Želim dijete. Dugo sam s dragim, radimo na tome. Imala sam spontani prije par mjeseci... Nije krva cigareta, zapravo tada nije bilo ničije krivice, dogodilo se. No, zaklela sam se da neću pušiti u trudnoći niti kasnije. Moji su roditelji bili pušaći - mama još uvijek je, a tata je prestao. Od troje djece samo je meni mirisao dim... Neću moći utjecati na odluku svoje djece, ali ne želim im dodatno davati svoj primjer. Ako će postojati genetska predispozicija, to je jedna stvar, ali i protiv toga se može ako u kući nema dima. Još samo kad bi i moj dragi odlučio prestati...

To mi je zapravo najgore od svega. Dođem kući, a svuda miris dima. I zbog njega bi bilo dobro da prestanem, jer bih tako njemu mogla dati dodatni razlog. Tvrdoglav je, prisile ne pale, a za dogovor, kako kaže, nije spreman... Sjećam se kad smo se upoznali. Tada je pušio s vremena na vrijeme, a kako sam ja već zagazila u pušačke vode, tako sam vjerojatno i njega dodatno navukla. Možda sad uspijem proizvesti suprotan efekt?

Kažu da treba odrediti datum prestanka. Toga se bojim - uvijek sam imala blesavu glavu. Baš kad bi mi rekli da nešto ne smijem, radila sam suprotno... Ali možda bi trebala pokušati. Božić mi se čini kao idealno vrijeme, imat ću dva slobodna dana. A do tada ću nastojati pušiti što manje. I danas sam zapalila samo tri cigarete. Dakle, kažu i da nije neuspjeh toliko dugo koliko se pokušava... Ajmo opet pokušati. Ima li neka drežurna žrtva koja bi mi bila podrška? Netko tko bi prestao sa mnom?