanih obitelji, telefonski ih provjeravaju, ponovno zovu (ili zvone na vrata) u vrijeme sprovoda ili mise zadušnice da vide da li je kuća prazna, a onda provaljuju, pa čak i usred bijelog dana. Tako je nedavno umro susjed iz naše ulice, pa su im u vrijeme mise zadušnice skorz "počistili" kuću. Ukrali su zlato, novac, sve dragocijenosti, pa čak i kutiju s dokumentima... A kod njih se imalo što za ukrasti. Zamislite šok obitelji - gospodin je umro nenadano, vjerojatno i sami znate što znači rusvaj u obitelji nakon što općenito netko premine, vrate se žalosni sa sprovoda i mise zadušnice i zateknu u potpunosti opljačkan stan... Grozno!

Tako smo mi jučer ujutro primili čudan poziv. Nazvali su moje roditelje s objašnjenjem da kao zovu iz javnobilježničkog ureda s pitanjem jesu li moji zainteresirani da se kod njih obavi ostavinska rasprava... S obzirom da mi je tata ostao zbunjen, pitali su ga da li je on taj i taj s te i te adrese. Pri tom su rekli krivu adresu... Tata je odbio, ali je i rekao gdje živimo. Tek kasnije kada su shvatili što bi to moglo biti, nazvali su ostale u obitelji. Svi potpisani u smrtovnici, a čiji se brojevi nalaze u telefonskom imeniku, primili su čudne pozive. Recimo, zvali su u bakin stan s objašnjenjem da zovu iz hitne telegramske službe i da traže broj telefona od tatinih sestara?! Oni da ne znaju broj telefona?! Moji su sve upozorili da zaštite kuće i stanove, pa sam tako ostala doma, a istini za volju, nisam se ni osjećala najbolje. Kasnije nam je bratić koji poznaje neke ljude u policiji rekao da je to standardan način na koji "posluju" u posljednje vrijeme. Navodno ta skupinica nije opasna jer čim čuju ili vide da kuća nije prazna, odmah odustaju, nema tu nekog nasilja. Poznati su i po glupim opravdanjima, ne samo kad zovu, već i kad zvone na vrata. Naime, ponekad odmah u vrijeme sprovoda dođu, a ako netko otvori onda bulazne kojekakve gluposti tipa: dostava pizze, ali smo se zabunili i slično.

Pravi lešinari, fuj!

Još nisam otišla kod zubara, a umnjak se potpuno smirio. No, baš zato bih to trebala napraviti što ranije. Bliži se ginekološki pregled u ponedjeljak, a ja sam sve nervoznija... Uvijek nađem neki razlog. Recimo, na prošlom UZV još se nije mogao zabilježiti rad srca, sada bi baš sve moralo biti jasno. U subotu navršavam formalnih 12 tjedana trudnoće i mislim si kako bi bilo lijepo da je to stvarno 12 tjedana jer tada bi rizik od spontanog bio bitno smanjen... Ovako trebam računati da sam otprilike u 10-tom tjednu...

A ne bih se smjela žaliti jer sam stvarno ok. Činjenica je da sam i dalje iscrpljena, umorna, da me navečer često noge bole, da me grudi svrbe i slično. Ali ne povraćam osim u rijetkim danima, nisu mi neke mučnine, nikada se nije pojavila recimo sukrvica, nemam baš nikakvih komplikacija...

Eto, valjda ću sljedeći puta biti boljeg raspoloženja...