Znam da je to totalno glupo... Osjećam se kao dijete kad plaće, a svi ga uvjeravaju: ma ništa ti ne brini, sve će biti dobro, striček zubar je dobar i ništa ti zločestoga neće napraviti. Zanimljivo je da sam se kao starija počela bojati više nego kad sam bila dijete. Tada mi lokalna anestezija nije predstavljala nikakav strah, a sada... Dođe mi da povraćam od užasa, posebno sada.

Imam "Santa Barbaru" sa umnjacima... Izbiju van i pokvare se. Tri sam komada izvadila i ostao je samo četvrti. Ono čeg se najviše bojim jest da je taj četvrti na donjoj čeljusti što podrazumijeva jednu od najgadnijih lokalnih anestezija što sam ih ikada primila. Gotovo ti umrtvi pola glave, od vrata do čela - užasan osjećaj...

A morat ću... Odgađala sam do posljednjeg trena. Sve sam mislila: izdržat ću do kraja prvog tromjesečja pa da me lokalna uopće ne brine, ali mislim da neću... Jutros sam se probudila sa bolovima pri gutanju, a ovo čudo je sve crnije... Jebeš ga...

Što je najgluplje od svega - NE BOJIM se poroda, a BOJIM se zubara?!?!?! I sve si mislim: hoće li moj organizam drugačije podnijeti injekciju? Jesam li sad puno više osjetljivija, pa će mi možda pasti i tlak?... Još neke strahove ne želim spominjati jer općenito ne treba prizivati bilo što... Toliko o mojoj hrabrosti, prohujalo s vihorom...

Help.........