subota, 06.01.2007.
Cock-lit
Toliko se priča o tom Lebowskom da sam ga poželio pročitati. Zahvaljujući najdražoj mi Ljubinki (ja to od milja 
) dočepah se šarene knjižice pod nazivom "Muškarci su (bla-bla)..."....
Prije čitanja bio sam (moram priznati) Skeptik. Pa sam započeo, pročitao dvije tri brze i (moram priznati) ostao taj isti Skeptik. Odložio sam knjigu na dva tjedna, cca. Tada mi se činilo da je to neki čudan chick-lit na muški način. Cock-lit?!
Predrasude su gadna stvar. Ako je to isti lik (a mislim da se ne varam), tog Lebowskog čitao sam na forumu i djelovao mi je jebeno napuhano.
Dakle, nisam mu baš dao šansu.
Ali prošlo je malo vremena i odlučih dovršiti knjigu da ju vratim najdražoj. I tu me je frajer uzeo. Kao stilist priprostog poštara u predzadnjoj priči. Zguza.
Nalazio bih se s bandom nakon toga. Uvijek su me pitali: "Jesi li je primio za sisu?" "Ih, da za jednu, primio sam je za obje", odgovarao sam.
Svi smo mi jebali u to vrijeme, sve jebač do jebača. Zato i nismo tražili savjete jedan od drugog, da netko ne bi posumnjao da si baš ti onaj jedini koji je nevin. A one su bile drolje. Koje se samo jebu okolo. I mrze dobre dečke. Ne smiješ biti dobar, jer kad si dobar, onda te pička odjebe. I priča okolo da se ne znaš ljubiti i da je loše primaš za sisu i da se loše seksaš. Ne smiješ im nikad pokazati da ti je stalo! To je najgore, nakon toga se razbahate. Kad si s droljom, nemoj je nikad držati za ruku. Em nije cool, em će ona misliti da si papak. Drži ih na distanci, nikad ne spuštaj gard, pokaži joj tko je gazda!
Tu mi se nad glavom nadvio velik upitnik. Čekaj, zašto njega žene toliko čitaju kad piše o ovakvim stvarima? Zar žene to mogu razumjeti?
Mislim, ja mogu. Kao i svaki pubertetlija slušao sam te priče i bio njihovim dijelom. Ali... Žene?!
Ne znam kad sam se prestao prisjećati baš svake žene s kojom sam vodio ljubav. Isprobao sam sve one stvari koje sam želio isprobati i brojač se prestao okretati, ispunio sam svoju kvotu, lojem iskustva napunio bačve sjećanja da me griju pod stare umirovljeničke dane. Platio sam otkupninu penisu, pa me oslobodio. Možda bi bilo bolje kazati da sam platio kauciju te da vrijeme prije suđenja kratim na slobodi, jer kako god okrenuo, odnos čovjeka i njegova penisa oduvijek je bio jedan od najkompleksnijih odnosa uopće, ako izuzmemo onaj s majkom.
Aha. Ja znam o
što je pjesnik htio reći (iliti pisac, u ovom slučaju).
Valjda je baš u tome za žene draž. Čarolija nerazumljivog.
Ili možda misle da će skužiti muškarce čitajući Lebowskog?
Kako god okrenuo... Iako pročitana zbirka u meni nije ostavila nikakav poseban pečat (fali mi nešto, jebajiga, ložim se na toplinu ili barem na sistem "što kraće i što luđe") moram priznati da me je Leb uspio više nego kvalitetno zabaviti.
Aha. Chick-lit je dobio muški pandan.
-00:05 -
Komentiraj ( 2 )
-
Print -
#
