Marketing
Na granici
Buđenje u 05:50h, odjevanje, utovar, pokretanje transportera, te vožnja do mjesta okupljanja. Utovar Plaćenika i njihove opreme, dotankavanje goriva i od 06:50 smo na putu. Cesta je poluprazna, malo se brže vozi i na granici smo točno u 9:10h. Preko rijeke gledamo na Vojvodinu i Republiku Srbiju. Nepregledna Spačvanska šuma svud oko nas. Domaćin nas brifira, dijele nas na dvije strane po dvadesetak boraca i krećemo svak na svoju stranu. Scenarij je jednostavan. Dvije baze sa respawnima, dva sanduka sa tajmerima i pet zastavica sa svake strane. Zastavice nose po 50 bodova, aktivacijom tajmera u sanduku svaka minuta nosi bod i svako pogađanje nosi bod. Po pogađanju vraća se u svoju bazu, upisuje vrijeme i odmah nazad u borbu. Stoga je intezitet borbi vrlo visok. Nema se vremena za gubljenje i odmah se vraćamo nazad u vatru. Pošto s naše strane samo pet boraca poznaju teren, pred prvi sraz se dijelimo po ekipama na način da spomenuta petorka s ostalima brani središnji prostor (selo) u kojem se nalaze naše zastavice. Istodobno naš Plaćenički tim kreće lijevo pronaći i osigurati sanduk sa tajmerom. Naravno, baš u naš sektor se slijeva glavnina napada Plavih, pa umjesto potrage za sandukom moramo prihvatiti borbu sa dvostruko jačim snagama. Taktički se raspoređujemo, postižemo prve pogotke i kako neprijateljska linija slabi, lagano počinjemo gurati prema naprijed. Naravno bilježimo i mi gubitke, ali naša baza je bliža i odmah smo nazad. U principu naredna četiri sata neprekidnog bojnog djelovanja ponavljao se isti obrazac. Taman kad bi mi Crveni zaustavili napad Plavih i počeli ih gurati prema njihovoj bazi, njihovi novooživjeli bi ulazili u borbu i naše već prorjeđene snage bi zaustavljali i potiskivali nazad. Prilikom tog yo-yo osciliranja po terenu, u par navrata došlo je do mješanja linija (čak i slučaja prijateljske paljbe), pa smo zato negdje na pola fajta uveli lozinku/odziv.
Izmjenjivali su se pravci napada, tako da su Plavi u jednom trenutku napadali po jednom, a odmah zatim pokušavali probiti po drugom boku. Iako Crvena strana nije nikog odabrala kao zapovjednika, tim brzim izmjenama napada, mi smo još brže parirali komunikacijom preko veze i izvještavanjem ostatka ekipe o situaciji na pojedinom krilu. Tako su se oživjeli iz respawna jednostavno vraćali u borbu tamo gdje su nam pojačanja najviše trebala. No kako je vrijeme odmicalo ljudi su bili sve umorniji i počela su kašnjenja pri izlasku iz respawna. Jednim dijelom zbog toga, a jednim dijelom zbog brojnog i dobro koordiniranog napada na naše lijevo krilo, Plavi se probijaju do sanduka i uspjevaju aktivirati tajmer. Iako smo na kraju uspjeli zaustaviti taj napad i počistiti sve neprijatelje, dok nam je dotrčao inžinjer (koji jedini ima ključ od sanduka), prošlo je deset minuta. No to nas nije previše zabrinjavalo, pošto smo znali da bolje stojimo sa killovima. Međutim na kraju je presudio pad koncentracije s naše strane i gubitak jedne zastavice doslovno u zadnjim minutama fajta. Plavi su pobijedili, ali svima nama tamo okupljenima to je bilo još i najmanje bitno. Nama je bilo bitno dobro se oznojiti tijekom četiri sata intezivnog treninga, a potom uživati u roštilju, pivu i druženju sa domaćinima. Vrhunski trening i odličan dan završavamo utovarom u transporter malo prije 17 sati. Povratak nam se malo odužio, među ostalim jer smo povratkom u kvart desantiranja prvog Plaćenika, prionuli razduživanju preostalih tekućih pripravaka i raščlambi provedenog. U konačnici vrlo smo zadovoljni današnjim učinkom na terenu. Zahvaljujući odabiru taktike primjerenoj situaciji na terenu, te dobrom koordinacijom Plaćeničkog djelovanja, ostvarili smo skoro 50% pogodaka Crvenih. Nas trojica doma stižemo iza 23h.
Post je objavljen 10.09.2012. u 14:11 sati.