srijeda, 31.01.2007.
Transparentno
Ovih dana mi je Blogov kolac jedan od najzanimljivijih blogova. Zanimljivo je čitati ocjenjivačke Muke po Macanu. Naime, Macan je jedan od trojice (ne)sretnika koji su se prihvatili stolice u žiriju Bestselerovog natječaja za kratku priču.
Macan se odlučio svoje dojmove o pristiglim pričama podijeliti s blogerskim pučanstvom. Krenuo je s dosta žara, sad je već "zamor materijala" više no očigledan. Jerbo priča ima mnogo prekoviše.
Već sam sasvim dovoljno puta slao priče na neke natječaje i bio baš razočaran rezultatima, ne toliko zbog vlastitog neuspjeha koliko zbog čudnih kriterija koji su očigledni u slučaju da je natječaj nagradni. Kad tek trećerangirana priča nalikuje na nešto smisleno i zanimljivo, a prve dvije ne možeš čitati dalje od druge rečenice upitaš se da li je to vrijedno entuzijazma mnogih wannabe-pisaca koji prate zbivanja oko svega toga čekajući dobre vijesti kao što ozebao čeka sunce.
Zato mi je ovo zanimljivo. Ne vidim priče, ne znam tko su autori, mogu pročitati tek naslove. Zanimljiva su mi razmišljanja i kriteriji kritičara:
A što ako sudac pogriješi? Ako je tako loše volje da u koš baci dobru priču, da preporuči lošu? Što onda? Ništa onda.
Da... Što ako je sudac loše volje? Jer i on je samo čovjek.
Sve u svemu, čini se da Blogov kolac svoj posao radi veoma predano i fer.
-22:24 - Komentiraj ( 12 )
- Print -
#
nedjelja, 28.01.2007.
Eto, malo...
Od kad nisam pisao blog? Ponedjeljak? Aha. Dugo.
Uglavnom ne stižem. A kad se odlučim, uglavnom je to baš kad je blog nedostupan. Što je često. 
Odvažih se ponovo se upustiti u samostalnu djelatnost, drugi put u životu. Ne, nisam još otvorio butigu ali sam u fazi otvaranja. Možda još i odustanem.
Treba mi love za start. U fazi sam kupovine domena i najma prostora na serveru. Jedna domena s hostingom je već moja, planiram ih kupiti još nekoliko. Ali to je tek vrh ledenog brijega. Treba mi webdesign/program kojeg ne mogu sam napraviti. Ne znam. Program s mnogo automatiziranih opcija CMS/php ili asp tipa. Stoga šaljem upit boljima od sebe u nadi da me s njihove ponude neće opalit neka astronomska cifra. I onda... Što onda? Znam da NEMAM lovu za to. Bez obzira na cijenu. A sjeb'o sam se s glupim i skoro pa nepotrebnim kreditima, tako da sad ne mogu ni kredit dignut...
Znam. Idem s ponudom prema nekome tko ima lovu. Kreditiranje u zamjenu za dvostruku vrijednost u uslugama.
Ako ne prođe? Vjerojatno - ništa od svega. A šteta bi bilo. Nakupio sam dovoljno korisničkih, dizajnerskih i administratorskih iskustava da smatram da bi stvar dobro krenula ako bih se potrudio.
Osim toga, radim neke webdizajne za moje komentatorice koje se bave nekim svojim poslom. I trudim se. . Jednoj će biti sve gotovo ovih dana, ako se potrudi pribaviti sve što je potrebno. Druga se još nije ni zalaufala, a te druge se tek bojim. 
A ja i Ljubinka... 
Dobro.
Samo uz nju zaboravim na posao. Efikasno.
-14:43 - Komentiraj ( 15 )
- Print -
#
ponedjeljak, 22.01.2007.
Peeping?
Ej, ti!
Aha, ti s velikom plaćom!
Ti, ti, šta se okrećeš, tebi govorim!
Gledaš malo kako običan oliti prosti puk živi?! 
Jesi li radio štogod danas? Aaaaa, bio na službenom ručku?!
Znam, znam, napor je to.
Jebiga, znam... Koliko god krvavo bilo, lijepo je kad crkavica sjedne na račun početkom mjeseca, aa??
Jesi'l prijavio imovinu? I vikendicu? Nemaš? Aha, pametan si bio, pisao sve na kći i sina... Neka, neka...
Na mladima svijet ostaje...
Bit će dobra pemzijica, aa?
Šta, nemate kvorum? Jebajiga. Na ručkovima su još. Malo su zapili.
-17:25 - Komentiraj ( 18 )
- Print -
#
Simple News
Dakle, prvi blog-dizajn je spreman na poklon blogerima.
To je zapravo ovaj design podešen za upotrebu širokim narodnim masama.
-02:45 - Komentiraj ( 3 )
- Print -
#
nedjelja, 21.01.2007.
Nedoumice
... iliti "krhko je znanje"...
U moru žive neki sisavci... Kitovi, dupini, morski psi... Za ove zadnje sam 100% ubijeđen da su sisavci, al uhvatim pisat post pa se zamislim... A možda i nisu? Jesu? Nisu? Jebiga. Sad znam kako je u "Milijunašu". Dođeš siguran i onda za glupost pitaš publiku.
I sad... Budući da sisavci nisu ribe, vjerojatno se NE MRIJESTE.
Dakle, valjda se KREŠU.
Krešu se? Nemoguće. Hm... Kako?
Znam, sad će mi netko stavit neki link iznerviran mojim neznanjem.
Ali nije to toliko ni važno.
Htjedoh samo reći kakve mi stvari padaju na pamet nedjeljom poslijepodne.
-15:57 - Komentiraj ( 14 )
- Print -
#
subota, 20.01.2007.
Blog design
http://design1971.blog.hr/
-18:00 - Komentiraj ( 4 )
- Print -
#
petak, 19.01.2007.
Hm...
Kad žena kaže, onako "značajno":
On baš dobro izgleda...
... nije li to ženska varijanta onog muškog "Al' bi ja to kresnuo!" ??
-20:34 - Komentiraj ( 8 )
- Print -
#
srijeda, 17.01.2007.
Najnovije vijesti
U dvorištu Mande Čakić u Donjem Mačkovcu pokraj Motičine dogodila se nezapamćena tragedija. Krava Jagoda, koja je navodno imala velikih problema s probavom u jednom je trenutku ispustila veću količinu plina nakupljenog u crijevima. Od siline udara (a i od trovanja) na mjestu je poginuo pas Garavi, omiljen u Mačkovcu, državni prvak u rasplodu u svojoj pasmini.
Manda Čakić još ne uspijeva doći k sebi od šoka prouzročenog gubitkom najdražeg joj ljubimca. Dvorište joj je prepuno susjeda koji su joj došli pomoći u tom teškom trenutku. Za tragično stradalog Garavog svi imaju samo riječi pohvale i ne mogu vjerovati u to što se dogodilo.
Eto... Najnovija vijest iz "24 sata".
Istinita? Ma neee, naravno.
Ali u ovom sumraku novinarstva kada je glavna vijest za naslovnicu sisica Maje Šuput koja je tako stidljivo izvirila iz poluprozirne haljine - ne bi me ni to začudilo. Ili bi me barem nasmijalo.
No, ponekad nije zgorega dohvatit se novina. Tako sam danas (npr.) saznao da mi je nesuđeni punac (iliti nesuđeni tast tj. otac od bivše, jel...) težak svega 3,2 milijuna kuna (u nekretninama).
Znao sam ja da oni imaju, ali me nije zanimalo koliko točno.
Sve dok imam 25% vlasništva nad ovom par desetaka tisuća €vra vrijednom čatrljicom i rabljenu Škodu na kredit (kojoj se, btw, pokidala centralka, koja btw nije daljinska već na ključ k'o u srednjem vijeku ) to me slabo zanima.
Baš sam nekako samozadovoljan svojim bogatstvom.
Ako me ovaj post ne dovede na Forbesovu listu najbogatijih, možda će me opet dovesti na cool-listu. Pa da se ljudi dolaze smijat Kokošmenu, posljednjem romantičnom superheroju. 
-17:33 - Komentiraj ( 5 )
- Print -
#
utorak, 16.01.2007.
Prva tri
Ja i Dušanka (u prethodnim tekstovima još i Ljubinka, Milanka - sve redom imena od milja ) preživjesmo skupa prva tri mjeseca. Opušteno, skladno, strastveno i bez većih problema.
Dvije sitne trzavice nakon kojih nije ostalo nikakvih posljedica (jer smo razgovarali i shvatili) ne mogu se nazvati nekim velikim problemima.
Prsti jedne ruke bili bi previše za nabrojati moje veze koje su nadživjele rok od tri mjeseca. Dogodilo se nekoliko puta da sam ih prekidao upravo u tom roku, sasvim slučajno ali i dovoljno da shvatim da su ta tri mjeseca zaista nešto ključno u pokušaju ostvarenja veze (kažem "pokušaju" jer to i jesu bili samo pokušaji, veze ispod tri mjeseca ne mogu se nazvati vezama).
O čemu se zapravo radi? Tri mjeseca sasvim su dovoljna da čovjek počne čitati partnera(/icu). Ako razmišljaš, za tri mjeseca ćeš znati da li s tom i takvom osobom želiš biti bez obzira na to koliko si u početku bio zagrijan ili ne.
Za tri mjeseca skužiš prije svega znate li razgovarati. A i instinkt odrađuje svoje.
Dalje je važno samo to da li je čovjek sklon samozavaravanju. Zajeb'o sam se gadno svaki put kad sam pomislio "bit će bolje, ovo je samo zbog ovoga/onoga/bla-bla-bla...". Ako si sklon povremeno otvoriti oči, tada pomoću njih možeš vidjeti. I onda obično odeš. Jer vidiš.
A ja i Ljubinka... Mi smo nešto sasvim drugo. Već nakon mjesec dana znao sam da ni tri neće biti nikakav problem.
Što je drugačije? Komunikacija, povjerenje, strast. Sve teče u oba pravca.
I to se osjeti.
-16:43 - Komentiraj ( 14 )
- Print -
#
nedjelja, 14.01.2007.
Kokoschman evoluzione
Eto... Dame i gospodo, čast mi je predstaviti novi dizajn. Nazovimo ga Kokošmen2.
Budući da nisam ljubitelj "crnog dizajna" htio sam opet bijeli. Ali da mi maskota ostane. I da sve bude jednostavno.
Najvažnija razlika između ovog i prethodnih uradaka jest činjenica da je ovaj baziran na rezoluciji 1024x768 piksela. Jer, kad čovjek baci pogled na statistike može vidjeti da je zastupljenost rezolucije 800x600 tek oko 7%. Oni koji su na toj rezoluciji još uvijek će moći vidjeti lijevi stupac bez skrolanja, i to je sasvim OK.
Trenutno sam u fazi ispravljanja greškica iliti otklanjanja "dječjih bolesti". Najveća je to što mi u Operi nije vidljivo samo dno stranice s linkom "arhiva". Imam negdje grešku u kodu.
Još je ostalo podesiti CSS za kalendar, quoted i slike. Odoh se boriti.
APDEJT, pol tri u noći: Svi problemi riješeni. Jest da se ne vidi, ali bilo je krvavo.
Zbog načina čitanja koda u dragoj mi Operi, morao sam odustati (nakon svih mogućih drugih pokušaja) od lijevog layera i zamijenih ga tablicom.
Problem je bio - skužiti problem. 
Dakle, uspio sam. Bijeli blog, pregledan i jednostavnog izgleda.
I - što je još važnije:CENTRIRAN, s fiksnom širinom stupaca. To će uočiti oni jači od 1024x768.
-21:32 - Komentiraj ( 14 )
- Print -
#
srijeda, 10.01.2007.
Molim Vas...
... ne šaljite mi meme ili slične stvari. Neću se odazvati.
Znam, znam... Piše o tome na naslovnici. Znam, svi cool blogeri su se odazvali... To je đir u selu.
O tome se i radi.
Nemojte, molim vas.
Sve što je "in" kod mene stvara otpor. Alergiju.
-15:48 - Komentiraj ( 8 )
- Print -
#
Fakin' webdesign...
Baš je je(beep!)beno biti samouki web-dizajner.
Kako napraviti da cijelo polje (tablica) s tekstovima, sličicama, svim i svačim bude link? A da ni jedan tekst na njoj, ni jedna sličica zapravo nije LINK? I da cijelo to polje nipošto ne bude jedna velika (i za preostale korisnike na modemu preteška) slika?
Ja pronašao foru. Al ovu ne dam nikome.
Jest, znaju to ljudi. Naravno. Ali samo oni jebeno iskusni.
Dam se podmititi npr. dobrom večerom. 
-08:56 - Komentiraj ( 5 )
- Print -
#
utorak, 09.01.2007.
Čarobni broj 100
Izgleda da imam retro-dojmove o sebi.
Uvijek sam bio mršav. Kost i koža. Svoje dupe (ili mjesto na kojem ga ljudi imaju) zvao sam Moja Bezguza. I koliko god ja jeo, niš se na mene nije hvatalo.
Onda sam jednog dana pokušao ostaviti cigarete. Rezultiralo je to pojavom već opisanom kao Moj Pupo.
I nije mi to bilo ništa alarmantno, uvijek sam se sam od sebe vratio na "kost i koža" stanje.
No, ovaj put se to nije dogodilo.
Ostao sam ipak ispod 90 kg. Što na mojih 190 cm visine i nije nešto bitno.
U zadnje vrijeme stalni mi je dojam bio da se to nije izmijenilo.
Sve dok neki dan ne stadoh na vagu kod moje Milanke (ime od milja za najdražu mi dragu ).
Vaga je pokazala 98. Pa smo konstatirali da je vjerojatno neispravna. Ma, 100% je neispravna.
Danas sam dobio potvrdu od druge vage. Opet 98. Bit će da je i ova neispravna.
Reći ćete da to nije strašno na tu visinu, aa? Dvije kile manje od 100 nije strašno?!
Ajd, možda i nije. Ali... Kako je neprimjetno došlo do toga, tako će doći i do 120.
Vrijeme je da se nešto poduzme.
-20:45 - Komentiraj ( 8 )
- Print -
#
Design & ambalaža
Nisam ni u čemu zadrta Hrvatina, osobito ako se o džepu radi. Zato akcija "Kupujmo hrvatsko" kod mene baš i nije naišla na velik odjek.
No, dajem prednost nekim domaćim artiklima jer vjerujem u njihovu kvalitetu.
Jedan od njih je i "Kraš-express". Niš mu ne fali.
Ali gledam ja tu ambalažu... Ajme.
Ambalaža gubi utrku. Oblikom ista već 20 godina, razlikuje se tek etiketom i bojom plastike.
Gledam žutu kutiju Nesquika... Ta vas može dozvati s police... Kraš express morate pažljivo tražiti...
Zar je promijeniti ambalažu baš toliki problem?
-02:15 - Komentiraj ( 10 )
- Print -
#
ponedjeljak, 08.01.2007.
Bestselerov natječaj za kratku priču
Za ovo znam već nekoliko dana, no nije naodmet okačiti na blog jer kako su meni drugi dojavili moguće je da mnogi koje bi to zanimalo ne znaju za natječaj.
1. Blogerska mreža Bestseler povodom svog prvog rođendana otvara natječaj za kratku priču te izbor najboljih priča namjerava objaviti kao zbirku u vlastitoj nakladi.
2. Prijaviti se mogu do 3 kratke priče s najmanje 2, a najviše 6 kartica teksta (1 kartica = 1800 znakova s prazninama, dakle 3600 - 10800 znakova s prazninama).
3. Prijava se šalje putem elektronske pošte na adresu natjecaj@bestseler.net s naznakom „Bestselerov natječaj za kratku priču“ i mora sadržavati ime i prezime autora, adresu te par biografskih crtica. Ako netko inzistira na tome da svoju priču potpiše pseudonimom/nickom uvažit ćemo želju autora.
4. Priložene priče se šalju u word ili rtf formatu i ne smiju prethodno biti objavljene u tiskanim publikacijama.
5. U natječaju mogu sudjelovati svi autori iz regije i to na način da svaki od autora sam prijavljuje svoje priče i tako prihvaća sva pravila natječaja.
6. Natječaj je otvoren od dana objavljivanja na stranicama Bestselera i bit će zaključen 01.03.2007.
7. Pristigle priče pregledavat će Urednički tim u sastavu Darko Macan, Goran Bogunović i Dario Rukavina. Priče se ne nagrađuju novčano ili na bilo koji drugi način, a svakom od objavljenih autora bit će poslan po jedan besplatan primjerak zbirke uz mogućnost kupovine neograničenog broja primjeraka uz popust.
8. Sve odluke uredničkog tima su definitivne.
9. Popis prispjelih priča i vijesti vezane uz natječaj objavljivat ćemo na stranicama Bestselera.
10. Unaprijed se zahvaljujemo svima koji na svojim stranicama objave tekst natječaja.
Bestseler Vam želi uspješnu i sretnu 2007. godinu, do čitanja.
-08:25 - Komentiraj ( 0 )
- Print -
#
nedjelja, 07.01.2007.
Muškarci su iz birtije, žene su s interneta
Otkrih nedavno (hvala ti, naslovnice ) jedan blog koji me je raspametio strašću pisanja stihova satkanih od duše, satire i zdravoseljačkih naziva za seks i genitalije. Ženski blog. Tako nešto ludo nikad nisam pročitao.
Ne, neću link staviti. Tražite ga tu desno. Kad god nekog oduševljeno pohvalim, pomalo se i zgrozim od osjećaja ljigavštine... Jer ni sam ne volim kad me se puno hvali. Ni ne komentiram ga baš, iz istog razloga.
Događa se nešto s ženama s ovih prostora otkad je neta. Ne sa svima, ali povremeno neka zablista. I uglavnom nema muškog bloga koji bi jednom takvom ženskom mogao parirati.
Žene postaju emancipirane pohotnice a muškarci metroseksualci.
Jednom sam u šali rekao kako žensko vrijeme tek dolazi, ali da ja to (srećom) neću doživjeti.
Možda sam se i prevario. Možda već za deset godina budemo sluge pokorne svojim inteligentnim Amazonkama.
Jedno je sigurno: ONE iz interneta izvlače maksimum.
-11:05 - Komentiraj ( 7 )
- Print -
#
subota, 06.01.2007.
Cock-lit
Toliko se priča o tom Lebowskom da sam ga poželio pročitati. Zahvaljujući najdražoj mi Ljubinki (ja to od milja ) dočepah se šarene knjižice pod nazivom "Muškarci su (bla-bla)..."....
Prije čitanja bio sam (moram priznati) Skeptik. Pa sam započeo, pročitao dvije tri brze i (moram priznati) ostao taj isti Skeptik. Odložio sam knjigu na dva tjedna, cca. Tada mi se činilo da je to neki čudan chick-lit na muški način. Cock-lit?!
Predrasude su gadna stvar. Ako je to isti lik (a mislim da se ne varam), tog Lebowskog čitao sam na forumu i djelovao mi je jebeno napuhano.
Dakle, nisam mu baš dao šansu.
Ali prošlo je malo vremena i odlučih dovršiti knjigu da ju vratim najdražoj. I tu me je frajer uzeo. Kao stilist priprostog poštara u predzadnjoj priči. Zguza.
Nalazio bih se s bandom nakon toga. Uvijek su me pitali: "Jesi li je primio za sisu?" "Ih, da za jednu, primio sam je za obje", odgovarao sam.
Svi smo mi jebali u to vrijeme, sve jebač do jebača. Zato i nismo tražili savjete jedan od drugog, da netko ne bi posumnjao da si baš ti onaj jedini koji je nevin. A one su bile drolje. Koje se samo jebu okolo. I mrze dobre dečke. Ne smiješ biti dobar, jer kad si dobar, onda te pička odjebe. I priča okolo da se ne znaš ljubiti i da je loše primaš za sisu i da se loše seksaš. Ne smiješ im nikad pokazati da ti je stalo! To je najgore, nakon toga se razbahate. Kad si s droljom, nemoj je nikad držati za ruku. Em nije cool, em će ona misliti da si papak. Drži ih na distanci, nikad ne spuštaj gard, pokaži joj tko je gazda!
Tu mi se nad glavom nadvio velik upitnik. Čekaj, zašto njega žene toliko čitaju kad piše o ovakvim stvarima? Zar žene to mogu razumjeti?
Mislim, ja mogu. Kao i svaki pubertetlija slušao sam te priče i bio njihovim dijelom. Ali... Žene?!
Ne znam kad sam se prestao prisjećati baš svake žene s kojom sam vodio ljubav. Isprobao sam sve one stvari koje sam želio isprobati i brojač se prestao okretati, ispunio sam svoju kvotu, lojem iskustva napunio bačve sjećanja da me griju pod stare umirovljeničke dane. Platio sam otkupninu penisu, pa me oslobodio. Možda bi bilo bolje kazati da sam platio kauciju te da vrijeme prije suđenja kratim na slobodi, jer kako god okrenuo, odnos čovjeka i njegova penisa oduvijek je bio jedan od najkompleksnijih odnosa uopće, ako izuzmemo onaj s majkom.
Aha. Ja znam o što je pjesnik htio reći (iliti pisac, u ovom slučaju).
Valjda je baš u tome za žene draž. Čarolija nerazumljivog. Ili možda misle da će skužiti muškarce čitajući Lebowskog?
Kako god okrenuo... Iako pročitana zbirka u meni nije ostavila nikakav poseban pečat (fali mi nešto, jebajiga, ložim se na toplinu ili barem na sistem "što kraće i što luđe") moram priznati da me je Leb uspio više nego kvalitetno zabaviti.
Aha. Chick-lit je dobio muški pandan.
-00:05 - Komentiraj ( 2 )
- Print -
#
petak, 05.01.2007.
Jebajiga...
Bljedunjav mi ovaj dizajn... Nisam baš zadovoljan.
Odoh vratit Kokošmena.
-19:33 - Komentiraj ( 4 )
- Print -
#
četvrtak, 04.01.2007.
Sat Rvackog
Hm... Sve ovo iz posta ispod započelo je komentarima zbog Hrvatskog mi jezika.
Malo sam žučno odreagirao jer mi je netko došao soliti pamet.
Hrvat sam. I ne želim biti ništa drugo.
Imam svoje mišljenje i svoje stavove o svemu što se u Hrvatskoj događa.
Kritiziram ono što smatram negativnim. Našalim se s onim što je jadno i primitivno.
Između ostalog... Ratni sam vojni invalid. Lakši.
Dragovoljac domovinskog rata od 6. mjeseca 1991.
Između ostalog i branitelj Vukovara.
Nikad nisam volio prvog predsjednika Hrvatske.
Nikad neću zapjevati Thompsonovu pjesmu.
Nikad neću mrziti nekog jer nije katolik.
Nikad mi nitko neće nametnuti instant mišljenja i stavove.
Uvijek ću se šaliti kako ja hoću.
Cijenim ljude koji za negativnosti imaju kritiku.
Ne volim likove koji mi govore što je uvreda za "nas Hrvate".
Jer nismo svi isti Hrvati. Neki od tih Hrvata misle svojom glavom.
"Rvacki" je ovdje naziv od milja za jezik kojeg volim. I kojim dobro baratam.
Dakle, Hrvatski jezik volim. I Hrvat sam. Svojoj Hrvatskoj pridonosim životom čista obraza, misleći i pišući.
-21:20 - Komentiraj ( 17 )
- Print -
#
srijeda, 03.01.2007.
Izdrkavanje
Nikada ne komentiram blogove koje smatram glupim i ispraznim. Blogove koji me ne zanimaju. I nikada se ne svađam na tuđim blogovima.
Mislim, što tjera ljude da se dolaze izdrkavati u komentarima blogova?
Skretanje pozornosti na sebe?
Pa evo ti onda još malo publiciteta, Plejstejšn majmunčino. Možda ti pomognem da dođeš na kul-listu.
Imaš li ti svoj blog? Imaš? Jel to onaj priglupi i isprazni Plejstejšn blog? Jest?
Onda svoje zadrte tuđmanističke, kvazihrvatske, antiinteligencijske i ine dogme serviraj ljudima TAMO. Jer oni koji te dođu čitati na tvoj blog su vjerojatno oni koje to i zanima.
Druga solucija (a jednakovrijedna) ti je da ista ta učenja smotaš u tanku rolicu, gurneš si ih u guzicu i zakucaš petom.
Možeš si ih i tiskat na tariguz i tim putem uživati u njima do besvijesti.
Kao što vidiš, imaš bezbroj predivnih demokratskih mogućnosti a niti jedna od njih ne uključuje ovaj blog.
Meni ostavi za pravo da mislim SVOJOM glavom, da imam SVOJE stavove i da SVOJE hrvatstvo živim na svoj način.
Ako ti se sve to ne sviđa imaš iksić tu u gornjem desnom uglu. Nije ti ovo forum.
Bogteveselio. I Rvati.
-14:00 - Komentiraj ( 9 )
- Print -
#
Ljeta Gospodnjeg dvije tisuće i šeste
Svaki čovjek ima dva života. Jedan je oku vidljivi život (često neživot) radnih dana, ručaka, večera, obitelji, hobija i sve rjeđih prijatelja...
Drugi je samo njegov život misli, život strahova i nadanja, život depresija i smirenja...
U onom prvom prošle godine nisam puno napredovao. Tek jedan papir, ne previše vrijedan. Davno sam ga trebao imati.
U drugom životu dogodilo se puno više. Isti onaj papir, ovdje visokovrijedan - ublažio je jedan nemir.
I nije stalo na tome. Upregnuo sam iskustva, izvukao iz njih maksimum. Porazio strahove, potukao unezvjerenu, gladnu emotivnu rupu u sebi, depresije odložio u prošlost, postigao čvrstoću i smirenost.
Jest, trebalo je sve to biti puno ranije. Al' jebiga... Opet je dobro.
Taj svoj unutarnji život živio sam dobrim dijelom ovdje, pred vašim očima. Prošlu godinu obilježio mi je blog. Iako tek samo dio silnih bespuća interneta iz kojih sam za sebe izvukao maksimum, blog je bio moje najotvorenije razmišljanje. Izlaganja, razmišljanja, zaključci... Blog je bio način na koji mislim.
Woolfie se sjeća razdoblja kada sam u sebi naslutio promjene. Kad sam se uplašio da ću postati čovjek kakve nikad nisam volio - hladan i bezosjećajan.
Ne mogu se sada sjetiti zašto sam osjetio taj strah. Vjerojatno iz razloga što nisam znao što će to naslijediti period traženja samog sebe... Na koji način ću se naći? Što ako nađeno bude razočaranje?
Nisam se razočarao u sebe.
U istog onog sebe dodao sam pokoju mrvicu razboritosti, samopoštovanja i odluke. Ne, nisam postao hladan... Postao sam si malo važniji, isključivo nauštrb onih koji su me htjeli učiniti nevažnim, banalnim, usputnim.
Upoznavanje i razgovor bili su moja oružja. Upoznao sam mnoštvo sasvim različitih karaktera, razmišljao o njima i sebi... Što sam više upoznavao druge, postajao sam svjesniji sebe. Na mjestima mana onih drugih u sebi sam prepoznao vrline.
Da, imam i ja mane. Naravno. Svjestan sam svake od njih. Najveće su svojevrsna mušičavost kad me netko pecne nekom glupošću i nepravdom, a primitivizam NE TRPIM u svojoj blizini. I tu sam TVRD. Neprilagodljiv. No, neke stvari čovjek ni ne treba mijenjati u sebi. Ne vjerujem da se može postići savršenstvo niti mu težim.
Žene... Konačno sam shvatio koliko im je ponašanje podložnije utjecaju hormona, biološkog tikatakala, peemesovima i sličnim nepodopštinama prije no osjećajima ili smislenom razmišljanju. Možda bi bilo bolje da sam nastavio živjeti u iluzijama.
Blog... Sve manje ima svoju svrhu i smisao. Jer sve je manje nepoznanica u mojoj glavi. Ipak, ovisnost mi ostaje. Ovisnost istresanja misli pred oči drugih. Pisat ću o seksićima. Ili ću pisati priče. Ili možda poučne memoare o već proživljenim i preživljenim iskustvima.
Ne znam. Samo zaključujem dvije tisuće i šestu.
-01:00 - Komentiraj ( 3 )
- Print -
#
|
