| < | rujan, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
|
Nakon duljeg vremena ovu nedjelju je odrađena baza. Jer u Plaćeničkoj bazi osim za šumski trening postoje uvjeti za trening uz vatru. Nas dvanaest ovaj put odlučujemo odraditi teren s južne strane baze. Pošto se na terenu zateklo čak šest PMR-stanica dijelimo se na način da svaki nositelj stanice bira svog binoma među onima bez stanice. Na taj način dobili smo šest binoma koji su mogli odrađivati posao mimo klasične linije. Pokazalo se to odličnim rješenjem jer je i sam teren nametnuo takvo djelovanje. Šumarci i gustiši prošarani sa čistinama bili su kao stvoreni za djelovanja binoma. Veće formacije trenutno su gubile koheziju zbog nemogućnosti održavanja linije uslijed gubitka vidljivosti. Zbog toga nam se prvi fajt razvukao na skoro dva sata, a okončan je tek kad nam je na naplatu počeo dolazit broj izgubljenih života.  Naravno jedna strana je morala pobijediti, ali u biti čitavo vrijeme je trajalo nadmudrivanje i taktiziranje ekipa oko gustiša. Često su borci bili toliko izmješani, da poginuli nisu znali gdje se povući u respawn. Sve u svemu bio je to odličan i intenzivan fajt, o kojem najbolje govori potrošnja vode tijekom istog. Jer osobno se stvarno ne sjećam kad sam zadnji put tako brzo ispraznio čuturu. O potrošnji znoja bolje ne govoriti. Isto tako, interesantan je bio osvrt jednog novog Plaćenika, koji je dosta dugo trenirao nogomet i kojem je ništa odigrat dva sata u komadu. Nakon dva sata provlačenja po gustišima sa replikom u rukama, Jojja nam priznaje kako ipak "osjeća" noge. Znači to je to! - zaključuje on...  Nakon takve iscrpljujuće borbe snaga je morala biti povraćena s unosom proteina, pa se stoga zdušno prionilo loženju vatre i bacanju mesa na istu. Druženje uz vatru potrajalo je skoro do sumraka, a zatim je nekolicina najupornijih odlučila potrošiti i te nedavno unesene kalorije. Pa smo na kraju odradili još četiri brza fajta na ispadanje, a koji su potrajali još nekih sat vremena. Dovoljno da opet natopim odoru sa znojem. Sve u svemu, odlično proveden dan u pozitivnom okružju. A upravo je to ono zbog čega se svi i bavimo ovim sportom. |
|
Sroljavo i oblacima prekirveno nebo bacilo nas je u neku letargiju, tako da smo se sat vremena okupljali i spremali do početka treninga. No iako se debelo kasnilo od zakazanog vremena, bilo je to onako opušteno i relaksirano. U stilu - a šta'š, takav je dan. Odabirom dvojice, koji stvarno dugo nisu bili na terenu dijelimo se sedam prema sedam i fajt može početi. Kontra ekipa nam nonšalantno kreće prema najvišoj koti... a nama očito preostaje jurišati uzbrdo. Znamo da je to kontra pameti, ali što je tu je. Jedino što smo pritom mogli birati je pravac napada. Tijekom hodnje do drugog kraja terena, brzo se dogovaramo krenuti blažom strminom. Krećemo, ali gine se nemilo. Ovi s vrha kontroliraju prostor i jednostavno metu. Nakon dvije pogibije, odlučujem se u borbu vratiti po sredini terena. Izbjegavam izravni sraz i tražim meku točku ulaska. Konačno nas dvojica izbijamo na greben, prebacujem se s druge strane ceste i lagano čistimo sve pred sobom. Vidimo da među mrtvima dvojica nedostaju, ali cilj je ostvaren tj. čuka je naša. Zovemo ih, ali se ne javljaju. Taman kad sam ih krenuo zvat na vezu, krajičkom oka vidim da prilaze s podignutim replikama. Pucaju, ja odmah odustajem od borbe, ali ih u tom trenutku jedan naš odlutali rješava s leđa. Bez obzira što je situacija bila lagano ne jasna ili ne definirana... to nije izazvalo nikakvu negativnu reakciju. Oni su mene, Commy je njih i sve pet. Nema vike, nema žuči, svi se smiju i kreće se u drugi fajt.  Foto Okupator. U drugu borbu krećemo na nižu stranu terena. Krećemo se u liniji. Prvi kontakt bilježi desno, a potom i lijevo krilo. Na lijevom krilu smo u nepovoljnijoj poziciji. Oni su u sjeni, dok mi iz gustiša doslovce ništa ne vidimo. Čim se pomaknemo ginemo. Ostavljamo jednog da pokriva taj pravac, a nas četvorica oživjelih mijenjamo pravac napada i krećemo prema desnom krilu. Prolazimo iza naše dvojice koji iz jednog rova odolijevaju napadima i širokim desnim obuhvatom dolazimo njihovih napadača pod devedeset. Penjemo se uzbrdo i čistimo lagano. Gine se, ali se i napreduje. U jednom trenutku njihovoj prorijeđenoj liniji, pridružuje se onaj binom, koji nas je zadržao na lijevom krilu. Prošli su nekako onog našeg. Linija diše, ali gura se nekako. I onda na naplatu dolazi broj života. Ginem treći put i to je to što se mene tiče. Vraćam se prema autima sa jednim njihovim kojem je otkazala baterija. Dok ćakulamo tako i skidamo znojem natopljenu opremu sa sebe, čujemo pobjedničke rafale. Netko je pobijedio. Ovaj put je to bila suprotna strana. Svaka čast, bolje su odradili završnicu. Sunce koje je u međuvremenu probilo oblake, počelo je dizati temperaturu i sparinu, natjeravši nas tako na povlačenje nakon tri sata šume. Moglo se u biti odraditi još, ali čemu forsanje? I to je u biti poanta ove naše priče. Provesti nedjelju na čistom zraku, kretati se, dobro se oznojiti, ispuhati stres koji se nakupi kroz radni tjedan, a ako netko pritom želi i nešto naučiti o vojnoj taktici, kretanju, koordinaciji i na kraju krajeva o fair-playu - uvijek nam je dobro došao. |
 Šesnaest Plaćenika izlazi na teren, dijeli se u dvije ekipe i započinje bespoštednu borbu do "istrebljenja". U maniri brdsko-planinskih postrojbi penjali smo se i silazili s brda u želji da slijedimo učenje našeg starog frenda Sun Cua - tko vlada uzvisinom, vlada bitkom. Silazni juriši unosili su pomutnju u redove "nizinskih" postrojbi koje su također vrlo čvrsto i hrabro djelovale s nepovoljnije niže pozicije. Odrađujemo četiri vrlo intenzivne borbe koje su od Plaćenika, s obzirom na konfiguraciju terena, tražile velike tjelesne napore, pa su čak i oni koji inače zaziru od penjanja pokazali zavidnu razinu volje i sposobnosti. Vladala je odlična atmosfera, vodilo se računa o izbjegavanju "pucanja" s manjih udaljenosti, pogotovo u zidanim objektima. Osim toga, teren smo dijelili s paintball ekipom koja se našla na istom terenu. Podijelili smo sektore djelovanja i ostvarili prijateljsku atmosferu gdje smo se trudili ne ulaziti jedni drugima u prostor. Paintballaši su nas na kraju počastili i svježe pečenim mesom s roštilja, pa smo se na kraju podružili i razmijenili iskustva iz naše dvije slične, a opet različite, discipline. Zahvaljujemo im na svemu. Izvještava Okupator.  Foto Okupator. |
|
Buđenje u 05:50h, odjevanje, utovar, pokretanje transportera, te vožnja do mjesta okupljanja. Utovar Plaćenika i njihove opreme, dotankavanje goriva i od 06:50 smo na putu. Cesta je poluprazna, malo se brže vozi i na granici smo točno u 9:10h. Preko rijeke gledamo na Vojvodinu i Republiku Srbiju. Nepregledna Spačvanska šuma svud oko nas. Domaćin nas brifira, dijele nas na dvije strane po dvadesetak boraca i krećemo svak na svoju stranu. Scenarij je jednostavan. Dvije baze sa respawnima, dva sanduka sa tajmerima i pet zastavica sa svake strane. Zastavice nose po 50 bodova, aktivacijom tajmera u sanduku svaka minuta nosi bod i svako pogađanje nosi bod. Po pogađanju vraća se u svoju bazu, upisuje vrijeme i odmah nazad u borbu. Stoga je intezitet borbi vrlo visok. Nema se vremena za gubljenje i odmah se vraćamo nazad u vatru. Pošto s naše strane samo pet boraca poznaju teren, pred prvi sraz se dijelimo po ekipama na način da spomenuta petorka s ostalima brani središnji prostor (selo) u kojem se nalaze naše zastavice. Istodobno naš Plaćenički tim kreće lijevo pronaći i osigurati sanduk sa tajmerom. Naravno, baš u naš sektor se slijeva glavnina napada Plavih, pa umjesto potrage za sandukom moramo prihvatiti borbu sa dvostruko jačim snagama. Taktički se raspoređujemo, postižemo prve pogotke i kako neprijateljska linija slabi, lagano počinjemo gurati prema naprijed. Naravno bilježimo i mi gubitke, ali naša baza je bliža i odmah smo nazad. U principu naredna četiri sata neprekidnog bojnog djelovanja ponavljao se isti obrazac. Taman kad bi mi Crveni zaustavili napad Plavih i počeli ih gurati prema njihovoj bazi, njihovi novooživjeli bi ulazili u borbu i naše već prorjeđene snage bi zaustavljali i potiskivali nazad. Prilikom tog yo-yo osciliranja po terenu, u par navrata došlo je do mješanja linija (čak i slučaja prijateljske paljbe), pa smo zato negdje na pola fajta uveli lozinku/odziv.  Izmjenjivali su se pravci napada, tako da su Plavi u jednom trenutku napadali po jednom, a odmah zatim pokušavali probiti po drugom boku. Iako Crvena strana nije nikog odabrala kao zapovjednika, tim brzim izmjenama napada, mi smo još brže parirali komunikacijom preko veze i izvještavanjem ostatka ekipe o situaciji na pojedinom krilu. Tako su se oživjeli iz respawna jednostavno vraćali u borbu tamo gdje su nam pojačanja najviše trebala. No kako je vrijeme odmicalo ljudi su bili sve umorniji i počela su kašnjenja pri izlasku iz respawna. Jednim dijelom zbog toga, a jednim dijelom zbog brojnog i dobro koordiniranog napada na naše lijevo krilo, Plavi se probijaju do sanduka i uspjevaju aktivirati tajmer. Iako smo na kraju uspjeli zaustaviti taj napad i počistiti sve neprijatelje, dok nam je dotrčao inžinjer (koji jedini ima ključ od sanduka), prošlo je deset minuta. No to nas nije previše zabrinjavalo, pošto smo znali da bolje stojimo sa killovima. Međutim na kraju je presudio pad koncentracije s naše strane i gubitak jedne zastavice doslovno u zadnjim minutama fajta. Plavi su pobijedili, ali svima nama tamo okupljenima to je bilo još i najmanje bitno. Nama je bilo bitno dobro se oznojiti tijekom četiri sata intezivnog treninga, a potom uživati u roštilju, pivu i druženju sa domaćinima. Vrhunski trening i odličan dan završavamo utovarom u transporter malo prije 17 sati. Povratak nam se malo odužio, među ostalim jer smo povratkom u kvart desantiranja prvog Plaćenika, prionuli razduživanju preostalih tekućih pripravaka i raščlambi provedenog. U konačnici vrlo smo zadovoljni današnjim učinkom na terenu. Zahvaljujući odabiru taktike primjerenoj situaciji na terenu, te dobrom koordinacijom Plaćeničkog djelovanja, ostvarili smo skoro 50% pogodaka Crvenih. Nas trojica doma stižemo iza 23h. |
|
Nakon dva dana kiše očekivali smo svježinu na terenu, no dočekao nas je vrlo težak dan. Vlažnost u šumi je bila ogromna i već na početku prvog fajta osjetio sam kako mi se znoj cijedi niz leđa. Usprkos tako teškim uvjetima odradili smo tri fajta. Prvu borbu, četvorka odlazi u nepoznato, a šestorka ih traži. Iako nam glavnina snaga ulijeće u zasjedu i time su onemogućeni u daljnjem napredovanju, binom na desnom krilu uspješno prolazi i čisti preostale neprijatelje s boka. Sljedeći fajt petorka odlazi braniti objekat, dok petorka napada. No čekajući njihov napad, lagano se krećemo naprijed i u jednom trenutku preuzimamo inicijativu i krećemo naprijed u čišćenje. Posljednji neprijatelj se povlači, ali nema šanse umaći četvorci koja ga okružuje. Treći fajt krećemo mi u napad na objekt. Sredinu prepuštamo binomu koji privlači paljbu, dok preostala trojka kreće lagano u obuhvat po lijevom krilu.  Šumom odjekuju rafali dok se polako penjemo prema središnjem dijelu, kad odjednom iznenađenje. Pogađaju mi lijevokrilnog koji se nalazi nekih 10 metara naprijed. Zauzimamo čvrste obrambene pozicije iza debelih stabala i skeniramo prostor pred sobom. Vidim neke pokrete u daljini, otvaram paljbu, ali to su poginuli u respawnu. Tu je negdje... i onda odjedom pogotci s leđa. Svaka čast. Dok nam je Smoc iz gustiša odvlačio pažnju, Toni nam se privukao s leđa. Taj fajt je potrajao još malo dok njih dva nisu riješili našeg posljednjeg preživjelog, ali i tome je uskoro došao kraj. Za čas je proletjelo tih par sati i došlo vrijeme za razlaz. Što zbog radnih obveza nekih od nas, što zbog otkaza dvije replike (koje je na žalost "reparirao" isti "majstor"), što zbog zaista teškog dana... razilazimo se relativno brzo, a dogovor za sljedeći vikend ostavljamo za forum. |
