srijeda, 28.02.2007.

Hehehe... "Gay pen holder"

Pogledaj ovo.

utorak, 27.02.2007.

Građevine s tornjevima nisu Bog, Jahve, Alah niti Buddha

Počinih jednu grešku u prethodnom postu (iliti griješku, da se modernije izrazim)...

Spomenuta riječ "vjera" nije se odnosila na postojanje Boga, Alaha, Bude iliti Stvoritelja bez obzira kako ga mi zvali. Ponekad sam brz u izražavanju i ne razmišljam o tome koliko sam jasno misli pretočio u riječi na monitoru. Kontekst nije uvijek svima prepoznatljiv.

Vjerujem li u postojanje Boga? Ne znam. Često o tome razmišljam. Prije sam bio u stanju reći da NE VJERUJEM. Nauka mi je bila logičnija i nisam si nikako mogao razjasniti smisao postojanja npr. biologije i vjeronauka pod istim školskim krovom.

Sad... Otac više nije sa mnom i nekako mi je draža pomisao da je tu negdje u atmosferi, u zraku koji me okružuje od pomisli da je samo beživotno tijelo koje nestaje tamo negdje u zemlji ispod kamena.
Kad sam prije nekoliko mjeseci skoro poginuo na čas utonuvši u san na obilaznici oko svoga grada, bio sam pod dojmom toga još nekoliko dana. Iznenadila me ideja da je ta nevidljiva sila koja me je u posljednji čas trgnula iz sna bila zapravo njegova ruka. Nikad nisam bio praznovjeran niti vjernik, ali razmišljanja o tome nisam se mogao riješiti dugo poslije toga.

Recimo da je moja vjera u postojanje Boga nešto o čemu se propitujem iz dana u dan. Nedefinirana. Ne poričem ga niti ga potvrđujem. Utješno je čovjeku malenom ispod zvijezda pomisliti kako se netko tamo gore brine o njemu...

Ali vjera u smislu promicanja iste od strane ljudi kojima je ona životni poziv... O tome sam zapravo govorio.

Vjeruješ li u Boga, prijatelju? Nije li to dovoljno? Možeš li vjerovati u njega i doma? Da li više vjeruješ ako često ideš u crkvu, džamiju, sinagogu?

Jesi li veći vjernik ako daš novčani prilog u ruke svog svećenika, rabina, hodže? Ako Jeleni Brajši pozlatiš WC? Ako daš dijete u ruke vjeroučitelja-pedofila?

Prevarili su te, prijatelju. Jednako kako su varali tvoga djeda, tvoju babu i prababu. Varaju vas stoljećima.
U ime Boga klali su, ratovali, otimali, mučili, spaljivali na lomači... U ime Alaha zalijeću se avionima u nebodere.

Alah je veći od Boga. Bog je veći od Alaha. Buddha... On je malen i debeljuškast. I sav od zlata.
Ima tih bogova još nekoliko, svojataju ih ljudi. Obični ljudi kakav si i ti, prijatelju.

Izgovaraš molitve koje su napisali ljudi. Iste kao i svi oko tebe, uvijek iste... Ne osjećaš li se tada kao Zombi? Zašto se svome Bogu ne obratiš kao i svakom prijatelju? Zašto ne razgovaraš s njim kao i sa mnom?

Gdje je Bog kad mladi fanatični katolik digne ruku u "Sieg Heil!" i poviče "Srbe na vrbe"? Da li je srpski Bog manji od "našeg"? Ili je naš manji od njihovog?
Gdje je bio Bog kad su u njegovo ime pokretali ratove, spaljivali vještice, silom pokrštavali? Gdje je bio Alah kad su odsijecali ruke i rušili nebodere?
Da li im je slao znake podrške? Da li je tražio svoj dio?

Ako On i postoji, oni nisu njegove sluge. Oni su tu zato da ti zavuku ruku u džep tapšući te po ramenu dok ti misliš da si tog časa bliže Bogu i raju...
Oni su tu da bi ti ubili svaku samostalnu misao, zadržali te u pokornom stadu i cijedili te još stoljećima.

Oni su tu zato da nikad ne budeš slobodan i da nikad ne misliš. Jer ćeš onog časa kad postaneš samostalan biti prijetnja njihovim zaključanim škrinjicama i debelim guzicama i učiniti ih tako običnim ljudima sebi ravnima. Običnim ljudima koji su zgriješili pred istim tim Bogom kako ti nikad nećeš uspjeti zgriješiti...

Osvijesti se, čovječe. Krajnje je vrijeme za to.

Nožem, mačem i barutom

Piše naš blogerski velečasni o svetim slovima koja spominju riječi pomesti, zatrti i slične, i premda je meni laiku sve to malo nejasno i maglovito zapravo me asocira na razne metode širenja kršćanstva kroz povijest i zemljopis među divljim i neukim plemenima koja su (naravno) jedva čekala da ih pokolju, razapnu i preobrate.

Mislim da nikad neću zapravo požaliti što me sve to ne zanima. Vjera je za ovce koje same ne bi znale niti jesti. Za one koje misle zajedničkim mozgom stada.

Pravi moral i prave vrijednosti su one koje čovjek kroz spoznaje i razmišljanje sebi stvori SAM. Osnova za to je bilo kakav odgoj koji ne zagovara prema drugima štetno ponašanje ("ne činiti drugima zlo", bilo koja ideologija, zvala se ona kršćanstvo, budizam, socijalizam ili bilo-što-izam) i bilo kakav ustroj koji ne dozvoljava anarhiju. Dakle, SAMO osnova iz koje čovjek treba izvući vlastite stavove.

Insistiranje na bilo čemu kao jedinom i bogom danom je zapravo ponižavanje čovjeka kao misaonog bića.

ponedjeljak, 26.02.2007.

Stariji - pametniji?

Već sam jednom u životu bio svoj vlastiti šef. Prvu radnju sam otvorio u 21. godini života. Onako sanjarski, misleći da je svijet moj. Nije dugo trajala, neke 3-4 godine, punom parom je radila tek prve godine, dalje se životarilo.
Nije da nisam imao posla. Imao sam. Nisam bio ozbiljan ni pametan. Dok je bilo love u džepu nije mi se dalo raditi, brijao sam naokolo. Kad bih novac potrošio išao sam raditi poslove koji su već odavno trebali biti gotovi.
I, naravno... Radio sam prejeftino.
Treba li uopće naglasiti da sam radnju zatvorio i ostao u dugovima?

BIO SAM PREMLAD. I neozbiljan.

Nakon toga nije bilo sjajno, konobario sam u lokalnom bircu godinama. Za minimalac. Tu mi se percepcija svijeta malo izmijenila.
To me je prizemljilo. Možda i previše.

Sad sam pred drugim samostalnim poslom u životu. Za sada sasvim drugačije dišem. Ne odlazim s dosadašnjeg posla, zakon mi dozvoljava vlastiti obrt uz već postojeći radni odnos. Nisam prijavio početak rada, tek pripremam teren. Svjestan sam svih poteškoća i toga da se posao bez love za start jako teško može pokrenuti s nule.
Opet, imam dosta iskustva, znanja i vještina za to što želim raditi.

Važi li u poslu ono "stariji - pametniji"?

petak, 23.02.2007.

Nulerica

Šišaljka mi odselila u južnije krajeve. A ovo što ja imam na glavi malo tko zna šišati, tako da sam se nakon nekoliko razočaravajućih intervencija druge šišaljke odlučio stvar uzeti u svoje ruke.

I tako sad imam prvu nulericu u životu. Zapanjujuće je kako taj zahvat izmijeni ukupni dojam. Od krotkog, čupavog i kovrčavog stvorenja čovjek se pretvori u grubu siledžijsku njušku.

Treba li tko ovo runo za četke ili možda vlasulju?
Ajde, tko da više... Čeka se prva ponuda.

srijeda, 21.02.2007.

LPG iliti UNP- moja iskustva nakon godinu i pol vožnje na auto-plin

Vožnja na UNP ("ukapljeni naftni plin", propan-butan, strane kratice LPG, GPL i dr.) nije nikakva novost. U ovim krajevima prvi "boom" vozila pogonjenih plinom dogodio se valjda tamo krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina uzrokovan naftnom krizom, no to je bila dječja igra u usporedbi s današnjom masovnošću upotrebe UNP-a na hrvatskim cestama.

Jedan od glavnih razloga ekspanzije te pojave osim neosporne isplativosti jest činjenica da ovaj put (za razliku od prvog UNP-vala u Hrvata u prošlom stoljeću) i infrastruktura prati rast zanimanja za UNP. Još prije nekoliko godina se malo tko u (npr.) Vinkovcima, Županji, Vukovaru odlučio za ugradnju UNP-uređaja zbog činjenice da se za točenje spremnika moralo voziti do Osijeka. Tako je uglavnom bilo i u drugim krajevima Hrvatske. Drugo rješenje je bilo mukotrpno pretakanje plina iz boca za kućanstvo posebnim ručnim crpkama.
Danas u gotovo svakom gradu postoji barem jedna benzinska crpka s UNP-uređajem. Poneka Ina, poneki Tifon, većina OMV-a...

No, da skratim... Cijena ugradnje UNP-uređaja+obavezan atest kreće se od 6-i-nešto tisuća kuna za jednostavniji uređaj, pa sve do desetak, koliko košta skuplji sustav ubrizgavanja plina.

Koliko se to isplati? Ja imam jeftiniji uređaj, atmosferski usis plina (sustav s tzv. isparivačem) dodan je na motor s ubrizgavanjem benzina. UNP-uređaj posjeduje vlastitu elektroniku i povezan je s lambda-sondom i kompjuterom automobila.
Mnogi osporavaju ovaj sustav kao problematičan, ali to je samo njihova (uglavnom trgovačka) priča.

Da, imao sam problema u samom startu. Nakon godinu dana gubljenja živaca, slušanja raznih verzija koje se ne poklapaju, kad mi je već došlo da zapalim auto pred UNP- servisom - problem je riješen.

A problem su bili MAJSTORI. Najveći problem su uglavnom MAJSTORI (a svi su jebeno pametni). Jedna pogrešno spojena žica Lambda-kontrole i još jedna u prekidu.

Majstori koji nisu znali neke osnovne stvari.

Neiskustvo. Sad svi ugrađuju plin. Takvima nije za vjerovati. Da sad ugrađujem plin, znao bih gdje to učiniti. U nekom servisu s 20 godina tradicije ugradnje plinskog uređaja. Ne znam koliko takvih ima u Hrvatskoj, ja znam za dva - servis Košćak u Osijeku (Lovato) i Šarić u Puli (Landirenzo). Ovima zadnjima dugujem i reklamu bez obzira na to što sam čekao satima i uredno platio intervenciju jer zahvaljujući njihovom iskustvu ja više NEMAM PROBLEMA. Ne pizdim više, ne ludim.

Sad sa spremnikom plina (punjenje 40 litara) prijeđem 420 kilometara bez ikakvih problema.
120 kuna za 420 km.
Cijena litre UNP-a je 3,05 kuna. Da, najavljuju poskupljenje. S obzirom na razliku cijene u odnosu na benzin to poskupljenje je mizerno.
Na svakoj registraciji plaća se petstotinjak kuna više jer u cijeni plina nije uračunata cestarina. Ali ne plaća se EKO-test (samo prvi put, za atest), tako da u praksi plaćate nekih četiristotinjak kuna više.
Svakih 5 godina (ako se ne varam) obvezna je tlačna proba spremnika.

Onaj tko vozi na plin, vozi EKOLOŠKI ČISTO vozilo. To je (uz cijenu ugradnje ne baš jeftinog uređaja) jedan od razloga zbog kojih cijena plina mora ostati daleko ispod cijene benzina. Europski propisi vole auto-plin, a mi se trpamo Europi.

Opasnost? Plin nije nikakav bauk. Benzinske pare su zapaljivije od plina.

Neki drugi problemi?
Najveći je problem smještaj spremnika. Pravi, veliki spremnik će manjim autima oduzeti skoro cijeli prtljažnik. Opcija ugradnje spremnika na mjesto rezervnog kotača bolje je rješenje, ostaje lakše rješivi problem - gdje s kotačem? Dvije su solucije: sprej za brtvljenje manjih rupa koji se ubrizgava u gumu (a što s većim rupama?), ili bolje rješenje - nabavka tankog kotača za nuždu koji se smjesti negdje bočno u prtljažnik.
Drugi je "problem" vožnja na plin s nezagrijanim motorom u hladnim zimskim uvjetima (jutro). Dovoljno je motor (koji se ionako pali na benzin) ostaviti da radi na benzin 3-4 minute u praznom hodu, ili odvesti na benzin prvih 300-400 metara, inače auto štuca i jednostavno - neće. Govorim ovdje o vožnji automobila s jeftinijim plinskim uređajem, verzija s direktnim ubrizgavanjem plina MOŽDA i nema tih problema. Možda.

Eh, da... Kod ovog jeftinijeg sustava pazite da vam majstor ugradi antidetonatorsku klapnu. Atest ga na to ne obvezuje, ali ako na njoj uštedite 100 kn možete ostati bez kućišta zračnog filtera, a ono zna biti deseterostruko skuplje.

Prebacivanje u vožnji s benzinskog na plinski sustav je gotovo neprimjetno, aktivira se pritiskom na gumb. U obrnutom prebacivanju može se dogoditi lakše "štucanje" sekundu-dvije dok se ne napune cijevi benzinskog ubrizgavanja.

Marka plinskog uređaja? Nebitno. Sve je to talijansko, vožnja na plin je njihov izum. Ja imam Landirenzo.
Lovato ili BRC malo sofisticiranije djeluju na prvi pogled (sklopovi izgledaju malo "finije", ostavljaju dojam veće kvalitete, ali to je tek optički dojam). Ima tu vjerojatno još raznih marki, ali ove tri su najčešće na našim cestama.

Najvažniji je i dalje MAJSTOR koji uređaj ugrađuje.

U neke aute se može ugraditi isključivo skuplji sustav (ubrizgavanje plina), ali to su uglavnom novi auti pa se investicija ipak više isplati. Uostalom, kažu da taj sustav radi POTPUNO pouzdano.
Ali radi i moj. Ja zadovoljan.





Neke auto-kuće ugrađuju plinske uređaje u svoje nove automobile bez gubitka jamstva, čak ponegdje cijena ugradnje ulazi u kredit za auto.

Toliko. Nadam se da će moja iskustva pomoći onima koji razmišljaju o plinu kao pokretaču svoga auta.

utorak, 20.02.2007.

Hehe...

Dizajn za 20 minuta...

Gaf

Večeras sam plaćao parking SMS-om. I, kako to već biva, automatizmom poslao na prvi broj u imeniku. Zna se čiji.

I naravno... Zvoni mobitel. S druge strane ona vrišti od smijeha. I ja vrištim od smijeha.

Kažu da je zdravo smijati se. Ali ne baš ovako žestoko. Boli me želudac.

Djeca

Nedavno sam bio kod frenda, patio ga je printer. Uvlačio je papir nepravilno i gužvao ga je.

Popizdismo razmišljajući što bi moglo biti, pokušavali podesiti graničnik za uvlačenje, mislili da je možda papir pretanak, printali silne test-stranice a sve sa istim rezultatom... Onda odlučismo rastaviti beštiju. I prije (srećom) no što smo počeli, skužili smo strano tijelo u prostoru za uvlačenje papira...

DRVENA BOJICA!

Otkud drvena bojica u printeru? Čule kćeri (njih dvije predškolskog uzrasta) da printer više nema BOJE, pa htjele pomoći...

ponedjeljak, 19.02.2007.

Nesjebanost

Pupa sa zvjezdicama mi se tu dolje nešto buni zbog matematike...

Aha, drugačiji mi postovi... U posljednje vrijeme sam više svojih internetskih minuta posvećivao drugom blogu jer taj zahtijeva više rada, gušt mi je i stalna vježba.

Ovdje pišem o zanimljivim stvarima koje čujem ili koje mi se dogode, ali tu više nema onih starih priča.
Rijetko se sjetim svih svojih Sjebanih Princeza. Sve rjeđe. Jer mi je dobro. Ja i Milanka zagazismo u peti mjesec veze, za onog tko ni s kim nije mogao duže od tri mjeseca to je veoma indikativno.
Izvrsno se slažemo.

Da, kronično sam nesjeban. Stoga mi postovi sada imaju sasvim drugo lice. I vjerujte mi - nemam ništa protiv toga.

nedjelja, 18.02.2007.

Hm...

Trojica gostiju motela koji su došli zajedno platili su noćenje 10€ svaki.
Gazda im je naknadno odlučio dati popust i poslao im je po sobarici 5€.
Sobarica je odlučila ukrasti 2€ i vratila im 3.

Ispada dakle da je svaki dobio 1€ natrag. Dakle, svaki od njih sobu je platio 9€.

3 x 9=27

Sobarica je uzela 2€.

27 + 2=29

GDJE JE 1€ ?!

subota, 17.02.2007.

Dizajn

Stigao još jedan.

Tipfeler u naslovu

Dva dana je u naslovu donjeg posta stajalo "VALETINOVU"... I izgleda da nitko nije skužio. Ja nisam.

Pa se sjetih onoga:

"Perma itsraživanjima jendog engleksog Univreziteta, poptuno je sveejdno kjoim se resdolijedom pšiu solva u nkeoj rijčei, jeidno je btnio da pvro i psoljednje slovo bduu isparvno naipasni. Osatatk mžoe btii skorz izmejšan, a da rijčei iapk bduu lkao čitljvie. To se dogđaa sotga jer čvojek ne čtia sovlo po svolo, ngeo cjielu rjieč ojdednom."

četvrtak, 15.02.2007.

Ajd malo o tom Valentinovu... :)))

Bilo mi je lijepo, hvala na pitanju. Bio sam tamo gdje se dobro osjećam, a ja i Milanka smo hrkali da se cijela zgrada tresla. To je vrhunac bliskosti, ne možeš to sa svakim.

Čitao sam malo Tekst O Ljubavi autora mi cijenjenoga Jergović Miljenka...

Oj, Miljenko, Miljenko... Da, kad bi tako bilo (kad bi svi bili takvi) i romantična književnost bi se dobro prodavala...

Oj, Miljenko... Zašto suludi impuls žene bez samopoštovanja proglasiti ljubavlju? Zamišljam astronautkinju iz tvoga članka kako ipak na kraju dopire do svog dragog nakon što je neutralizirala protivnicu, pa onako ukakana i usaftana skida fuj-fuj pelene i baca se dragom oko vrata, on ju s prijezirom odguruje od sebe dok ga ona grčevito drži za noge i rida, kmeči i smrdi valjajući se u glibu vlastite gluposti...

Gdje ti tu vidiš ljubav, Miljenko? Tko će voljeti ženu koja ne voli sebe? Tko će cijeniti ženu koja ne cijeni sebe?

Jest, nije ljubav slikanje svjetskih zvijezda pred kamerama, to je tek junetina od koje žuti tisak peče šnicle... Ali nije to sigurno ni vožnja u pelenama izobličene idiotkinje.

Ljubav je kad možeš s nekim hrkati sve u šesnaest.

ponedjeljak, 12.02.2007.

Servis printera

Znate li da ne smijete ink-jet printer ostaviti dugo bez tinte, da mogu "zapeći" glave?

Ako vam se to i dogodi, nije sve izgubljeno.
Slijedite proceduru:

1. Skinete gornji pokrov printera. (Da, ima tu malo vijaka i plastičnih zakački, ali što je to u usporedbi sa šansom da printer popravite?)

2. Pokušate svim sredstvima doći do glave pisača. Služite se vatiranim štapićima natopljenim alkoholom, spužvicama i sličnim sredstvima.

3. Kad ni to ne uspije.... Pustite printeru test-stranicu i dok tako otvoren radi, tučete šakom po onom što se miče sve dok ne počnu dijelovi otpadati.

4. Skupite sve to i bacite u kantu za smeće i pokušate (bezuspješno) oprati ruke.


(stavljam ovo u kategorije "računala" i "seks")

subota, 10.02.2007.

Netko bi se malo igrao....

Pitam se ima li onih koji će nasjesti na ovo...

Vjerojatno ima.

Pošiljatelj se potpisuje kao "blog administrator", e-mail je blogservis@gmail.com...

petak, 09.02.2007.

Tko tu koga maže?

Otvorih si tvrtku. Ilitiga obrt.

U ponedjeljak sam predao papire, u srijedu (07.02.) je trebalo biti sve riješeno. Valjda jest, nisam imao vremena otići po rješenje.

Jest, riješeno je... Kako znam?

DOBIO SAM PONUDU OD KNJIGOVODSTVENOG SERVISA!!!

Poslanu 07.02. U srijedu.

Kao da negdje malo cure informacije, aa?

Kako bi se to nazvalo? Mito, korupcija, nelojalna konkurencija?

"Javi mi za nove, imaš postotak..."?

Napraviše kontraefekt. To je za mene sad zadnji knjigovodstveni servis na svijetu. Svi drugi su u prednosti.

srijeda, 07.02.2007.

Ja, Čovjek Koji Krade Upaljače

Bookaleta je ovih dana pisao o ljudima koji mu kradu upaljače. I o činjenici da mu nitko nije ukrao upaljač s logotipom HDZ-a.

Svaka priča uvijek ima dvije verzije. Barem dvije. Ja znam drugu stranu priče, jer ja sam upravo taj,

Čovjek Koji Krade Upaljače.

Jest, liječim se ja, zadnjih mjeseci ukrao sam ih svega nekoliko. Možda jedan mjesečno u prosjeku. Prije je bilo puno gore, krao sam i do 2-3 komada tjedno.

Naravno, zapitat ćete se ZAŠTO... Zašto sam ukrao onaj posljednji upaljač, onaj ljubičasti?
Dok nisam došao kući nisam ni znao da sam ga ukrao. I, da stvar bude gora - nisam znao KOME sam ga ukrao.

Ne kradem ja njih namjerno. Imam se običaj igrati s upaljačem, prevrtati ga po rukama, između prstiju. I, kao dugogodišnji strastveni pušač, naravno - kad mi igranje dopizdi stavim ga na kutiju cigareta. Da ga ne zaboravim. Recimo da sam se u međuvremenu malo žešće zapričao sa sugovornikom/sugovornicom i uspio zaboraviti da je to njegov/njen upaljač. I tako se odjednom nađem doma s tuđim upaljačem u džepu. Zgranut. Opet sam to napravio. Nije toliko problem u upaljačima, uglavnom su to oni od 2-3 kune, više me u tome muči to što vlasnik možda misli da sam to učinio namjerno. I to što sad nema čime pripaliti cigaretu.

Jednom sam to učinio čovjeku kod kojeg sam prvi put bio u prijateljskoj kućnoj posjeti. Bratiću od frenda. Nosio sam taj upaljač mjesec dana u džepu sve dok ga nisam sreo, tada sam se razmahao s njim kao da mu vraćam 1000 eura.

Eto. To sam ja, Čovjek Koji Krade Upaljače. Ako slučajno dođete u situaciju da me upoznate, vežite svoj upaljač lancem oko vrata. Jer u mojoj blizini nije siguran, što god pisalo na njemu.

Budući da je u pitanju ozbiljno oboljenje, post stavljam pod "zdravlje".

ponedjeljak, 05.02.2007.

Hehe...

Nasmije me često taj pogled na statistike...

Osim toga znam se i iznenaditi... Kad vidim da netko i dan-danas pogleda blog... A ima stalnu IP adress, sa svojim prezimenom... Svaka čast. To je profesionalizam.

nedjelja, 04.02.2007.

"Florish"

Stigao novi dizajn.

subota, 03.02.2007.

Situacija

Sretneš prijatelje od kojih te vrijeme i događaji sve više distanciraju. Znaš da je ona trudna, ali ju ne pitaš ništa. Pozdraviš ih oboje.
S njim radiš. Srećete se često.

Navečer sretneš druge prijatelje. Pa pričate o onim prvima. I kažeš da se na njoj ni ne vidi trudnoća.
Pa te ovi u šoku pitaju kako to da ne znaš. Pošlo je po zlu. Neće biti bebe.
Pa se ti zapitaš kako to da ti baš nitko to nije prišapnuo.

A onda se zapitaš što bi bilo da si ju pitao "Kako beba?"...