Dakle, dobila sam svoj poklon pod bor i to onaj kojem sam se nadala neovisno o tome kako glupo zvučalo... Poželjela sam grlobolju koja će me spriječiti da pušim! Vjerovali ili ne, počelo je na Badnjak... :)
S obzirom da je moje pušenje zaista više u glavi nego u organizmu, naprosto nisam imala nikakvu apstinencijsku krizu, a čak niti želju. U ova nepuna dva dana niti jednom nisam požalila što me grlo toliko boli da ne mogu zapaliti. I tako se Bog pobrinuo da mi zaveže ruke na dva, tri dana, a o meni će ovisiti nastavak kad grlobolja prođe...
Sad bih mogla pisati o situacijama u kojima pretpostavljam da će mi biti najgore, ali neću iz vrlo jednostavnog razloga: dokazano je da nam se ostvari puno toga na što, da se tako izrazim, usmjeravamo svoju energiju. Neki kažu da se ostvaruje ono što jako želimo. To je točno jer se ostvaruje prije ili poslije, ali to je samo dio istine... Zato neću pisati o tome, neću uopće predviđati kada bi mi moglo biti teško. Ako bude, bit će, preživjet ću. :)))
Idem sad raditi kruh, palo mi je na pamet da bih mogla... Treba sad korisno iskoristiti energiju :)))